Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1632/14 (B. H. i A. Ć.)

Odluka donesena 22. 12. 2016.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje – obrazložena presuda
  • Građanski postupak
  • Pasivna legitimacija
  • Naknada štete
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1632/14

Apelacija

Odluka o meritumu

22. 12. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1632/14, rješavajući apelaciju Bakire Hasečić i Armina Ćeska, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 22. decembra 2016. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Bakire Hasečić i Armina Ćeska podnesena protiv Presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 91 0 P 017829 12 Gž od 22. januara 2014. godine i Presude Osnovnog suda u Višegradu broj 91 0 P 017829 11 P od 6. aprila 2012. godine.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Bakira Hasečić i Armin Ćesko (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Omer Borovac, advokat iz Goražda, podnijeli su 7. aprila 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 91 0 P 017829 12 Gž od 22. januara 2014. godine i Presude Osnovnog suda u Višegradu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 91 0 P 017829 11 P od 6. aprila 2012. godine. Apelanti su 1. novembra 2016. godine, na zahtjev Ustavnog suda, dopunili apelaciju tako što su dostavili punomoć za zastupanje pred Ustavnim sudom.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda, Osnovnog suda i tužioca Momira Savića (u daljnjem tekstu: tužilac), kao druge strane u predmetnom postupku, zatraženo je 20. oktobra 2016. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Okružni sud i tužilac su 31. oktobra 2016. godine dostavili odgovore na apelaciju, dok Osnovni sud nije u ostavljenom roku dostavio odgovor na apelaciju.

III. Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

5. Presudom Osnovnog suda broj 91 0 P 017829 11 P od 6. aprila 2012. godine obavezani su apelanti i Elvedin Mušanović da solidarno isplate tužiocu na ime naknade štete za uništena dva stabla šljiva 240,00 KM, za uništenih 11 komada tuja 275,00 KM i za pokošeno sijeno 14,00 KM, tj. ukupno iznos od 529,00 KM, sa zakonskom zateznom kamatom, uz naknadu troškova parničnog postupka.

6. U obrazloženju presude Osnovni sud se pozvao na odredbe člana 154. stav 1. i člana 155. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO), te odredbe člana 123. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP). Osnovni sud je naveo da iz službene zabilješke Policijske stanice Višegrad (u daljnjem tekstu: PS Višegrad ) od 11. juna 2010. godine proizlazi da je tog dana Branka Arsić dežurnoj službi PS Višegrad prijavila da su tri nepoznata lica, i to dvije ženske osobe i jedan muškarac, pokosili travu u tužiočevom dvorištu i posjekli 20 novozasađenih stabljika čempresa. Osnovni sud je naveo da iz službene zabilješke PS Višegrad od 14. juna 2010. godine proizlazi da je službeno lice obavilo razgovor sa apelantom i Elvedinom Mušanovićem, te da je iz razgovora s njima došao do saznanja da su oni bili angažirani od Udruženja "Žena-žrtva rata" (u daljnjem tekstu: Udruženje), tačnije od predsjednice tog udruženja, tj. apelantkinje, na raščišćavanju i uređenju lokacije (tj. dvorišta kuće Adema Omeragića, gdje je trebalo da se obilježi godišnjica stradanja civila u Višegradu). Također, Osnovni sud je naveo da iz zapisnika o uviđaju PS Višegrad od 28. jula 2010. godine, koji je sačinjen povodom krivičnog djela oštećenja tuđe stvari od apelanata i tuženog Elvedina Mušanovića na štetu tužioca, proizlazi da je na licu mjesta zatečeno 11 posječenih komada tuja i dva stabla šljiva. Osnovni sud je naveo da su apelanti i tuženi Elvedin Mušanović u odgovoru na tužbu istakli da je apelantkinja angažirala apelanta i Elvedina Mušanovića i da je zajedno s njima pokosila travu u dvorištu kuće Adema Omeragića, ali da tom prilikom nisu nanijeli štetu tužiocu. Osnovni sud je naveo da je apelantkinja na glavnoj raspravi izjavila da je Sumbula Zeba, rođena Omeragić, ovlastila Udruženje da nadgleda njen posjed, te da je Udruženje angažiralo apelanta i Elvedina Mušanovića na izvođenju radova, zatim, da je tuženi Elvedin Mušanović izjavio da je kosio travu, čistio korov i isjekao dva stabla šljiva, dok je apelant izjavio da je skupljao, grabio i zapalio pokošenu travu.

7. Osnovni sud je naveo da iz nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke, koji je izvršio identifikaciju položaja posječenih stabala šljiva i sadnica tuja, proizlazi da su se na tužiočevoj parceli nalazila posječena stabla šljiva i sadnice tuja, da je navedeni vještak na skici obilježio žutom bojom dio tužiočeve parcele, te da su tu parcelu apelantkinja i tuženi Elvedin Mušanović pokazali na licu mjesta kao dio zemljišta koje su raščišćavali i uređivali. Osnovni sud je dalje naveo da je prihvatio izjave svih tuženih da su prvog dana navedene radove izvodili apelantkinja i Elvedin Mušanović, te da im se drugog dana pridružio apelant. Naime, Osnovni sud je ukazao da je apelantkinja u svom iskazu navela da su drugog dana pokupili ono što su prethodnog dana isjekli, što znači da je apelantkinja zajedno sa Elvedinom Mušanovićem učestvovala u svim radovima, a da je apelant, kako je sam izjavio, učestvovao u radovima tako što je kupio, grabio i palio isječeno. Po mišljenju Osnovnog suda, u konkretnom slučaju štetnu radnju čini kako košenje i sječenje, tako i sklanjanje, grabljenje i paljenje. Osnovni sud je zaključio da radnje koje su preduzeli tuženi prvog i drugog dana čine jedinstvo, te da je tim radnjama tužiocu nanesena štetu, koju su dužni da naknade tužiocu. Također, Osnovni sud je naveo da je vještak poljoprivredne struke u svom nalazu i mišljenju navela da je zajedno sa predstavnicima suda, strankama i svjedocima obišla teren i uočila ostatke 11 posječenih tuja i dva panja od posječenih šljiva, te da vrijednost 11 komada tuja iznosi 275,00 KM, dva stabla šljiva 240,00 KM i sijena 14,00 KM, tako da visina štete ukupno iznosi 529,00 KM. Osnovni sud je naveo da je prihvatio nalaze vještaka geodetske struke i poljoprivredne struke, budući da su jasni i obrazloženi, te da stranke nisu imale primjedaba na te nalaze. Osim toga, Osnovni sud je naveo da tom sudu nije ponuđen nijedan objektivan dokaz na okolnost da je Udruženje angažiralo apelanta i Elvedina Mušanovića radi izvođenja radova. Osnovni sud je ukazao da, međutim, čak i da prihvati tu činjenicu kao tačnu, time se odluka suda u bitnom ne mijenja. Osnovni sud je naveo da je u tom slučaju Udruženje bilo nalogodavac za čišćenje parcele za koju je, kako je izjavila apelantkinja, imalo ovlašćenje od vlasnice te parcele Sumbule Zebe, rođene Omeragić. Osnovni sud je naveo da i ako je Udruženje imalo punomoć, imalo je od Sumbule Zeba za radove na njenoj parceli, ali ne i za radove na tužiočevoj parceli. Osnovni sud je ukazao da, dakle, nema dokaza da je Udruženje uputilo tužene da izvode radove na tužiočevoj parceli, niti su tuženi tvrdili da je Udruženje od njih tražilo da izvode radove na tužiočevoj parceli.

8. Odlučujući o žalbi apelanata i Elvedina Mušanovića protiv prvostepene presude, Okružni sud je donio Presudu broj 91 0 P 017829 12 Gž od 22. januara 2014. godine kojom je žalbu odbio i prvostepenu presudu potvrdio. U obrazloženju presude Okružni sud je naveo da je predmet spora u konkretnoj pravnoj stvari tužiočev zahtjev za naknadu štete za uništena dva stabla šljiva, 11 komada tuja i zbog košenja trave na tužiočevoj parceli. U vezi s tim, Okružni sud je naveo da je prvostepeni sud, nakon provedenog dokaznog postupka i ocjene dokaza u smislu odredaba člana 8. ZPP, utvrdio da su tuženi svojim radnjama pričinili štetu na tužiočevoj parceli tako što su posjekli dva stabla šljiva, 11 komada tuja i pokosili travu, te da je visinu štete utvrdio na osnovu nalaza i mišljenja vještaka poljoprivredne struke. Po mišljenju Okružnog suda, prvostepeni sud je pravilno primijenio odredbe čl. 154. i 155. ZOO u vezi sa utvrđenjem nastanka štete i odgovornosti tuženih za nastanak štete. Okružni sud je naveo da je prvostepeni sud, na osnovu provedenih dokaza i utvrđenih činjenica, dao valjane i opširne razloge zašto je smatrao da su tuženi odgovorni za nastanak štete, a koje razloge u cijelosti prihvata i taj sud.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

9. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelanti navode da su, u skladu sa odredbama člana 123. ZPP, u toku postupka dokazali da nisu pasivno legitimirani u predmetnoj pravnoj stvari, a posebno da nisu preduzeli štetne radnje, niti naručili i finansirali radove na čišćenju dvorišta Sumbule Zeba. Apelanti dalje navode da su redovni sudovi na osnovu toga što su apelanti uklanjali pokošenu travu utvrdili da postoji uzročno-posljedična veza između radnji apelanta i nastale štete. Apelanti navode da tužilac u predmetnom postupku nije ponudio nijedan dokaz da su mu apelanti svojim radnjama pričinili štetu, to jest da su uništili dva stabla šljiva i 11 komada tuja. Stoga, apelanti smatraju da redovni sudovi, pri ocjeni dokaza, nisu ispoštovali "princip jednakosti dokaza", već da su na "pretpostavci prisustva" zasnovali odluku o odgovornosti apelanata za naknadu štete.

b) Odgovor na apelaciju

10. Okružni sud je naveo da u cijelosti ostaje kod navoda i zaključaka iznesenih u osporenoj presudi tog suda. Okružni sud je naveo da u predmetnom postupku apelanti ni na koji način nisu dovedeni u nepovoljniji položaj u odnosu na drugu stranku u postupku, te da osporenom presudom tog suda nije povrijeđeno pravo apelanata na pravično suđenje.

11. Tužilac je naveo da njemu Ustav Bosne i Hercegovine garantira pravo na imovinu, koju su oštetili apelanti. Tužilac je naveo da je suđenje bilo fer i da nikome nisu bila uskraćena prava, te da se suđenje odvijalo u prisustvu njegovog advokata i advokata apelanata. Tužilac je naveo da se tužba radi naknade štete zasnivala na materijalnim dokazima, kao i na iskazima svjedoka koji su vidjeli kada je apelantkinja sa "saučesnicima" prouzrokovala predmetnu štetu.

V. Relevantni propisi

12. U Zakonu o obligacionim odnosima ("Službeni list SFRJ" br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89, te "Službeni glasnik Republike Srpske" br. 17/93, 3/96, 39/03 i 74/04) relevantne odredbe glase: Član 154. stav 1.

(1) Ko drugom prouzrokuje štetu dužan je naknaditi je, ukoliko ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivice.

Član 155.

Šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta) i sprječavanje njenog povećanja (izmakla korist), kao i nanošenje drugome fizičkog ili psihičkog bola ili straha (nematerijalna šteta).

13. U Zakonu o parničnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09) relevantne odredbe glase:

Član 123.

Svaka stranka dužna je da dokaže činjenice na kojima zasniva svoj zahtjev.

Sud će slobodnom ocjenom dokaza utvrditi činjenice na osnovu kojih će donijeti odluku.

VI. Dopustivost

14. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

15. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

16. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Okružnog suda broj 91 0 P 017829 12 Gž od 22. januara 2014. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelanti su primili 6. februara 2014. godine, a apelacija je podnesena 7. aprila 2014. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

17. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

18. Apelanti pobijaju navedene presude, tvrdeći da je tim presudama povrijeđeno njihovo pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje

19. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

[…]

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

20. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1) Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

21. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se predmetni postupak odnosi na naknadu materijalne štete, dakle, na predmet građanskopravne prirode, pa su stoga član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjivi na taj postupak.

22. Apelanti, u suštini, smatraju da su redovni sudovi, na osnovu izvedenih dokaza, proizvoljno zaključili da su apelanti pričinili predmetnu štetu tužiocu, što je kao posljedicu imalo kršenje njihovog prava na pravično suđenje. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene pozitivnopravnih propisa (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je uopćeno zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima.

23. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da su osporenom presudom Osnovnog suda, koja je kao pravilna potvrđena osporenom presudom Okružnog suda, obavezani apelanti i tuženi Elvedin Mušanović da solidarno isplate tužiocu na ime naknade štete iznos od 529,00 KM. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da su redovni sudovi u obrazloženjima svojih odluka dali detaljne i jasne razloge za takvo odlučenje u čemu Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost. Naime, Ustavni sud zapaža da je prvostepeni sud, dovodeći u vezu iskaze apelanata i tuženog Elvedina Mušanovića sa nalazom i mišljenjem vještaka geodetske struke, utvrdio da su apelanti i tuženi Elvedin Mušanović raščišćavali i uređivali dvorište kuće Adema Omeragića, gdje je trebalo da se obilježi godišnjica stradanja civila u Višegradu, te da su tom prilikom prešli na tužiočevu parcelu i uništili dva stabla šljiva, 11 komada tuja i pokosili travu na tužiočevoj parceli. Pri tome prvostepeni sud je jasno ukazao da radnje koje su tom prilikom preduzeli apelanti i tuženi Elvedin Mušanović (koji su, dakle, zajedno izvodili radove na raščišćavanju i uređenju) čine jedinstvo, te da je tim radnjama tužiocu nanesena šteta, koju su dužni da naknade u smislu odredaba člana 154. stav 1. ZOO. U vezi s navedenim, Ustavni sud, u okolnostima konkretnog slučaja, ne nalazi bilo šta što bi ukazalo na proizvoljno postupanje prvostepenog suda u predmetnom postupku. Što se tiče navoda apelanata kojima ukazuju na nedostatak pasivne legitimacije u predmetnoj pravnoj stvari, Ustavni sud zapaža da se prvostepeni sud u obrazloženju svoje odluke na potpuno jasan i detaljan način izjasnio u pogledu identičnih navoda apelanata koje su isticali u toku postupka pred tim sudom u čemu Ustavni sud, također, ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost. Naime, Ustavni sud zapaža da je prvostepeni sud, ocjenjujući iskaze apelanata i tuženog Elvedina Mušanovića u dijelu u kojem su ukazivali da su angažirani na izvođenju radova od Udruženja, u obrazloženju svoje odluke jasno ukazao da, čak i da prihvati te navode, to ne utječe na drugačije odlučenje u predmetnoj pravnoj stvari, budući da je utvrđeno da su apelanti i tuženi Elvedin Mušanović neovlašteno i samovoljno prešli na tužiočevu parcelu i izvodili radove na toj parceli, te na taj način pričinili tužiocu predmetnu štetu.

24. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi u obrazloženjima svojih odluka dali detaljne, jasne i potpune razloge za svoje odlučenje, te da su na taj način ispoštovali garancije prava na pravično suđenje. Stoga, Ustavni sud smatra da nije povrijeđeno pravo apelanata na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VIII. Zaključak

25. Ustavni sud zaključuje da ne postoji kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer su redovni sudovi u obrazloženjima svojih odluka dali detaljne, jasne i potpune razloge za svoje odlučenje, a takva obrazloženja Ustavni sud ne smatra proizvoljnim.

26. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

27. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-1632/14 (B. H. i A. Ć.) | Sudska praksa | Aktio