Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4976/15 (P. S. iz Gornje Tramošnjice i O. S. iz Šamca)

Odluka donesena 22. 12. 2016.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršni postupak
  • Izvršenje
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4976/15

Apelacija

Odluka o meritumu

22. 12. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4976/15, rješavajući apelaciju Petre Smiljić i Obrena Smiljića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 22. decembra 2016. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Petre Smiljić i Obrena Smiljića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nesprovođenja Rješenja o izvršenju Opštinskog suda u Sarajevu broj 65 0 I 458612 14 I od 7. januara 2015. godine.

Ova odluka se dostavlja Vladi Federacije Bosne i Hercegovine da, u skladu s ranijim nalogom Ustavnog suda Bosne i Hercegovine iz odluka Ustavnog suda o istim ili sličnim činjeničnim i pravnim pitanjima, izvrši svoje ustavne obaveze i obezbijedi poštovanje ljudskih prava tako što će preduzeti mjere s ciljem da apelanti naplate svoja potraživanja u razumnom roku.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Petra Smiljić iz Gornje Tramošnjice i Obren Smiljić iz Šamca (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Radmila Plavšić, advokat iz Banje Luke, podnijeli su 11. novembra 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nesprovođenja Rješenja o izvršenju Opštinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Opštinski sud) broj 65 0 I 458612 14 I od 7. januara 2015. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Opštinskog suda zatraženo je 8. aprila 2016. godine da dostavi odgovor na apelaciju, a od Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) 5. avgusta 2016. godine.

3. Opštinski sud je odgovor na apelaciju dostavio 18. aprila 2016. godine, dok Kantonalni sud nije dostavio odgovor na apelaciju.

4. Ustavni sud je, u skladu sa odredbom člana 23 stav (6) Pravila Ustavnog suda, s obzirom na to da se radi o istom/sličnom pitanju, u obzir uzeo odgovor od 29. oktobra 2015. godine koji je Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada FBiH) dostavila Ustavnom sudu u predmetu broj AP 1098/15.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.

6. Apelanti su 17. septembra 2014. godine Opštinskom sudu podnijeli prijedlog za izvršenje na osnovu izvršne isprave, Presude Opštinskog suda broj 65 0 P 081898 09 P od 29. novembra 2013. godine, djelimično preinačene Presudom Kantonalnog suda broj 65 0 P 081898 14 Gž od 4. juna 2014. godine, protiv Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: izvršenik), predlažući izvršenje na novčanim sredstvima izvršenika koja se vode na žiro računima kod UniCredit banke, Union banke, Sberbanke d.d. i kod Intesa Sanpaolo banke.

7. Iz stanja spisa proizlazi da je Opštinski sud zaključkom od 3. decembra 2014. godine apelantima naložio da isprave i dopune prijedlog za izvršenje. Apelanti su 12. decembra 2014. godine postupili po nalogu suda.

8. Opštinski sud je Rješenjem o izvršenju broj 65 0 I 458612 14 I od 7. januara 2015. godine odredio predloženo izvršenje.

9. Iz odgovora na apelaciju proizlazi da je izvršenik 14. januara 2015. godine izjavio prigovor protiv rješenja o izvršenju, koji je apelantima dostavljen na odgovor 22. januara 2015. godine, a apelanti su odgovor dostavili 3. februara 2015. godine.

10. Iz odgovora na apelaciju, takođe, proizlazi da je Opštinski sud rješenje o prigovoru donio 4. marta 2015. godine i istog dana ga dostavio strankama i bankama na sprovođenje. Međutim, prema navodima Opštinskog suda, banke su obavijestile Opštinski sud da „potraživanje [apelanata] iz izvršne isprave nije još uvijek naplaćeno iz razloga nedostatka sredstava na računu izvršenika, predmetno rješenje o izvršenju je zavedeno u red prioriteta naloga prinudne naplate“.

11. Iz stanja spisa i informacija kojima raspolaže Ustavni sud proizlazi da je izvršenik 27. aprila 2015. godine podnio žalbu protiv rješenja od 4. marta 2015. godine, te da je spis 21. septembra 2015. godine dostavljen Kantonalnom sudu na dalje postupanje.

12. Prema stanju spisa, predmetno rješenje o izvršenju nije sprovedeno.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

13. Apelanti smatraju da im je zbog neizvršenja rješenja o izvršenju povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije. Apelanti su predložili da Ustavni sud utvrdi povredu navedenih prava, naloži Federaciji Bosne i Hercegovine da im u roku od 30 dana od dana pravosnažnosti odluke Ustavnog suda isplati naknadu koja im je dosuđena navedenim presudama, kao i da im isplati po 500,00 KM na ime naknade za nematerijalnu štetu kao priznanje za nepravdu koju su pretrpjeli usljed nemogućnosti da se pravosnažne presude izvrše u njihovu korist. Osim toga, apelanti zahtijevaju i isplatu troškova postupka pred Ustavnim sudom prema advokatskoj tarifi Federacije Bosne i Hercegovine, odnosno za sastavljanje apelacije, i to u iznosu od 3.000,00 KM.

b) Odgovor na apelaciju

14. U odgovoru na apelaciju Opštinski sud je naveo tok predmetnog izvršnog postupka, izloženog u činjeničnom dijelu odluke, te je istakao da je preduzeo sve radnje koje je po zakonu trebao preduzeti u cilju naplate potraživanja apelanata. Opštinski sud je naveo da nije povrijedio prava apelanata, već je učinio upravo suprotno, preduzimajući sve radnje koje je prema Zakonu o izvršnom postupku Federacije BiH i ostalim pozitivno-pravnim propisima bio dužan da preduzme. Navedene radnje su preduzete u najkraćem mogućem roku s obzirom da je od dana dostavljanja uređenog prijedloga za izvršenje do dostavljanja rješenja o izvršenju bankama na sprovođenje prošlo manje od tri mjeseca, što predstavlja izuzetnu efikasnost i ažurnost Opštinskog suda u preduzimanju izvršnih radnji u cilju naplate potraživanja apelanata. Dalje, Opštinski sud je naveo da je tačno da potraživanja apelanata, čija se naplata traži u predmetnom izvršnom postupku, nisu naplaćena, te time izvršna isprava iz konkretnog predmeta nije izvršena, ali neizvršenje sudskih odluka nije rezultat neažurnosti Opštinskog suda, već izvršenika iz predmetnog postupka, a to je Federacija Bosne i Hercegovine jer ona nije obezbijedila dovoljno sredstava za namirenje potraživanja tražilaca izvršenja.

15. Vlada FBiH je u svom odgovoru na apelaciju od 29. oktobra 2015. godine istakla da Federalno ministarstvo finansija vodi evidenciju izvršnih sudskih odluka, te da je na 6. sjednici Vlade FBiH, održanoj 22. maja 2015. godine, usvojena informacija o obavezama po osnovu sudskih odluka s prijedlogom mjera. Dalje se navodi da je Federalno ministarstvo finansija zaduženo da što hitnije pristupi realizaciji izvršnih sudskih rješenja (u skladu sa članom 167 stav 1 Zakona o izvršnom postupku) kako bi se izbjeglo gomilanje obaveza po osnovu kamata, protivzakonito i neustavno ponašanje, te da realizaciju izvršnih sudskih rješenja vrši shodno raspoloživim sredstvima predviđenim na određenoj budžetskoj poziciji, a što je u skladu sa odredbama Zakona o izvršnom postupku FBiH i Zakona o izvršenju budžeta. Dalje, rebalansom budžeta za 2015. godinu naloženo je povećanje iznosa planiranih sredstava na ekonomskom kodu 614800 – drugi tekući rashodi - izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju – 17.000.000 KM i ekonomskom kodu 614900 – ugovorene i druge posebne usluge – zatezne kamate na sudska rješenja i troškove spora – 8.000.000 KM (u dopisu stoji 8.00.000 KM), kontinuirano (za svaku budžetsku godinu) planiranje sredstava na ekonomskom kodu 614800 – drugi tekući rashodi - izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju – ekonomskom kodu 614900 – ugovorene i druge posebne usluge – zatezne kamate na sudska rješenja i troškove spora, te u nedostatku sredstava u tekućoj godini planiranje sredstava za narednu godinu i na taj način vršenje sukcesivne isplate po osnovu izvršnih sudskih rješenja.

V.Relevantni propisi

16. Zakon o izvršnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09, 74/11 i 35/12) u relevantnom dijelu glasi: Član 6.

(1) Sredstva izvršenja su izvršne radnje ili sistem takvih radnji kojima se prema zakonu potraživanje prinudno ostvaruje.

(2) Predmet izvršenja su stvari i prava na kojim se prema zakonu može provesti izvršenje radi ostvarenja potraživanja.

(3) Izvršne radnje mogu se neposredno provesti protiv izvršenika i drugih lica, u skladu sa ovim zakonom.

Član 7.

(1) Predmet izvršenja ne mogu biti stvari van prometa, kao ni rudno blago i druga prirodna bogatstva.

(2) Predmet izvršenja ne mogu biti objekti, naoružanje i oprema za potrebe oružanih snaga i policije, kao ni novčana sredstva obezbijeđena za te namjene. Član 8.

(1) Sud rješenjem određuje izvršenje onim sredstvom i na onim predmetima koji su navedeni u izvršnom prijedlogu.

(2) Ako je predloženo više sredstava ili više predmeta izvršenja sud može ograničiti izvršenje samo na neke od tih sredstava ili predmeta ako su dovoljni za ostvarenje potraživanja.

(3) Ako se izvršno rješenje o izvršenju na određenom predmetu ili sredstvu ne može provesti, tražilac izvršenja može radi namirenja istog potraživanja predložiti novo sredstvo ili predmet izvršenja o čemu će sud odlučiti rješenjem.

Član 22.

Sud određuje izvršenje samo na osnovu izvršne i vjerodostojne isprave, ako ovim zakonom nije drukčije određeno.

Član 65.

Izvršenje radi ostvarenja novčanog potraživanja određuje se i provodi u obimu koji je potreban za namirenje tog potraživanja.

Član 66.

Više tražilaca izvršenja koji ostvaruju svoja potraživanja prema istom izvršeniku na istom predmetu izvršenja namiruju se onim redom kojim su stekli pravo da se iz tog predmeta namire, ako zakonom nije drukčije određeno. Član 79a.

(1) Ne može biti predmet izvršenja nekretnina Federacije, kantona, grada, opštine i javnog fonda.

(2) Ne može biti predmet izvršenja nekretnina ustanove koja se finansira u cijelosti ili djelimično iz budžeta, a koja je osnovana za vršenje djelatnosti od javnog interesa kojom se obezbjeđuje ostvarivanje prava na obrazovanje, zdravstvenu zaštitu, dječiju zaštitu, socijalnu zaštitu, nauku, kulturu i fizičku kulturu, ako nekretnina služi za vršenje djelatnosti te ustanove i ako cilj vršenja djelatnosti nije sticanje dobiti.

Član 79b.

Nadležni sud u svakom konkretnom slučaju odlučuje o ispunjenju uslova za izuzimanje od izvršenja iz prethodnog člana.

Član 138. st. 3, 5. i 6.

Ograničenje izvršenja (3) Izvršenje na teret sredstava budžeta Federacije Bosne i Hercegovine i kantona provešće se u visini predviđenoj na određenoj poziciji budžeta i u skladu sa Zakonom o izvršavanju budžeta.

(5) Više povjerilaca koji ostvaruju svoja novčana potraživanja iz budžeta namiruju se onim redom kojim su stekli pravo da se namire iz budžeta, s tim da zastarijevanje ne teče do konačnog namirenja potraživanja iz sudske odluke. (6) Svi nivoi vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine (Federacija, kanton, grad i opština) koji imaju izvršne sudske presude dužni su u svojim budžetima predvidjeti sredstva za isplatu sudskih izvršnih rješenja na teret tih budžeta u iznosu od najmanje 5% od ukupnog budžeta.

Član 166. st. 1, 2, 4. i 5.

Prinudno izvršenje (1) Izvršenje radi ostvarenja novčanog potraživanja prema izvršeniku može da se provede nad svim sredstvima na njegovim računima u banci, osim ako zakonom nije drukčije određeno.

(2) Rješenjem o izvršenju nad novčanim sredstvima koja se vode na transakcijskom računu izvršenika nalaže se banci da novčani iznos za koji je izvršenje određeno prenese sa transakcijskog računa izvršenika na transakcijski račun tražioca izvršenja, a za potraživanja za koja nije propisana naplata preko žiroračuna u banci da isplati taj iznos tražiocu izvršenja u gotovom novcu.

(4) U rješenju o izvršenju iz st. 2. i 3. ovog člana odrediće se broj računa izvršenika sa kojeg treba obaviti isplatu i broj računa tražioca izvršenja na koji isplatu treba obaviti ili drugi način obavljanja isplate.

(5) Sud će rješenjem o izvršenju obavezati banku da dostavi izvještaj o svim promjenama na računu izvršenika ako sredstava na računu nema ili su ona nedovoljna za namirenje potraživanja određenih rješenjem o izvršenju.

Izvještaj obuhvata promjene na računu za period od 30 dana do donošenja rješenja o izvršenju i mora da sadrži svaku transakciju na računu, uključujući podizanje gotovine, uplate na račun i isplate sa računa, unutarbankarske i međubankarske prenose. [...] Član 167.

(Redoslijed naplate) (1) Banka naplatu obavlja redom, prema vremenu dostavljanja rješenja o izvršenju ako zakonom nije drukčije određeno.

(2) Banka vodi posebnu evidenciju redoslijeda rješenja o izvršenju po danu i vremenu dostavljanja i izdaje tražiocu izvršenja, na njegov zahtjev, potvrdu o mjestu njegovog potraživanja u tom redoslijedu.

(3) Banka ne može provesti nalog izvršenika prije isplate potraživanja utvrđene rješenjem o izvršenju, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno. (4) S rješenjem o izvršenju izjednačena je isprava za koju je to predviđeno posebnim zakonom.

Član 169.

Postupak u slučaju kad nema sredstava na računu (1) Ako na računu naznačenom u rješenju o izvršenju nema sredstava, banka će u korist tog računa izvršiti prenos izvršenikovih sredstava u odgovarajućem iznosu sa drugih računa u toj banci, a prema redoslijedu koji naznači tražilac izvršenja.

(2) Ukoliko banka ne uspije u potpunosti da naplati izvršno potraživanje zbog nedostatka sredstava na računu, držaće rješenje o izvršenju u posebnoj evidenciji i po njemu obaviti prenos kad sredstva pristignu na račun, ukoliko rješenjem o izvršenju nije drukčije određeno.

(3) O tome da nema sredstava na računu banka će obavijestiti sud bez odlaganja. Uz to obavještenje banka će dostaviti sudu i izvještaj o promjenama na računu iz stava 5. člana 166. ovog zakona.

Član 170. stav 1.

Postupak u slučaju smetnji za provođenje izvršenja (1) Ako banka smatra da postoje zakonske ili druge smetnje za izvršenje po odredbama glave XII ovog zakona, zadržaće rješenje o izvršenju, izvršiti zapljenu sredstava izvršenika i o smetnjama obavijestiti sud.

Član 172.

Redoslijed namirenja s pojedinih računa pravnih lica Ukoliko izvršenik ima novčana sredstva na više računa u jednoj ili više banaka, shodno se primjenjuju odredbe člana 171. ovog zakona.

Član 175.

Odgovornost banaka za štetu Banka koja ne postupi u skladu sa rješenjem o izvršenju i drugim sudskim nalozima odgovara za štetu prouzrokovanu tražiocu izvršenja po opštim pravilima o naknadi štete.

17. Budžet Federacije Bosne i Hercegovine za 2011. godinu („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ broj 14/11) u relevantnom dijelu glasi: 614800 Izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju 13.000.000 KM 614800 Sudske presude po osnovu neizmirenih plata Vojsci FBiH 1.500.000 KM 614800 Sudske presude po osnovu dobavljača 1.500.000 KM 614800 Izvršenje odluka Ustavnog suda BiH/Evropskog suda za ljudska prava 2.500.000 KM

18. Budžet Federacije Bosne i Hercegovine za 2012. godinu („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ broj 3/12) u relevantnom dijelu glasi:

614800 Izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju 11.000.000 KM 614800 Sudske presude po osnovu neizmirenih plata Vojsci FBiH 500.000 KM 614800 Sudske presude po osnovu dobavljača 0 KM 614800 Izvršenje odluka Ustavnog suda BiH/Evropskog suda za ljudska prava 500.000 KM

19. Budžet Federacije Bosne i Hercegovine za 2013. godinu („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 106/12 i 99/13) u relevantnom dijelu glasi: 614800 Izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju 18.000.000 KM 614800 Sudske presude po osnovu neizmirenih plata Vojsci FBiH 200.000 KM 614800 Sudske presude po osnovu dobavljača 150.000 KM 614800 Izvršenje odluka Ustavnog suda BiH/Evropskog suda za ljudska prava 100.000 KM

20. Budžet Federacije Bosne i Hercegovine za 2014. godinu („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 99/13, 45/14 i 66/14) u relevantnom dijelu glasi: 614800 Izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju 17.000.000 KM 614800 Sudske presude po osnovu neizmirenih plata Vojsci FBiH 350.000 KM 614800 Sudske presude po osnovu dobavljača 100.000 KM 614800 Izvršenje odluka Ustavnog suda BiH/Evropskog suda za ljudska prava 100.000 KM

21. Budžet Federacije Bosne i Hercegovine za 2015. godinu („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ broj 25/15) u relevantnom dijelu glasi: 614800 Izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju 17.000.000 KM 614800 Sudske presude po osnovu neizmirenih plata Vojsci FBiH 300.000 KM 614800 Sudske presude po osnovu dobavljača 100.000 KM 614800 Izvršenje odluka Ustavnog suda BiH/Evropskog suda za ljudska prava 100.000 KM VI.Dopustivost i meritum

22. Ustavni sud naglašava da je o gotovo identičnim pravnim pitanjima – neizvršenju rješenja o izvršenju na teret budžetskih sredstava Federacije Bosne i Hercegovine razmatrao u Odluci broj AP 1544/08 (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1544/08 od 27. maja 2011. godine, dostupna na internet-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Razlozi navedeni u Odluci Ustavnog suda broj AP 1544/08 u pogledu dopustivosti apelacije u cijelosti se odnose i na ovu odluku, pa se Ustavni sud, umjesto posebnog obrazloženja o dopustivosti konkretne apelacije, u cijelosti poziva na razloge navedene u citiranoj odluci Ustavnog suda.

23. Takođe, u vezi s meritumom predmeta u odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, Ustavni sud naglašava da se razlozi dati u citiranoj Odluci broj AP 1544/08 u cijelosti odnose i na ovaj predmet. Ustavni sud je u navedenoj odluci istakao: „U konkretnom slučaju, suština problema je, po shvatanju Ustavnog suda, u tome što Federacija nije napravila ukupan zbir i listu svih potraživanja (glavnica i kamate) koja mora isplatiti iz svojih budžetskih sredstava na temelju izvršnih sudskih odluka, a koja su pravosnažnim sudskim odlukama dosuđena nakon 31. decembra 2002. godine i koja se ne ograničavaju prema predmetu spora. Tako je nemoguće procijeniti, uzimajući u obzir prosječna izdvajanja budžetskih sredstava namijenjena za isplatu izvršnih sudskih odluka, kada će povjerioci biti isplaćeni. Osim toga, problem je i što ne postoji centralna evidencija potraživanja svih povjerilaca sačinjena prema datumu njihovog izvršnog naslova sa evidentiranim isplatama (ukoliko ih je bilo), te s redoslijedom daljnje isplate, koja bi bila transparentna u odnosu na povjerioce, kako bi se izbjegle sve sumnje da nekome može biti izvršena isplata prije nego što je njegov izvršni naslov došao na red da bude isplaćen. Ispunjavanjem navedenog i planiranjem adekvatnih novčanih iznosa u budžetu svake godine iz kojih bi se mogla izvršiti isplata svim povjeriocima u razumnom roku Federacija bi ispunila svoju pozitivnu obavezu da osigura poštivanje ljudskih prava (konkretno prava na izvršenje pravomoćne sudske odluke iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, uključujući i pravo na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju) iz člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Evropske konvencije.“

24. Ustavni sud napominje da su, prema članu I/2 Ustava Bosne i Hercegovine, te prema članu 1 Evropske konvencije, svi nivoi vlasti u Bosni i Hercegovini dužni obezbijediti poštovanje individualnih ljudskih prava u koja se ubraja i pravo na pravično suđenje koje obuhvata i faze nakon donošenja presude, odnosno izvršni postupak iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije s obzirom na to da su pravosnažnom sudskom odlukom dosuđena novčana potraživanja. Takva obaveza se ne može umanjiti činjenicom da u konkretnom slučaju izvršenje ide na teret budžetskih sredstava jednog entiteta, te da, usljed velikog broja povjerilaca, nema raspoloživih sredstava na kojima bi se izvršenje moglo sprovesti. U vezi s navedenim, Ustavni sud podsjeća na stanovište Evropskog suda za ljudska prava, usvojeno u predmetu Jeličić protiv BiH (vidi presudu od 31. oktobra 2006. godine, stav 39) na koji se Evropski sud za ljudska prava ponovo pozvao u drugom predmetu ove vrste protiv naše države (vidi Čolić i dr. protiv BiH, presuda od 10. novembra 2009. godine) prema kojem: „Sud i dalje ponavlja da ne prihvata da državne vlasti navode nedostatak sredstava kao ispriku za nepoštivanje obaveza proisteklih iz presude. Doduše, odgoda u izvršenju presude može se opravdati posebnim okolnostima, ali odgoda ne može biti takva da naruši srž prava koje štiti član 6 § 1 (vidi, Burdov v. Rusija, broj 59498/00, § 35, ECHR 2002-III i Teteriny v. Rusija, broj 11931/03, § 41, od 30. juna 2005. godine).“

25. Ustavni sud, takođe, ukazuje i na presudu Evropskog suda Đurić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, gdje je Evropski sud razmatrao neizvršenje pravosnažnih i izvršnih presuda domaćih sudova kojima je aplikantima dosuđena ratna šteta. U navedenoj presudi, ispitujući adekvatnost mjera koje je preduzela Republika Srpska za izvršenje pravosnažnih domaćih presuda kojima je dosuđena ratna šteta, Evropski sud se osvrnuo na Plan izmirenja (iz oktobra 2012. godine) za isplatu ratne štete kojim je predviđeno izvršenje pravosnažnih presuda kojima se naređuje isplata ratne štete u gotovini u roku od 13 godina, počevši od 2013. godine, koji je u julu 2013. godine produžen na period od 20 godina. Evropski sud je, između ostalog, ukazao da, iako izvršenje pravosnažnih presuda po vremenskim fazama može biti prihvatljivo u izuzetnim okolnostima (vidi, Immobiliare Saffi protiv Italije [GC], broj 22774/93, tačka 74, ESLJP 1999-V), predloženi period od 20 godina je suviše dug imajući u vidu znatno kašnjenje do kojeg je već došlo. Takođe, Evropski sud je i u ovoj odluci ponovio da državni organ ne može isticati nedostatak sredstava kao opravdanje za nenamirenje duga utvrđenog sudskom presudom (vidi, Burdov protiv Rusije, broj 59498/00, tačka 35, ESLJP 2002-III, Teteriny protiv Rusije, broj 11931/03, tačka 41, 30.6.2005. i Jeličić protiv Bosne i Hercegovine, broj 41183/02, tač. 39. i

42, ESLJP 2006-XII).

26. Ustavni sud podržava navedeno stanovište Evropskog suda prema kojem „...nedostatak sredstava ne može biti isprika za nepoštivanje obaveza proisteklih iz presude...“, te u konkretnom slučaju zapaža da je Vlada Federacije Bosne i Hercegovine preduzela neophodne korake radi izvršenja naloga iz ranije donesenih odluka Ustavnog suda. Međutim, imajući u vidu da je za izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju po pravosnažnim sudskim presudama u budžetu Federacije Bosne i Hercegovine za 2015. godinu, kao i za prethodnu 2014. godinu, planirano 17.000.000,00 KM, od kojih je u prethodnoj godini (preostalim iznosom od 5.000.000,00 KM) izvršena realizacija izvršnih rješenja zaključno s rednim brojem 1.863, proizlazi da će apelanti morati čekati na realizaciju svog potraživanja, odnosno izvršenje još niz godina.

27. S obzirom na navedeno, te imajući u vidu već usvojena stanovišta Evropskog suda i Ustavnog suda u sličnim predmetima koja se, s obzirom na okolnosti konkretnih predmeta i pitanja koja pokreću, mogu primijeniti i na konkretni predmet, Ustavni sud zaključuje da je u predmetnom slučaju, zbog nemogućnosti da apelanti realizuju izvršenje pravosnažne odluke donesene u njihovu korist, povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Pitanje naknade nematerijalne štete

28. Apelanti su zatražili naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja postupka. Prema članu 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Dakle, određivanje naknade nematerijalne štete zbog dužine trajanja postupka predstavlja izuzetak, a ne pravilo. Ustavni sud smatra da je u okolnostima konkretnog slučaja utvrđivanje povrede prava zbog dužine trajanja postupka, te nalog Vladi Federacije BiH da izvrši svoje ustavne obaveze i obezbijedi poštovanje ljudskih prava tako što će preduzeti mjere s ciljem da apelanti naplate svoja potraživanja u razumnom roku odgovarajuća satisfakcija za apelante.

29. U pogledu zahtjeva apelanata za naknadu troškova za sastavljanje apelacije, Ustavni sud podsjeća da Pravilima Ustavnog suda nije propisano da apelanti imaju pravo na troškove sastavljanja apelacije, iz čega proizlazi da te troškove isključivo snose apelanti.

Ostali navodi

30. U svjetlu prethodno utvrđene povrede prava na pravično suđenje, Ustavni sud ne smatra da je potrebno da posebno ispituje navode apelanata u vezi s povredom prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i djelotvoran pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije.

VII.Zaključak

31. Ustavni sud zaključuje da je apelantima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije jer ne postoje garancije da će apelanti kao posjednici izvršnog naslova moći naplatiti svoje potraživanje u razumnom roku.

32. Na osnovu člana 59 st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

33. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman