Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3547/15 (S.B. iz Male Kladuše)

Odluka donesena 22. 12. 2016.

  • Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3547/15

Apelacija

Odluka o dopustivosti

22. 12. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 22. decembra 2016. godine, u predmetu broj AP-3547/15, rješavajući apelaciju S.B., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija S.B. protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 23 0 I 003583 14 Gž 4 od 23. januara 2015. godine zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. S.B. iz Male Kladuše (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Ferid Mujagić, advokat iz Bihaća podnio je 14. jula 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 23 0 I 003583 14 Gž 4 od 23. januara 2015. godine.

2. Tražilac izvršenja Sparkasse bank DD Sarajevo podnio je 22. septembra 2009. godine prijedlog za izvršenje na osnovu izvršne isprave ugovora o zasnivanju hipoteke notarski obrađenog pod brojem OPU-2229/08 od 12. maja 2008. godine radi naplate glavnog duga u iznosu od 194000 KM i zakonskih zateznih kamata.

3. Rješenjem o izvršenju Općinskog suda u Velikoj Kladuši (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 23 0 I 003583 09 I od 30. novembra 2010. godine određeno je izvršenje rješenja Općinskog suda od 30. novembra 2010. godine zabilježbom, procjenom i prodajom nekretnina R.S. kao izvršenika.

4. Nakon zabilježbe izvršenja u zemljišne knjige procjene nekretnina i održanog trećeg ročišta za prodaju putem javnog nadmetanja zaključkom Općinskog suda o prodaji nekretnina od 25. aprila 2014. godine, nekretnina koja je predmet izvršenja prodata je apelantu kao najpovoljnijem ponuđaču za cijenu od 20000 KM.

5. Rješenjem o dosudi Općinskog suda broj 23 0 I 003583 09 I od 9. maja 2014. godine apelantu su dosuđene nekretnine bliže opisane u izreci rješenja za cijenu od 20.000,00 KM.

6. Tražilac izvršenja Sparkasse bank DD Sarajevo 23 0 I 003583 09 I podnio je žalbu Kantonalnom sudu protiv rješenja o dosudi broj 23 0 I 03583 09 I od 9. maja 2014. godine.

7. Rješenjem Kantonalnog suda broj 23 0 I 003583 14 Gž 4 od 23. januara 2015. godine žalba tražioca izvršenja uvažena je, ukinuto rješenje o dosudi od 9. maja 2014. godine i zaključak o prodaji od 25. aprila 2014. godine i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje.

8. Općinski sud je odlučujući u ponovnom postupku donio zaključak Općinskog suda broj 23 0 I 003583 09 I od 24. aprila 2015. godine kojim je odredio da će se treće ročište za prodaju nekretnina održati 8. juna 2015. godine.

9. Apelant je kao treće lice u postupku podnio prigovor protiv zaključka Općinskog suda broj 23 0 I 003583 09 I od 24. aprila 2015. godine

10. Na ročištu za nadmetanje i prodaju od 8. juna 2015. godine kao ponuđač pristupio je E.B. koji je sudu dostavio dokaz da je uplatio iznos od 1.000,00 KM dok se na ročištu apelant pojavio kao treće lice jer nije bio zainteresovan za učešće na javnom nadmetanju i prodaji, s obzirom da je ranijim rješenjem o dosudi od 9. maja 2014. godine proglašen kao najopovoljniji ponuđač.

11. Općinski sud je zaključkom broj 23 0 I 003583 09 I od 8. juna 2015. godine ročište za treću prodaju odložio i odredio da će se posebnim zaključkom zakazati novo ročište, a posebnom odlukom odlučiti o prigovoru apelanta kao trećeg lica.

12. Apelant se u apelaciji poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant se takođe pozvao na povredu prava iz člana 13. Evropske konvencije ali ove navode nije posebno argumentovao niti obrazlagao.

13. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 3. tačka h). Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav 3. tačka h). Pravila Ustavnog suda glasi:

«Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h). apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»

14. S obzirom da apelant smatra da mu je osporenim rješenjem Kantonalnog suda povrijeđeno pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud prvenstveno mora odlučiti da li su garancije predviđene navedenim članovima uopštee primjenjive na apelantov slučaj.

15. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije garantuju svakom pravo na pravičan postupak prilikom određivanja njegovih građanskih prava i obaveza. Shodno navedenom ovo pravo se ne može primijeniti na sve postupke u kojim je neka osoba stranka u postupku, već je primjenjivo na postupke koji se odnose na građanska prava i obaveze te stranke. Stoga je u konkretnom slučaju zadatak Ustavnog suda utvrđivanje da li je osporenim rješenjem Kantonalnog suda donesenom u izvršnom postupku po žalbi tražioca izvršenja odlučivano o građanskim pravima i obavezama apelanta kao ponuđača.

16. U vezi s tim Ustavni sud konstatuje da iz dokumentacije dostavljene uz apelaciju proizlazi da se predmetni izvršni postupak vodio po prijedlogu Sparkasse bank DD Sarajevo, kao tražioca izvršenja, protiv izvršenika R.S.. Apelant je u predmetnom izvršnom postupku učestvovao u postupku javne prodaje nekretnina koje su predmet izvršenja kao zainteresovano lice-ponuđač, shodno odredbama Zakona o izvršnom postupku. Imajući u vidu prednje činjenice nesporno je dakle da u predmetnom izvršnom postupku nije odlučivano o građanskim pravima apelanta već o građanskim pravima tražioca izvršenja odnosno obavezama izvršenika (vidi Ustavni sud, odluka broj AP-1261/07 od 10. januara 2008. godine dostupna na www.ustavnisud.ba ), te da je apelant u navedenom postupku učestvovao kao ponuđač, odnosno kupac predmetnih nekretnina.

17. Imajući u vidu navedeno Ustavni sud smatra da u sporu koji se vodio pred Kantonalnim sudom nije odlučivano o građanskim pravima i obavezama apelanta te shodno tome apelant ne može uživati zaštitu prava garantovanih članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav

1. Evropske konvencije usljed čega je apelacija u tom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

18. U odnosu na navode apelanta o kršenju prava na imovinu, Ustavni sud konstatuje da odredba člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju štiti samo postojeću imovinu, ili imovinu za koju apelant ima «opravdano očekivanje» da će je dobiti (vidi Evropski sud za ljudska prava, Pine Valley Developments Ltd i drugi, presuda od 29. novembra 1995., serija A, br. 332, tačka 31). Međutim, ovaj pojam ne uključuje prava ili očekivanja na sticanje imovine u budućnosti npr. kroz nasljedstvo (vidi Ustavni sud, odluka broj U-12/01 od 25. februara 2002. godine, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 20/02). Dakle, navedeni član Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije može se primijeniti samo na postupke koji imaju za predmet spora „imovinu“ u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, a ne na postupke u kojima apelant nastoji sebi osigurati pravo na sticanje imovine. Imajući u vidu da upis vlasništva u zemljišne knjige ima konstitutivni karakter, te da je preduslov da se u smislu člana 93. Zakona o izvršnom postupku u zemljišnim knjigama izvrši upis promjene prava vlasništva donošenje rješenja o dosudi, a da je u konkretnom slučaju osporenim rješenjem Kantonalnog suda rješenje o dosudi ukinuto, pa zbog toga nije ni ispunjen zakonski preduslov za upis promjene prava vlasništva, proizlazi da se predmetne nekretnine ne mogu smatrati apelantovom imovinom koja bi ulazila u okvir zaštite koju pruža član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju te je apelacija i u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

19. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav 3. tačka h). Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

20. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3547/15 (S.B. iz Male Kladuše) | Sudska praksa | Aktio