Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1001/16 (Z.F.)
Odluka donesena 22. 12. 2016.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
- Naknada štete
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1001/16
Apelacija
Odluka o meritumu
22. 12. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1001/16, rješavajući apelaciju Z. F., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 22. decembra 2016. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Z. F.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u žalbenom postupku koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Tuzli u predmetu broj 33 0 Mal 056390 14 Gž.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Tuzli da, u skladu sa članom 62.
stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku donese odluku o žalbi u predmetu broj 33 0 Mal 056390 14 Gž, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da, u skladu sa članom 74.
Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, apelantu Z. F. u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati iznos od 300,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku uz obavezu da, nakon isteka ovog roka, plati apelantu Z. F. zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Tuzli i Vladi Tuzlanskog kantona da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Z. F. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Živinica, kojeg zastupa Husein Salkanović, advokat iz Živinica, podnio je 4. marta 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka po žalbi pred Kantonalnim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) u predmetu broj 33 0 Mal 056390 14 Gž. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda zatraženo je 29. marta 2016. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Kantonalni sud je 7. aprila 2016. godine dostavio odgovor na apelaciju.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelant je 6. decembra 2013. godine podnio tužbu Općinskom sudu protiv tuženog Tuzlanskog kantona – Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Tuzla (u daljnjem tekstu: tuženi) radi naknade štete, vs. 600,00 KM.
6. Općinski sud je donio Presudu broj 33 0 Mal 056390 13 Mal od 18. jula 2014. godine kojom je odbio apelantov tužbeni zahtjev kao neosnovan.
7. Iz stanja spisa proizlazi da je apelant protiv navedene presude podnio žalbu 19. augusta 2014. godine, te da je spis 14. oktobra 2014. godine dostavljen Kantonalnom sudu na nadležno postupanje.
8. Prema stanju spisa, predmetni postupak je u toku pred Kantonalnim sudom.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
9. Apelant smatra da mu je, zbog nedonošenja odluke po izjavljenoj žalbi, povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je, između ostalog, naveo da nema primjedaba na postupanje Općinskog suda, jer je on postupao ažurno i u skladu sa načelom ekonomičnosti postupka, ali da do trenutka sačinjavanja predmetne apelacije Kantonalni sud nije donio odluku o žalbi, te da je time povrijedio odredbe čl. 10. i 217. Zakona o parničnom postupku. Apelant je predložio da Ustavni sud usvoji apelaciju, naloži Kantonalnom sudu hitno rješavanje konkretnog predmeta, te da obaveže Vladu Tuzlanskog kantona da mu naknadi štetu prema praksi Ustavnog suda i članu 76. Pravila Ustavnog suda za svaku godinu počev od 14. oktobra 2014. godine, kao dana prijema cjelokupnog predmetnog spisa na postupanje po žalbi.
b) Odgovor na apelaciju
10. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da su navodi iz apelacije neosnovani, istakavši da mu je konkretni predmet dostavljen na postupanje po izjavljenoj žalbi 14. oktobra 2014. godine. Nadalje, Kantonalni sud je naveo da na građanskom referatu ima veliki broj neriješenih starih predmeta, zbog čega je taj referat obuhvaćen Planom rješavanja predmeta. Kantonalni sud je istakao da se u konkretnom slučaju radi o predmetu naknade štete, započetom 6. decembra 2013. godine, koji je uveden u CMS sistem evidencije kod tog suda i koji je evidentiran u Listi predmeta za sudiju i sortiran po datumu početka faze predmeta (ukupno zaduženje sudije sa predmetima sa martom 2016. godine iznosi 464 predmeta). Konačno, Kantonalni sud je istakao da navedeni predmet nije evidentiran u Planu rješavanja predmeta za postupajućeg sudiju za II kvartal 2016. godine, niti se radi o predmetu hitne prirode.
V.Relevantni propisi
11. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 217. st. 3. i 4.
(3) Drugostepeni sud održat će sjednicu vijeća, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon što od prvostepenog suda primi spise po žalbi.
(4) Drugostepeni sud će donijeti odluku u roku od 30 dana od dana održavanja sjednice vijeća na kojoj je odlučeno o žalbi, odnosno, ako je održana rasprava, u roku od 30 dana od dana zaključenja rasprave.
VI.Dopustivost
12. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
13. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
14. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da je apelacija podnesena zbog toga što Kantonalni sud nije donio odluku po žalbi podnesenoj protiv presude Općinskog suda od 18. jula 2014. godine, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
15. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
16. Apelant smatra da je, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u žalbenom postupku koji se vodi pred Kantonalnim sudom, došlo do povrede njegovog prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
17. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
18. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]
19. Ustavni sud prvenstveno smatra neophodnim podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 21. stav 6. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi sa apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje na to da apelant nije obavijestio Ustavni sud da li je u međuvremenu Kantonalni sud donio odluku po njegovoj žalbi, odnosno nije obavijestio Ustavni sud da je predmetni postupak okončan. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 31. Pravila Ustavnog suda, dužinu postupka ocijeniti isključivo prema apelantovim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.
20. Prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud za ljudska prava, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
a)Period koji se uzima u obzir
21. Ustavni sud zapaža da je apelant tužbom koja je u Općinskom sudu zaprimljena 6. decembra 2013. godine pokrenuo predmetni parnični postupak, te da, prema raspoloživim podacima, predmetni postupak još uvijek nije okončan. Međutim, Ustavni sud zapaža da apelant ne osporava dužinu postupka pred prvostepenim sudom, već isključivo ukazuje na dužinu trajanja žalbenog postupka po njegovoj žalbi od 19. augusta 2014. godine, a koju je Kantonalni sud zaprimio 14. oktobra 2014. godine. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, s aspekta donošenja odluke u razumnom roku, ispitati period od dana podnošenja žalbe do dana donošenja ove odluke. Dakle, Ustavni sud zapaža da, iako je predmetni postupak trajao duže od tri godine, relevantni period koji treba uzeti u obzir prilikom razmatranja dužine predmetnog postupka jeste period od preko dvije godine i koji, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan.
b)Analiza razumnosti trajanja postupka
22. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da je apelant pokrenuo parnični postupak radi naknade štete, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju ne radi o složenom predmetu.
23. Analizirajući dužinu trajanja postupka i postupanje drugostepenog suda, Ustavni sud primjećuje da se predmet od 14. oktobra 2014. godine, odnosno preko dvije godine nalazi pred Kantonalnim sudom koji nije donio odluku o izjavljenoj žalbi apelanta. Ustavni sud zapaža da je u odgovoru na apelaciju Kantonalni sud naveo da na građanskom referatu ima veliki broj neriješenih starih predmeta, zbog čega je taj referat obuhvaćen Planom rješavanja predmeta, gdje ukupno zaduženje sudije sa predmetima sa martom 2016. godine iznosi 464 predmeta. Pored toga, Kantonalni sud je istakao da navedeni predmet nije evidentiran u Planu rješavanja predmeta za postupajućeg sudiju za II kvartal 2016. godine, niti se radi o predmetu hitne prirode. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, Serija A broj 194, stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Pored toga, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, hronična opterećenost sudova ne opravdava, dok trenutni zastoj, koji za sistem predstavlja iznenađenje, uzrokovan, naprimjer, recesijom, može se opravdati efikasnim mjerama koje se preduzimaju za njegovo otklanjanje (vidi Evropski sud za ljudska prava, Buchholz protiv Njemačke, presuda od 6. maja 1981. godine). Naime, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, države ugovornice nisu odgovorne u slučaju privremenog zaostatka svojih sudova pod uvjetom da poduzmu odgovarajuće mjere da se takva vanredna situacija popravi (vidi Evropski sud za ljudska prava, Zimmermann i Steiner protiv Švicarske, presuda od 13. jula 1983. godine, Serija A broj 66, st. 25–32). Međutim, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, preopterećenost suda velikim brojem predmeta i nedostatak odgovarajućeg broja sudija ne može se smatrati vanrednom okolnošću, nego sistemskim problemom koji je doveo do hronične opterećenosti suda, pa i svaki novi predmet postaje stari dok dođe na red za rješavanje, što stvara pozitivnu obavezu javne vlasti da taj problem adekvatno riješi. Evidentno je da je Kantonalni sud poduzeo određene korake na organiziranju svog rada donošenjem Plana rješavanja starih predmeta. Međutim, postupanje po navedenom planu rezultiralo je nepostupanjem u apelantovom predmetu u periodu dužem od dvije godine. Ustavni sud konstatira da Kantonalni sud nije ispoštovao zakonske odredbe člana 10. Zakona o parničnom postupku, o provođenju postupka bez odugovlačenja i sa što manje troškova, kao ni odredbe člana 217. istog zakona. Iako je Kantonalni sud naveo da konkretni predmet nije evidentiran u Planu rješavanja predmeta za postupajućeg sudiju za II kvratal 2016. godine, u okolnostima konkretnog slučaja Ustavni sud ne može prihvatiti ovakvo objašnjenje kao opravdanje za nepostupanje u apelantovom predmetu u periodu dužem od dvije godine, tim prije što Kantonalni sud nije učinio vjerovatnim da će navedeni predmeti biti uzeti u rad u skorije vrijeme. Sve navedeno, a posebno to da Kantonalni sud, prema raspoloživim podacima iz spisa, ni nakon dvije godine nije donio odluku po apelantovoj žalbi, niti je izvjesno kada će to učiniti, za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da dužina predmetnog parničnog postupka ne zadovoljava standarde iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
24. Dalje, Ustavni sud zapaža da apelant svojim ponašanjem nije doprinio dužini trajanja postupka. Dakle, imajući u vidu sve navedeno, a posebno činjenicu da, prema stanju spisa, žalbeni postupak još nije okončan, Ustavni sud smatra da dužina tog postupka ne zadovoljava standarde iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
25. Na osnovu navedenog, Ustavni sud smatra da dužina postupka ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, te da postoji kršenje apelantovog prava na suđenje u „razumnom roku“ kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.
Pitanje naknade nematerijalne štete
26. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
27. Prilikom odlučivanja o zahtjevu apelanata za naknadu nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04 objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48–51). Prema utvrđenom načelu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost. S obzirom na to da predmetni postupak po žalbi, u predmetu koji se po zakonu ne smatra hitnim, traje više od dvije godine, Ustavni sud smatra da apelantu treba na ime nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, isplatiti iznos od 300,00 KM.
28. Navedeni iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Tuzlanskog kantona, s obzirom na sjedište Kantonalnog suda, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu. VIII.Zaključak
29. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na suđenje u „razumnom roku“ kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada postupak nije okončan ni nakon više od dvije godine, prije svega zbog pasivnosti Kantonalnog suda, koji, i pored preduzetih mjera za otklanjanje zaostataka u radu, nije postigao očekivanu ažurnost, pa svaki novi predmet postaje stari dok dođe na red za rješavanje, pri čemu apelanti svojim ponašanjem nisu doprinijeli dužini postupka.
30. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
31. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman