Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1556/14 (Javna ustanova Sportski centar „Borik“ Banja Luka)
Odluka donesena 22. 12. 2016.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Isplata duga
- Javna vlast
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1556/14
Apelacija
Odluka o meritumu
22. 12. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1556/14, rješavajući apelaciju Javne ustanove Sportski centar „Borik“ Banja Luka, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b) i člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćen tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 22. decembra 2016. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Javne ustanove Sportski centar ”Borik” Banja Luka podnesena zbog dužine trajanja postupka u predmetu koji je okončan Rješenjem Okružnog privrednog suda u Banjoj Luci broj 57 0 Mals 087586 10 Mals od 10. januara 2014. godine.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Javna ustanova Sportski centar „Borik“ Banja Luka (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Dragan Tolimar, advokat iz Banje Luke, podnio je 4. aprila 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka u predmetu koji je okončan Rješenjem Okružnog privrednog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni privredni sud) broj 57 0 Mals 087586 10 Mals od 10. januara 2014. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Okružnog privrednog suda zatraženo je 10. novembra 2016. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Okružni privredni sud dostavio je odgovor na apelaciju sa relevantnom dokumentacijom 30. novembra 2016. godine.
III. Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5. Apelant je 28. jula 2010. godine podnio tužbu protiv Omladinskog rukometnog kluba škola rukometa „Omladinac“ Banja Luka (u daljnjem tekstu: tuženi) zbog duga.
6. Okružni privredni sud je 20. avgusta 2010. godine dostavio tužbu tuženom na odgovor, ali je ona vraćena sa naznakom da je tuženi „nepoznat“ na adresi.
7. Rješenjem Okružnog privrednog suda broj 57 0 Mals 087586 10 Mals od 1. novembra 2010. godine naloženo je apelantu da u roku od osam dana od dana prijema rješenja dostavi sudu tačnu adresu tuženog u smislu odredbe čl. 53 i 334 Zakona o parničnom postupku Republike Srpske (u daljnjem tekstu: ZPP). Navedeno rješenje apelant je primio 3. novembra 2010. godine.
8. Okružni privredni sud je ponovo Rješenjem broj 57 0 Mals 087586 10 Mals od 11. decembra 2013. godine vratio tužbu apelantu na ispravku i dopunu.
9. Pismenim podneskom od 25. decembra 2013. godine apelantov punomoćnik je izjavio da povlači tužbu, jer je tuženi izmirio dug nakon podnošenja tužbe, ali da potražuje troškove postupka koji se odnose na sastav tužbe punomoćnika advokata u iznosu od 234,00 KM, te troškove takse na tužbu u iznosu od 100,00 KM.
10. Okružni privredni sud je Rješenjem broj 57 0 Mals 087586 10 Mals od 10. januara 2014. godine utvrdio povlačenje tužbe apelanta protiv tuženog zbog duga. Tuženi je obavezan da apelantu nadoknadi troškove postupka u iznosu od 334,00 KM, u roku od 15 dana od dana donošenja rješenja pod prijetnjom izvršenja.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
11. Apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu Evropska konvencija). Povredu ovog prava apelant nalazi u dugom trajanju predmetnog postupka. Apelant ističe da Okružni privredni sud nije postupao u rokovima koji su propisani relevantnim zakonskim odredbama, da je tokom postupka bio pasivan i neažuran i da nije zakazao nijedno ročište do donošenja rješenja o povlačenju tužbe. Dalje je istakao da je tuženi tokom postupka izmirio glavni dug i prestao sa radom, te da više nije u mogućnosti naplatiti zakonsku zateznu kamatu i troškove postupka. Navodi da je postupak trajao tri godine i šest mjeseci i da ni na koji način nije dao doprinos ovako dugom trajanju postupka, te predlaže da mu se, zbog nepostupanja Okružnog privrednog suda u razumnom roku, dosudi naknada za nematerijalnu štetu u iznosu od 2.700,00 KM, kao i naknada troškova za sastavljanje apelacije u iznosu od 1.170,00 KM.
b) Odgovor na apelaciju
12. U odgovoru na apelaciju Okružni privredni sud je istakao da je tužba u predmetnoj pravnoj stvari zaprimljena 28. jula 2010. godine, nakon čega je 20. avgusta 2010. godine tužba dostavljena tuženom na odgovor. S obzirom na to da je ona vraćena sa naznakom poštanskog dostavljača da je tuženi „nepoznat“ na adresi iz tužbe, rješenjem od 1. novembra 2010. godine tužba je vraćena apelantu na uređenje u pogledu tačne adrese tuženog. Okružni privredni sud je dalje istakao da je navedeno rješenje apelant primio 3. novembra 2010. godine, ali da po njemu nije postupio. Dalje je istaknuto da je ponovo rješenjem od 11. decembra 2013. godine od apelanta traženo da uredi tužbu tako što će dostaviti tačnu adresu tuženog. Međutim, apelant je nakon toga 25. decembra 2013. godine dostavio pismeni podnesak kojim povlači tužbu, jer je tuženi platio dug, nakon čega je 10. januara 2014. godine doneseno rješenje kojim se utvrđuje povlačenje tužbe. Okružni privredni sud smatra potpuno neosnovanim apelantove navode da je postupanjem tog suda došlo do povrede njegovog prava na donošenje odluke u razumnom roku s obzirom na to da nije mogao postupati po tužbi koja je bila neuredna, jer nije bila tačno označena adresa. Na kraju Okružni privredni sud se pozvao na relevantne odredbe ZPP kojim je propisano šta sve tužba treba da sadrži da bi se po njoj postupalo i koje radnje u tom pravcu sud preduzima, te predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana.
V. Relevantni propisi
13. U Zakonu o parničnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13) relevantne odredbe glase: Član 10.
Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 53.
Parnični postupak pokreće se tužbom.
Tužba mora da sadrži:
(...)
7) druge podatke koje u skladu sa odredbama člana 334. ovog zakona mora imati svaki podnesak Član 66.
Kad utvrdi da je tužba nerazumljiva ili da ne sadrži elemente propisane odredbom člana 53. ovog zakona (nepotpuna tužba), ili da postoje nedostaci koji se tiču sposobnosti tužioca ili tuženog da budu stranke u parnici, ili nedostaci u pogledu zakonskog zastupanja stranke, ili nedostaci koji se odnose na ovlašćenje zastupnika da pokrene parnicu kad je takvo ovlašćenje potrebno, sud će radi otklanjanja ovih nedostataka preduzeti potrebne radnje predviđene odredbama čl. 295. i 336. ovog zakona.
Član 69.
Tužba sa prilozima se dostavlja tuženom na odgovor u roku od 30 dana od dana prijema ispravne i potpune tužbe u sudu.
Član 334.
Tužba, odgovor na tužbu, protivtužba, odgovor na protivtužbu, pravni lijekovi i druge izjave, prijedlozi i saopštenja koji se daju van rasprave podnose se pismeno (podnesci). Uslov pismene forme ispunjavaju i podnesci upućeni telegramom, telefaksom ili elektronskom poštom. Ovakvi podnesci se smatraju potpisanim, ako je u njima označen pošiljalac.
Podnesci moraju biti razumljivi i moraju sadržavati sve ono što je potrebno da bi se po njima moglo postupiti. Oni naročito treba da sadrže: označenje suda, ime i prezime, odnosno naziv pravnog lica, prebivalište ili boravište, odnosno sjedište stranaka, njihovih zakonskih zastupnika i punomoćnika ako ih imaju, predmet spora, sadržinu izjave i potpis podnosioca.
(..)
Član 336.
Ako je podnesak nerazumljiv ili ne sadrži sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupiti, sud će podnosiocu podnesak vratiti radi ispravke ili dopune, uz navode šta treba ispraviti ili dopuniti i odrediti rok za ispravku ili dopunu podneska, koji ne može biti duži od osam dana.
Ako podnesak vezan za rok bude ispravljen, odnosno dopunjen i predat sudu u roku određenom za dopunu ili ispravku, smatraće se da je podnijet sudu onog dana kad je prvi put bio podnijet.
Smatraće se da je podnesak povučen ako ne bude vraćen sudu u određenom roku, a ako bude vraćen bez ispravke, odnosno dopune, odbaciće se.
(...)
VI. Dopustivost
14. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
15. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
16. U konkretnom slučaju apelant se žali na dužinu postupka koji je okončan Rješenjem Okružnog privrednog suda broj 57 0 Mals 087586 10 Mals od 10. januara 2014. godine kojim je utvrđeno povlačenje tužbe apelanta protiv tuženog zbog duga. Osporeno rješenje apelant je primio 10. februara 2014. godine a apelacija je podnesena 4. aprila 2014. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
17. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
18. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja predmetnog postupka, prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
19. S obzirom na to da apelant kao javna ustanova ima javna ovlašćenja, Ustavni sud podsjeća da on ne uživa zaštitu prava zagarantovanih odredbama Evropske konvencije i njenih protokola koji regulišu odnos javne vlasti i pojedinaca i pružaju pojedincima zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu sa javnom vlašću. Međutim, Ustavni sud u svojoj praksi ukazao je da Evropska konvencija pruža minimum zaštite u pogledu ljudskih prava i osnovnih sloboda, a Ustav Bosne i Hercegovine daje širu zaštitu, pa je usvojio stav da, prema članu VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, svako ko je bio stranka u određenom postupku i ko ima presudu bilo kojeg suda za koju smatra da su mu njome povrijeđena prava može podnijeti apelaciju Ustavnom sudu. U skladu s tim, s obzirom na apelacione prigovore, apelant, kao javna ustanova, uživa garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 39/03 od 27. februara 2004. godine, objavljena na www.ustavnisud.ba ).
20. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će apelantove apelacione navode ispitati u odnosu na odredbe iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine.
21. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
a)Relevantni principi
22. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
b) Period koji se uzima u obzir
23. Ustavni sud zapaža da je apelant Okružnom privrednom sudu podnio tužbu 28. jula 2010. godine i da je predmetni postupak okončan donošenjem rješenja Okružnog privrednog suda od 10. januara 2014. godine. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine trajanja predmetnog parničnog postupka jesu tri godine, pet mjeseci i 13 dana.
c) Analiza razumnosti trajanja postupka
24. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da se predmetni postupak ticao apelantovog tužbenog zahtjeva za isplatu duga u iznosu od 2.501,02 KM na ime zakupnine poslovnog prostora koji se nalazi u apelantovim prostorijama a koji je tuženi koristio od januara do maja 2010. godine. Ustavni sud smatra da činjenična i pravna pitanja koja su se u konkretnom slučaju trebala utvrditi, kao i obim dokaznog postupka koji je trebalo da bude sproveden ukazuju da se ne radi o složenom predmetu.
25. U vezi sa ponašanjem Okružnog privrednog suda, Ustavni sud napominje da ZPP propisuje konkretne rokove za preduzimanje svake pojedine radnje prilikom prethodnog ispitivanja tužbe, dostave tužbe na odgovor i zakazivanja pripremnog ročišta i glavne rasprave. U konkretnom slučaju iz dostavljene dokumentacije proizilazi da je Okružni privredni sud postupao u zakonom propisanim rokovima, pa je tako, nakon manje od mjesec dana od prijema tužbe, tužbu dostavio tuženom na odgovor. Međutim, s obzirom na to da je tužba vraćena sudu sa naznakom da je tuženi „nepoznat“ na adresi iz tužbe, Okružni privredni sud je u dva navrata (1. novembra 2010. godine i 11. decembra 2013. godine) dostavljao apelantu tužbu na uređenje, u smislu odredbe člana 336 ZPP. Međutim, apelant nije postupio po rješenju suda, već je podneskom od 25. decembra 2013. godine izjavio da povlači tužbu nakon čega je doneseno Rješenje broj 57 0 Mals 087586 10 Mals od 10. januara 2014. godine kojim se utvrđuje povlačenje tužbe.
26. U pogledu apelantovog ponašanja, Ustavni sud nalazi da apelant nije postupio po rješenjima suda od 1. novembra 2010. godine i 11. decembra 2013. godine, koja je uredno primio i kojim mu je tužba bila vraćena na uređenje, odnosno kojim mu je naloženo da dostavi tačnu adresu tuženog kako bi sud mogao postupati po podnesenoj tužbi. Ustavni sud zaključuje da se u okolnostima konkretnog predmeta, zbog apelantove neaktivnosti, dužina postupka u cijelosti može staviti upravo na teret apelantu, jer je propustio da postupi po rješenjima suda i označi tačnu adresu tuženog u smislu odredbe čl. 53 i 334 ZPP a kako bi sud mogao postupiti po tužbi.
27. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud u okolnostima konkretnog slučaja zaključuje da su neosnovani apelantovi navodi o kršenju prava na suđenje u „razumnom roku“ kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine. Naknada nematerijalne štete
28. Apelant je tražio da mu se isplati naknada nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u iznosu od 2.700,00 KM i troškovi sastava apelacije u iznosu od 1.170,00 KM.
29. U skladu sa članom 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da nije bilo kršenja apelantovog prava na suđenje u razumnom roku, apelantu ne pripada pravo na isplatu tražene naknade.
30. U odnosu na apelantov zahtjev za naknadu troškova za sastav apelacije, Ustavni sud napominje da Pravilima Ustavnog suda nije propisano da apelanti imaju pravo na troškove sastava apelacije, te stoga proizilazi da troškovi za sastav apelacije padaju isključivo na apelantov teret.
VIII. Zaključak
31. Ustavni sud zaključuje da nema povrede apelantovog prava na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine, budući da nema elemenata koji bi ukazivali na odugovlačenje postupka od redovnog suda, odnosno kada se dužina postupka od više od tri godine može staviti na teret isključivo apelantu koji nije postupao po rješenjima suda kojim mu je naloženo da dostavi tačnu adresu tuženog.
32. Na osnovu člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
33. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman