Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-4055/16 (SAVEZ UDRUŽENJA GRAĐANA OŠTEĆENOG SLUHA I GOVORA BOSNE I HERCEGOVINE)

Odluka donesena 22. 12. 2016.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4055/16

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

22. 12. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman i potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 22. decembra 2016. godine, u predmetu broj AP-4055/16, rješavajući zahtjev SAVEZA UDRUŽENJA GRAĐANA OŠTEĆENOG SLUHA I GOVORA BOSNE I HERCEGOVINE za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćen tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 94/14), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev SAVEZA UDRUŽENJA

GRAĐANA OŠTEĆENOG SLUHA I GOVORA BOSNE I

HERCEGOVINE za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1.SAVEZ UDRUŽENJA GRAĐANA OŠTEĆENOG SLUHA I GOVORA BOSNE I

HERCEGOVINE (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Senad Bilić, advokat iz Sarajeva, podnio je 24. oktobra 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 St 469364 16 Pž od 13. septembra 2016. godine i rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 St 469364 16 St od 20. maja 2016. godine i broj 65 0 St 469364 14 St od 4. marta 2015. godine. Apelant je, takođe, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud „ukinuo i stavio van snage osporene odluke, te ukinuo sve provedene radnje proistekle otvaranjem stečajnog postupka nad apelantom do donošenja konačne odluke Ustavnog suda po apelaciji.“

2. Rješenjem Općinskog suda broj 65 0 St 469364 14 St od 4. marta 2015. godine, postupajući po prijedlogu za otvaranje stečajnog postupka koji je podnio Jandrija Rakita, kao stečajni povjerilac, pokrenut je prethodni postupak za utvrđivanje da li postoje uslovi za otvaranje stečajnog postupka nad apelantom.

3. U obrazloženju rješenja Općinski sud je naveo da je, odlučujući prije svega o dopuštenosti samog prijedloga, pošao od odredbi Zakona o udruženjima i fondacijama FBiH i Zakona o stečajnom postupku FBiH. S tim u vezi je, između ostalog, ukazano da je članom 5. Zakona o stečajnom postupku FBiH propisano da se stečajni postupak provodi nad imovinom pravnog lica i imovinom dužnika pojedinca (stav 1.), osim nad imovinom FBiH, općine, grada i javnih fondova koji se u cijelosti ili djelomično finansiraju iz budžeta (stav 2.). S obzirom da, prema članu 38. Zakona o udruženjima i fondacijama, imovinu udruženja čine članarine, dobrovoljni prilozi, pokloni, kamate, dividende, dobiti od kapitala, zakupnine, honorari, prihodi stečeni obavljanjem privredne djelatnosti, te drugi prihodi u skladu sa zakonom i statutom, kao i mogućnost da udruženje ima sredstva dodijeljena i iz budžeta, Općinski sud je zaključio da se udruženja mogu pojaviti kao stečajni dužnik, izuzev kada se u cijelosti ili djelomično finansiraju iz budžeta, a što nije dokazano u konkretnom slučaju.

4. Rješenjem Općinskog suda broj 65 0 St 469364 16 St od 20. maja 2016. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Kantonalnog broj 65 0 St 469364 16 Pž od 13. septembra 2016. godine, otvoren je stečajni postupak nad apelantom. U obrazloženjima ovih rješenja je takođe istaknuto da apelant nije pravno lice iz člana 5. stav 2. Zakona o stečajnom postupku FBiH, odnosno da nema smetnji za otvaranje stečajnog postupka, ako su za to ispunjeni zakonom propisani uslovi.

5. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Smatra da su u predmetnom postupku redovni sudovi proizvoljno primijenili odredbe Zakona o stečajnom postupku FBiH. zanemarujući odredbe Zakona o udruženjima i fondacijama FBiH („Službene novine FBiH“, broj 45/02). Po apelantovom shvatanju, Zakon o udruženjima i fondacijama FBiH je lex specialis u konkretnoj pravnoj stvari i, kako apelant navodi, ne predviđa mogućnost provođenja stečajnog postupka nad udruženjem.

6. U pogledu zahtjeva za donošenje privremene mjere, apelant je naveo da imajući u vidu navedeno „trpi ogromnu materijalnu štetu“ zbog otvaranja stečajnog postupka.

7. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

8. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju ustavnih prava apelanta tokom postupka koji je rezultirao osporenim odlukama, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere.

9. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da zahtjev za donošenje privremene mjere mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se usvoji predložena privremena mjera. Također, Ustavni sud napominje da osnovanost apelacije ispituje odvojeno od osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Dakle, razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere su različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji.

10. U konkrenom slučaju, Ustavni sud zapaža da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere istovjetan zahtjevu koji je postavio u samoj apelaciji, odnosno da traži da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom bi ukinuo osporene odluke. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da se ovako postavljen apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere u svojoj suštini svodi na donošenje odluke o merituma predmeta, o kojem Ustavni sud u ovoj fazi postupka ne može odlučivati jer bi u suprotnom prejudicirao ishod postupka o apelaciji. Dakle, apelant praktično traži da Ustavni sud Odlukom o privremenoj mjeri meritorno odluči o njegovoj apelaciji. Stoga, Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.

11. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

12. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-4055/16 (SAVEZ UDRUŽENJA GRAĐANA… | Sudska praksa | Aktio