Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-5452/15 (H. I.)
Odluka donesena 22. 12. 2016.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Otkaz
- Upravni spor
- Pravično suđenje - razuman rok
- Upravni postupak
- Otpremnina
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-5452/15
Apelacija
Odluka o meritumu
22. 12. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 5452/15, rješavajući apelaciju Huseina Islamovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 22. decembra 2016. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Huseina Islamovića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se povodom podnesenog zahtjeva za vanredno preispitivanje Presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj 11 0 U 012980 13 U od 15. decembra 2014. godine trenutno nalazi na odlučivanju pred Vrhovnim sudom Republike Srpske.
Nalaže se Vrhovnom sudu Republike Srpske, u skladu sa članom 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da po hitnom postupku donese odluku o zahtjevu za vanredno preispitivanje Presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj 11 0 U 012980 13 U od 15.
decembra 2014. godine u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vladi Republike Srpske, u skladu sa članom 74.
Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da apelantu Huseinu Islamoviću u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati iznos od 4.500,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku uz obavezu da, nakon isteka tog roka, plati apelantu Huseinu Islamoviću zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Nalaže se Vrhovnom sudu Republike Srpske i Vladi Republike Srpske da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Husein Islamović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prijedora, kojeg zastupa Rade K. Ćulibrk, advokat iz Banje Luke, podnio je 8. decembra 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka odlučivanja o zahtjevu za ostvarivanje prava na otpremninu. Apelant je 25. maja 2016. godine dopunio apelaciju. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) i Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) zatraženo je 11. januara 2016. godine da dostave odgovor na apelaciju, a od Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) 24. marta 2016. godine.
3. Ministarstvo je 19. januara 2016. godine dostavilo odgovor na apelaciju, Okružni sud 4. februara 2016. godine, a Vrhovni sud 30. marta 2016. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Iz stanja spisa proizlazi da je apelant 15. februara 2001. godine podnio zahtjev Komisiji za implementaciju člana 152. Zakona o radu (u daljnjem tekstu: Komisija) za priznavanje prava na otpremninu zbog nezakonitog otkaza u skladu sa odredbama člana 182. (152) Zakona o radu („Službeni glasnik RS“ br. 38/00, 40/00, 47/02, 38/03, 66/03 i 20/07; u daljnjem tekstu: ZOR).
6. Apelant je podnescima od 15. marta i 22. augusta 2012. godine urgirao kod Komisije, tražeći da taj organ donese rješenje o njegovom zahtjevu.
7. Rješenjem Upravne inspekcije Ministarstva uprave i lokalne samouprave broj 10.2.1.2-050- 1251/12 od 30. novembra 2012. godine Ministarstvu je naloženo da otkloni nepravilnosti utvrđene izvršenim inspekcijskim nadzorom, te donese odgovarajuće rješenje po apelantovom zahtjevu.
8. Zaključkom Komisije broj 05/5-28960/VN od 5. jula 2013. godine odbačen je kao neuredan apelantov zahtjev za ostvarivanje prava na otpremninu, uz obrazloženje da apelant uz predmetni zahtjev nije priložio potrebnu dokumentaciju, odnosno u ostavljenom roku za dopunu nije kompletirao dokumentaciju, a u skladu sa čl. 56. i 125. Zakona o općem upravnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 13/02, 87/07 i 50/10; u daljnjem tekstu: ZOUP).
9. Rješenjem Ministarstva broj 16-126-212/13 od 1. oktobra 2013. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba podnesena protiv zaključka Komisije od 5. jula 2013. godine.
10. Presudom Okružnog suda broj 11 0 U 012980 13 U od 15. decembra 2014. godine uvažena je apelantova tužba podnesena protiv Rješenja Ministarstva broj 16-126-212/13 od 1. oktobra 2013. godine i osporeni akt poništen. Okružni sud je u obrazloženju presude, između ostalog, naveo da je u smislu člana 50. Zakona o upravnim sporovima („Službeni glasnik RS“ br. 109/05 i 63/11; u daljnjem tekstu: ZUS) tuženi organ (Ministarstvo) u obavezi da odmah, a najkasnije u roku od 30 dana od dana dostavljanja predmetne presude, donese novi upravni akt uvažavajući pravno shvaćanje tog suda i primjedbe suda u pogledu postupka.
11. Ministarstvo je 29. decembra 2014. godine Vrhovnom sudu podnijelo zahtjev za vanredno preispitivanje Presude Okružnog suda broj 11 0 U 012980 13 U od 15. decembra 2014. godine i predmet je zaveden pod brojem 11 0 U 012980 15 Uvp.
12. Apelant je na poziv suda 27. novembra 2015. godine dostavio odgovor na zahtjev za vanredno preispitivanje.
13. Iz stanja spisa proizlazi da je postupak još uvijek u toku pred Vrhovnim sudom. IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
14. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja postupka ostvarivanja prava na isplatu otpremnine povrijeđeno pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je opisao hronologiju predmetnog postupka, istakavši da je zahtjev za isplatu otpremnine po osnovu nezakonitog otkaza podnio još 2001. godine, a da o njemu još nije doneseno rješenje. Apelant je predložio da Ustavni sud usvoji apelaciju, utvrdi povredu navedenog prava, naloži Ministarstvu da odmah uzme u rad predmet koji se vodi po njegovom zahtjevu, kao i da obaveže Vladu Republike Srpske da mu na ime povrede prava na suđenje u razumnom roku isplati pravičnu naknadu štete u iznosu koji opredijeli sud.
b) Odgovor na apelaciju
15. Ministarstvo je u odgovoru na apelaciju osporilo apelaciju i apelacioni zahtjev u cijelosti kao neosnovan.
16. Okružni sud je u svom odgovoru na apelaciju naveo da u svemu ostaje pri obrazloženju datom u osporenoj presudi, te predložio da Ustavni sud odbije apelaciju. Također, Okružni sud je istakao da nije osnovan apelantov navod u kome navodi da je povrijeđeno njegovo pravo na suđenje u razumnom roku jer se postupci pred tim sudom rješavaju prema redoslijedu prijema tužbe. Pored toga, Okružni sud je napomenuo da je tuženo Ministarstvo podnijelo zahtjev za vanredno preispitivanje osporene presude Okružnog suda od 15. decembra 2014. godine, te da je predmetni spis proslijeđen Vrhovnom sudu na nadležno postupanje i odlučivanje.
17. Vrhovni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je predmetni spis zaprimljen u taj sud 2. decembra 2015. godine i zaveden pod brojem 11 0 U 012980 15 Uvp. Nadalje, Vrhovni sud je naveo da sudije na upravnom referatu rješavaju predmete prema Planu rješavanja starih predmeta za 2016. godinu, sačinjen je spisak predmeta koji se rješavaju u prvom kvartalu 2016. godine i na tom spisku se ne nalazi apelantov predmet. Također, Vrhovni sud je istakao da u tom sudu ima veći broj upravnih predmeta starijih po inicijalnom aktu ili su po zakonu prioritetni i svakog kvartala se pravi spisak starih predmeta koji se moraju riješiti u toku 2016. godine, tako da u trenutku davanja odgovora na apelaciju ne može znati kada će konkretni predmet biti na redu rješavanja. V.Relevantni propisi
18. Zakon o radu - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 55/07) u relevantnom dijelu glasi:
Član 182. (152) Radnik koji se na dan 31. decembar 1991. godine nalazio u radnom odnosu kod poslodavca čije je sjedište bilo na sadašnjoj teritoriji Republike Srpske, a koji smatra da mu je radni odnos nezakonito prestao kod tog poslodavca, počev od tog datuma pa do dana stupanja na snagu ovog zakona, ima pravo da u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovog zakona podnese zahtjev za ostvarivanje prava na otpremninu. Zahtjev se podnosi ministarstvu nadležnom za poslove rada, u pismenom obliku (lično ili preporučenom poštom).
19. Zakon o upravnim sporovima („Službeni glasnik RS“ br. 109/05 i 63/11) u relevantnom dijelu glasi:
Član 50.
Kad sud poništi osporeni upravni akt ili osporeni i prvostepeni akt, predmet se vraća u stanje u kome se nalazio prije nego što je poništeni akt donesen. Ako prema prirodi stvari koja je bila predmet spora treba umjesto poništenog upravnog akta donijeti novi upravni akt, nadležni organ je dužan da ga donese bez odlaganja, a najkasnije u roku od 30 dana od dana dostavljanja presude. Nadležni organ je pri tome vezan pravnim shvatanjem suda i primjedbama suda u pogledu postupka.
20. Zakon o općem upravnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 13/02, 87/07 i 50/10) u relevantnom dijelu glasi:
Član 14.
Postupak se vodi brzo i sa što manje troškova za stranku i druge učesnike u postupku, ali tako da se pribave svi dokazi potrebni za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rešenja.
Član 56. st. 1. i 2.
Ako podnesak sadrži neki formalni nedostatak koji sprečava postupanje po podnesku, ili ako je nerazumljiv ili nepotpun, organ koji je primio takav podnesak učiniće sve što treba da se nedostaci otklone i odrediće podnosiocu rok u kome je dužan da to učini. To se može saopštiti podnosiocu telefonom ili usmeno ako se podnosilac zatekne kod organa koji saopštava da podnesak sadrži nedostatke. O učinjenom saopštenju organ će staviti zabelešku na spisu.
Ako podnosilac otkloni nedostatke u određenom roku, smatraće se da je podnesak bio od početka uredan. Ako podnosilac ne otkloni nedostatke u određenom roku, pa se usled toga ne može po podnesku postupati, organ će zaključkom odbaciti takav podnesak kao neuredan. Na ovu posledicu podnosilac će se naročito upozoriti u pozivu za ispravku podneska. Protiv tog zaključka dozvoljena je posebna žalba.
Član 125. stav 3.
Ako stranka nije u naknadno određenom roku predložila, odnosno podnela dokaze, organ će zaključkom odbaciti zahtev. Protiv tog zaključka dopuštena je posebna žalba. VI.Dopustivost
21. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
22. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
23. U skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
24. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno, okolnost da predmetni postupak i nakon vremenskog perioda dužeg od 15 godina nije okončan, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
25. Na osnovu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
26. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja postupka odlučivanja o zahtjevu za ostvarivanje prava na otpremninu povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
27. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
28. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]
29. Ustavni sud prvenstveno smatra neophodnim podsjetiti na to da su apelanti, u smislu člana 21. stav (6) Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi sa apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje na to da apelant nije obavijestio Ustavni sud o tome da li je Vrhovni sud odlučio o zahtjevu za vanredno preispitivanje Presude Okružnog suda broj 11 0 U 012980 13 U od 15. decembra 2014. godine, odnosno nije obavijestio Ustavni sud da li je predmetni postupak okončan. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 31. Pravila Ustavnog suda, dužinu postupka ocijeniti isključivo prema apelantovim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.
30. Prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
31. Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi, Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, Serija A, broj 228-B, stav 18). a)Period koji se uzima u obzir
32. Ustavni sud zapaža da je apelant 15. februara 2001. godine podnio zahtjev za ostvarivanje prava na otpremninu i da taj postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti pri razmatranju dužine postupka jeste period od više od 15 godina.
b)Analiza razumnosti trajanja postupka
33. Ustavni sud primjećuje da je postupak vođen povodom apelantovog zahtjeva za ostvarivanje prava na otpremninu zbog nezakonitog prestanka radnog odnosa. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se konkretni postupak ne može smatrati naročito složenim.
34. Ustavni sud zapaža da se u ukupnoj dužini trajanja postupka izdvaja postupak pred Komisijom za implementaciju člana 152. ZOR-a koja je o apelantovom zahtjevu odlučila tek 5. jula 2013. godine, tj. nakon 12 godina i četiri mjeseca od podnošenja zahtjeva. U odgovoru na navode iz apelacije Ministarstvo je osporilo apelaciju i apelacioni zahtjev u cijelosti kao neosnovan, ali se nije očitovalo o navodima o dužini trajanja predmetnog postupka. S druge strane, iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu proizlazi da je apelant tek 2012. godine od Komisije za implementaciju člana 152. ZOR-a, ulaganjem urgencija, tražio da o njegovom zahtjevu bude odlučeno. Nakon toga, Ustavni sud zapaža da su uslijedili postupci pred Ministarstvom i Okružnim sudom, koji su okončani u relativno kratkom roku, te da je Ministarstvo 29. decembra 2014. godine Vrhovnom sudu podnijelo zahtjev za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda od 15. decembra 2014. godine koji, prema stanju spisa, još uvijek nije donio odluku o zahtjevu za vanredno preispitivanje.
35. Dalje, Ustavni sud primjećuje da apelant nije koristio mogućnost da uloži žalbu zbog šutnje administracije i tako eventualno utječe na donošenje odluke u razumnom roku. Međutim, ovaj propust se ne može smatrati njegovim doprinosom ukupnom trajanju postupka jer je ovu mogućnost mogao, ali i nije morao koristiti da bi njegov zahtjev bio pravovremeno riješen, budući da njegovo nekorištenje nije sprečavalo nadležne organe da odluče o zahtjevu (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 3570/08 od 15. jula 2011. godine, stav 28, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
36. Ustavni sud, također, podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi, Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od februara 1991. godine, Serija A, broj 194, stav 21. i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Stoga, Ustavni sud ne može zaključiti da je apelant svojim ponašanjem doprinio dužini postupka. Najzad, s obzirom na to da je, nakon donošenja zaključka Komisije, o apelantovoj žalbi, odnosno tužbi Ministarstva odlučeno za oko godinu i po, ne može se zaključiti da su Ministarstvo i Okružni sud svojim postupanjem doprinijeli nerazumnom trajanju predmetnog postupka.
37. Uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog predmeta, Ustavni sud zaključuje da je povrijeđeno apelantovo pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
38. Iako nije utvrdio odgovornost Vrhovnog suda u pogledu dužine trajanja postupka koji se trenutno vodi, Ustavni sud smatra svrsishodnim naložiti Vrhovnom sudu da po hitnom postupku donese odluku u predmetu. Naime, u postupku je utvrđeno kršenje prava na pravično suđenje i kada se ne bi bez daljnjeg odgađanja donijela konačna odluka svrha apelacije kao efektivnog pravnog lijeka u odnosu na navode o povredi prava na suđenje u razumnom roku bila bi dovedena u pitanje (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 2915/07 od 2. decembra 2009. godine, tačka 42). Pitanje naknade nematerijalne štete
39. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Dalje, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom načelu, apelantima bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost.
40. S obzirom na to da se u konkretnom slučaju radi o predmetu koji je prema zakonskoj odredbi hitan, te da je predmetni postupak trajao više od 15 godina, Ustavni sud smatra da apelantu treba na ime nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku isplatiti iznos od 4.500,00 KM. Navedeni iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VIII.Zaključak
41. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelantovog prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada postupak u kojem se rješava pitanje apelantovog prava na otpremninu kao prava iz radnog odnosa, koji je prema zakonu hitne prirode i u kojem nije trebalo utvrditi posebno složene činjenice i pravna pitanja, traje više od 15 godina i još uvijek nije okončan, pri čemu odgovornost za dužinu postupka snosi isključivo Komisija za implementaciju člana 152. ZOR-a koja nije djelotvorno i efikasno kontrolirala i upravljala postupkom, kako je propisano procesnim zakonom.
42. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
43. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman