Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1928/16 (M. T.)
Odluka donesena 22. 12. 2016.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Radni spor
- Građanski postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1928/16
Apelacija
Odluka o dopustivosti
22. 12. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 22. decembra 2016. godine, u predmetu broj AP-1928/16, rješavajući apelaciju Mirze Topuza, na osnovu člana 18. stav 4. i člana 57. stav 2. tačka a. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Mirza Topuz, protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 53 0 Rs 055595 15 Rsž od 18. februara 2016. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Mirza Topuz (u daljnjem tekstu: apelant), iz Blagaja, kojeg zastupa ZOU Paponja-Bunoza, iz Mostara, podnio je 29. aprila 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 53 0 Rs 055595 15 Rsž od 18. februara 2016. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantov tužbeni zahtjev, kojim je tražio da se poništi kao nezakonita odluka tužene (JU Osnovna škola ,,Blagaj“) o imenovanju Z. Č. za direktora tužene škole na period od četiri godine i da mu tužena naknadi troškove postupka, te je odbačena apelantova tužba u djelu u kojem traži da se naloži tuženoj da u skladu sa uslovima konkursa i dokumentacijom kandidata izvrši ponovni izbor i imenovanje direktora škole po predmetnom konkursu.
2. Kantonalni sud, između ostalog, navodi da je prvostepeni sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje izveo pogrešan zaključak da se radi o nepotpunoj prijavi na konkurs od strane prijavljenog kandidata Z. Č., pa samim tim i nezakonitoj odluci tužene o imenovanju Z. Č. za direktora tužene. Naime, Kantonalni sud konstatuje, da iz stanja spisa proizlazi da je izabrani kandidat uz prijavu na konkurs dostavio svu potrebu dokumentaciju traženu konkursom, odnosno dokumentaciju propisanu Zakonom o osnovnom odgoju i obrazovanju HNK i Pravilima tužene, tako da ne stoji zaključak prvostepenog suda da se radi o nepotpunoj dokumentaciji. Dalje se navodi, da to što je u objavljenom konkursu navedeno da se prijava, odnosno dokumentacija mogu slati isključivo poštom, a izabrani kandidat je istu dostavio na protokol tužene ne može imati za posljedicu da se prijava smatra nepotpunom, pored toga niti Zakonom o osnovnom odgoju i obrazovanju HNK niti Pravilima tužene nije propisan način dostavljana prijava, a u svakom slučaju dostava se ima smatrati izvršenom dostavljanjem prijave tuženoj. Također se navodi, da u slučaju sumnje da se radi o neblagovremeno podnesenoj prijavi na kojoj je stavljen prijemni štambilj škole od 1. jula 2013. godine, apelant u postupku, a na kome je teret dokazivanja, nije dokazao da je navedena prijava naknadno protokolisana u knjizi protokola, odnosno da se radi o neblagovremeno podnesenoj prijavi, a ne nepotpunoj prijavi. Kantonalni sud ističe, da je članom 5. Poslovnika o radu školskog odbora propisano da se sjednice školskog odbora održavaju po potrebi i da istoj prisustvuju samo članovi školskog odbora škole, direktor i druga lica koja se na sjednicu pozivaju po pozivu školskog odbora po potrebi, pa sama činjenica da je na sjednici školskog odbora prisustvovao i Z. Č. koji je u to vrijeme obavljao funkciju direktora kod tužene, kada se raspravljalo o izboru direktora, ne čini odluku nezakonitom, jer u postupku nije dokazano da je na članove školskog odbora vršen pritisak za njegov izbor, odnosno da je prisustvo Z. Č. na bilo koji način uticalo na donošenje odluke školskog odbora. Kantonalni sud naglašava, da je nakon što je Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta u HNK dalo saglasnost za imenovanje Z. Č. za direktora tužene škole, na sjednici školskog odbora tužene donesena je odluka o njegovom izboru. Po zahtjevu apelanta kojim traži da se naloži tuženoj da u skladu sa uslovima konkursa i dokumentacijom kandidata izvrši ponovni izbor i imenovanje direktora škole, po predmetnom konkursu, Kantonalni sud ističe da sud nema ovlaštenje pune jurisdikcije da odlučuje i u slučaju kada se radi o nezakonitoj odluci o izboru. Naime, radilo bi se o isključivom pravu u konkretnom slučaju školskog odbora tužene da izvrši ponovni izbor između prijavljenih kandidata ili poništi raspisani konkurs.
Apelacioni navodi
3. U predmetnoj apelaciji apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Povredu ovog prava apelant posebno ne obrazlaže osim što, u suštini, smatra da je u odluci koju je osporio pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
5. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
6. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje, odnosno povredi procesnih garancija u postupku koji je rezultirao osporenom odlukom u predmetnoj apelaciji odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
7. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da je sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna, niti da je primjena procesnih zakona i garancija bila na štetu apelanta. Ustavni sud naročito ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman