Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2632/15 (GRAFIČAR COMPANY DOO ČITLUK iz Čitluka)

Odluka donesena 11. 01. 2017.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Javne nabavke
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2632/15

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 01. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. januara 2017. godine, u predmetu broj AP-2632/15, rješavajući apelaciju GRAFIČAR COMPANY d.o.o. ČITLUK , na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija GRAFIČAR COMPANY d.o.o. ČITLUK protiv presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 012883 13 U od 24. marta 2015. godine zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. GRAFIČAR COMPANY DOO ČITLUK iz Čitluka (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa ZOU Barbarić i Bevanda iz Širokog Brijega podnio je 26. maja 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BIH) broj S1 3 U 012883 13 U od 24. marta 2015. godine.

2. Elektroprivreda HZ IB dd Mostar kao ugovorni organ pokrenula je postupak javne nabavke uredskog i potrošnog materijala za štampače, fax uređaje i i kopir aparate za period od tri mjeseca upućivanjem poziva za dostavu ponude jednom ponuđaču Antonio Comerce doo Mostar i sklopila ugovor sa društvom Antonio Comerce doo Mostar u iznosu od 157.197,91 KM.

3. Apelant je podnio prigovor ugovornom organu protiv zaključenog ugovora.

4. Apelant kao ponuđač podnio je žalbu Uredu za razmatranje žalbi BiH (u daljnjem tekstu: URŽ) zbog propuštanja Elektroprivreda HZ IB dd Mostar kao ugovornog organa da odluči o apelantovom prigovoru i zatražio da se žalba usvoji i poništi ugovor koji je zaključen između Elektroprivrede HZ HB dd Mostar i Antonio Comerce doo Mostar, te izvrši povrat zaprimljene robe i preduzme odgovarajuće mjere.

5. Rješenjem URŽ-a broj UP2-01-07.1-94-9/13 od 27. februara 2013. godine postupajući po žalbi apelanta utvrđeno je u postupku javne nabavke uredskog i potrošnog materijala za pisače, fax uređaje i kopir aparate za period od tri mjeseca koji je pokrenut ugovorni organ Elektroprivreda HZ IB dd Mostar na osnovu člana 52. stav 4. tačka a) Zakona o javnim nabavkama BiH (u daljnjem tekstu: Zakon) bilo kršenja pravila i principa. U obrazloženju rješenja je navedeno da je ugovorni organ zaključenje ugovora zasnovao na članu 11. Zakona o javnim nabavkama BiH koji predviđa pregovarački postupak bez objavljivanja obavještenja o nabavci provesti hitno zbog razloga hitnosti prouzrokavanih događajem nepredvidivim za ugovorni organ, zbog čega nisu ispoštovati minimalni rokovi za ubrzani ograničeni postupak. Takođe je u rješenju navedeno da polazeći od činjenice da je u predmetnom postupku zaključen ugovor između Elektroprivreda HZ IB dd Mostar kao ugovornog organa i izabranog ponuđača, a da za takve situacije član 52. stav (4) Zakona predviđa, da ako URŽ utvrdi da je odluka ili preduzeta radnja narušila obaveze iz Zakona može da sačini izjavu ili dodijeli naknadu štete, a s obzirom da URŽ nakon zaključenja ugovora između ugovornog organa i izabranog ponuđača nema ovlaštenje za poništenje već zaključenog ugovora, o eventualnoj odgovornosti službene osobe ugovornog organa URŽ će odlučiti po pravosnažnosti rješenja.

6. Presudom Suda BiH broj S1 3 U 012883 13 U od 24. marta 2015. godine apelantova tužba protiv rješenja URŽ-a broj UP2-01-07.1-94-9/13 od 27. februara 2013. godine odbijena je kao neosnovana. U obrazloženju presude sud je naveo da konkretna javna nabavka provedena suprotno osnovnim načelima i principima Zakona. Sud je naveo da je URŽ pravilno utvrdio da je u postupku javne nabavke bilo kršenja odredaba Zakona u vezi sa pravnim pravilima i principima koji se odnose na predmet žalbe. Po ocjeni suda radi se o pravnoj situaciji koja je regulisana odredbom člana 52. stav 4. tačka a) Zakona, pa je URŽ koristeći se ovlaštenjima iz člana 52. Zakona donio pravilnu odluku. Sud je zaključio da je neosnovan prigovor apelanta da URŽ nije odlučio o svim zahtjevima iz žalbe, odnosno da nije odredio naknadu štete. Sud je takođe u vezi sa apelantovim zahtjevom za naknadu štete utvrdio da on nije ni tražio naknadu štete pred URŽ-om, a da su apelantovi navodi da je podneskom od 8. januara 2013. godine tražio od URŽ-a naknadu štete kontradiktorni stanju u spisu, jer iz podneska proizlazi da je zahtjev za naknadu štete uputio Elektroprivreda HZ IB dd Mostar kao ugovornom organu i Agenciji za javne nabavke, a ne URŽ-u. Sud je utvrdio da se osporeno rješenje URŽ-a temelji na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju, pravilnoj primjeni pravila postupka zbog čega je tužbu odbio kao neosnovanu.

7. Apelant smatra da mu je osporenom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 3. tačka h). Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav 3. tačka h). Pravila Ustavnog suda glasi:

«Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h). apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»

9. S obzirom da se apelant žali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, koja se prema tvrdnji apelanta desila u upravnom sporu po apelantovoj tužbi u upravnoj stvari javne nabavke, Ustavni sud mora odlučiti da li su garancije predviđene navedenim članom uopće primjenjive na apelantov slučaj.

10. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije garantuju svakom pravo na pravičan postupak prilikom određivanja njegovih građanskih prava i obaveza. Shodno navedenom ovo pravo se ne može primijeniti na sve postupke u kojim je neka osoba stranka u postupku, već je primjenjivo na postupke koji se odnose na građanska prava i obaveze te stranke. Stoga je u konkretnom slučaju zadatak Ustavnog suda da odgovori na pitanje da li je osporenim presudom Suda BiH odlučivano o građanskim pravima i obavezama apelanta.

11. U vezi s tim, Ustavni sud konstatuje da je u konkretnom slučaju apelant ponuđač, te da rješenjem URŽ-a broj UP2-01-07.1-94-9/13 od 27. februara 2013. godine utvrđeno, a presudom Suda BiH broj S1 3 U 012883 13 U od 24. marta 2015. godine potvrđeno da je u postupku javne nabavke uredskog i potrošnog materijala za pisače, fax uređaje i kopir aparate za period od tri mjeseca koji je pokrenuo ugovorni organ Elektroprivreda HZ IB dd Mostar na osnovu člana 52. stav 4. tačka a) Zakona o javnim nabavkama BiH bilo kršenja pravila i principa. Ustavni sud konstatuje da se u konkretnom upravnom postupku/sporu nije raspravljalo o apelantovim građanskim pravima i obavezama, već je u navedenom postupku/sporu odlučivano da li su ispunjeni ili ne zakonski uslovi za provođenje postupka javnih nabavki.

12. Imajući u vidu navedeno Ustavni sud smatra da u predmetnom upravnom postupku/sporu nije odlučivano o građanskim pravima i obavezama apelanta, te shodno tome apelant ne može uživati zaštitu prava garantovanih članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije usljed čega je apelacija u tom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

13. U vezi sa navodima apelanta o povredi prava na imovinu, Ustavni sud podsjeća da je u pobijanom postupku odlučivano o ispunjenosti zakonskih uslova za provođenje postupka javnih nabavki, a nije odlučivano o apelantovim imovinskim pravima zaštićenim članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Iz navedenog proizlazi da su navodi apelacije u vezi sa povredom prava na imovinu takođe, inkompatibilni ratione materiae sa Ustavom Bosne i Hercegovine

14. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav 3. tačka h). Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2632/15 (GRAFIČAR COMPANY DOO ČITLUK iz… | Sudska praksa | Aktio