Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1191/16 (A.K.)
Odluka donesena 22. 12. 2016.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Prava iz radnog odnosa
- Izvršni postupak
- Naknada štete
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1191/16
Apelacija
Odluka o meritumu
22. 12. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1191/16, rješavajući apelaciju A.K., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 22. decembra 2016. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija A. K.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Tuzli kao predmet broj 126 0 Rs 152364 13 Rsž.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Tuzli da, u skladu sa članom 62.
stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku donese odluku u predmetu broj 126 0 Rs 152364 13 Rsž u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav
1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da, u skladu sa članom 74.
Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, A.K. u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati iznos od 900,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku uz obavezu da, nakon isteka ovog roka, plati apelantu A.K. zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona i Kantonalnom sudu u Tuzli da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. A.K. (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Husein Salkanović, advokat iz Tuzle, podnio je 17. marta 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se u trenutku podnošenja apelacije vodio pred Kantonalnim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) pod brojem 126 0 Rs 152364 13 Rsž.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda u Lukavcu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) i Kantonalnog suda zatraženo je 22. jula 2016. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Odgovore na apelaciju Kantonalni i Općinski sud dostavili su 1. augusta i 28. jula 2016. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5. Apelant je 1. aprila 2013. godine podnio Općinskom sudu tužbu protiv „Global Ispat Koksna industrija“ d.o.o. Lukavac radi naknade nematerijalne i materijalne štete zbog povrede na radu. Općinski sud je 11. juna održao pripremno ročište, a 18. septembra 2014. godine ročište za glavnu raspravu čiji je nastavak održan 16. decembra 2014. godine, odnosno 27. januara 2015. godine, kada je održana i zaključena glavna rasprava.
6. Općinski sud je donio Presudu broj 126 0 Rs 152364 13 Rs od 12. marta 2015. godine kojom je djelimično usvojio apelantov tužbeni zahtjev. Protiv navedene presude parnične stranke su podnijele žalbu. Spis predmeta je 25. maja 2015. godine dostavljen Kantonalnom sudu radi postupanja u drugom stepenu. Kantonalni sud je apelantov predmet zaveo pod brojem 126 0 Rs 152364 13 Rsž.
7. Iz stanja spisa predmeta proizlazi da predmetni parnični postupak nije okončan. IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
8. Apelant smatra da je, zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka, došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). S tim u vezi, apelant je naveo da redovni sudovi u konkretnom slučaju nisu ažurno postupali, navodeći da se radi o predmetu hitne prirode koji nije složen. Slijedom navedenog apelant potražuje i naknadu nematerijalne štete zbog nedonošenja pravosnažne sudske odluke u razumom roku.
b) Odgovor na apelaciju
9. Općinski sud je u svom odgovoru na apelaciju samo naveo kada je predmetna tužba podnesena tom sudu i kada je donesena prvostepena presuda, kao i kada je spis predmeta dostavljen na postupanje Kantonalnom sudu (27. maja 2015. godine) po žalbama parničnih stranaka, zahtijevajući hitno rješavanje.
10. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je ukratko opisao hronološki tok predmetnog postupka, navodeći da predmet nije stavljen u rad s obzirom na datum podnošenja predmetne tužbe (1. aprila 2013. godine), budući da taj sud postupa po predmetima u kojima su tužbe (inicijalni akt) podnesene ranije, a prema Planu i programu rješavanja starih predmeta. Stoga je predloženo da se predmetna apelacija odbije kao neosnovana.
11. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 217.
(3) Drugostepeni sud održat će sjednicu vijeća, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon što od prvostepenog suda primi spise po žalbi.
(4) Drugostepeni sud će donijeti odluku u roku od 30 dana od dana održavanja sjednice vijeća na kojoj je odlučeno o žalbi, odnosno, ako je održana rasprava, u roku od 30 dana od dana zaključenja rasprave.
Član 420.
U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a osobito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati osobitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.
V. Dopustivost
12. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
13. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
14. U skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
15. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da predmetni parnični postupak i nakon vremenskog perioda dužeg od tri godine i osam mjeseci nije okončan, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednoM od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
16. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VI. Meritum
17. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja parničnog postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje - razuman rok
18. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
19. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]
20. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
Period koji se uzima u obzir
21. Ustavni sud podsjeća da, u skladu sa članom 31. Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju apelant žali na dužinu trajanja predmetnog postupka koji je pokrenuo 1. aprila 2013. godine, podnoseći tužbu Općinskom sudu. S tim u vezi, Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja postupka razmatrati period od 1. aprila 2013. godine do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, postupak koji traje duže od tri godine i osam mjeseci.
Analiza razumnosti trajanja postupka
22. U pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da se predmetni postupak tiče tužbenog zahtjeva radi naknade štete na ime povrede na radu, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju ne može govoriti o složenom predmetu.
23. U pogledu apelantovog ponašanja, Ustavni sud konstatira da apelant nije doprinio dužini trajanja postupka. Osim navedenog, imajući u vidu da apelant nastoji u parničnom postupku ostvariti naknadu štete na ime povrede koju je zadobio na radu, zbog koje je bio izložen dugotrajnom liječenju i rehabilitaciji, može se izvesti zaključak da je predmetni postupak značajan za apelanta.
24. Analizirajući dužinu trajanja predmetnog postupka i postupanje redovnih sudova, Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud, nakon podnošenja apelantove tužbe (od 1. aprila 2013. godine), prvostepenu presudu donio 12. marta 2015. godine, odnosno nakon više od godinu dana i 11 mjeseci. Također, Ustavni sud konstatira da je Općinskom sudu trebalo duže od godinu i dva mjeseca da zakaže i održi pripremno ročište u predmetnoj pravnoj stvari (11. juna 2014. godine) od dana podnošenja tužbe (1. aprila 2013. godine), nakon čega je Općinski sud preduzimao procesne radnje, održavši tri ročišta za glavnu raspravu (18. septembra i 16. decembra 2014. godine, te 27. januara 2015. godine, kada je zaključena glavna rasprava) nakon čega je donesena prvostepena presuda u zakonskom roku. S druge strane, analizirajući postupanje Kantonalnog suda, Ustavni sud zapaža da je predmet 27. maja 2015. godine dostavljen Kantonalnom sudu radi odlučivanja o izjavljenim žalbama parničnih stranaka, te da je žalbeni postupak u toku. Pri tome, kako dalje zapaža Ustavni sud, Kantonalni sud u svom odgovoru na apelaciju nije dostavio razumno i objektivno opravdanje za predmetnu dužinu postupka, izuzev što je istakao da predmet nije stavljen u rad s obzirom na datum podnošenja predmetne tužbe, te da će predmet biti razmatran prema Planu i programu rješavanja starih predmeta bez konkretnog vremenskog preciziranja rješavanja konkretnog predmeta. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju, prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi, Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, Serija A broj 194, stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Osim toga, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, hronična opterećenost sudova nije opravdanje, dok se trenutni zastoj, koji za sistem predstavlja iznenađenje, uzrokovan, naprimjer, recesijom, može opravdati efikasnim mjerama koje se preduzimaju za njegovo otklanjanje (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Buchholz protiv Njemačke, presuda od 6. maja 1981. godine). Naime, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, države ugovornice nisu odgovorne u slučaju privremenog zaostatka svojih sudova pod uvjetom da preduzmu odgovarajuće mjere da se takva vanredna situacija popravi (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Zimmermann i Steiner protiv Švajcarske, presuda od 13. jula 1983. godine, Serija A broj 66, st. 25-32). Međutim, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, preopterećenost suda velikim brojem predmeta i nedostatak odgovarajućeg broja sudija ne može se smatrati vanrednom okolnošću, nego sistemskim problemom koji je doveo do hronične opterećenosti suda, pa i svaki novi predmet postaje stari dok dođe na red za rješavanje, što stvara pozitivnu obavezu javne vlasti da taj problem adekvatno riješi. Evidentno je da je javna vlast preduzela određene korake na organiziranju svog rada donošenjem Plana rješavanja starih predmeta. Međutim, postupanje prema navedenom planu rezultiralo je nepostupanjem povodom žalbi parničnih stranaka od godinu i po dana, kao i da postoji evidentna neizvjesnost da će predmet po žalbi biti riješen u skorije vrijeme a na šta je ukazao i sam Kantonalni sud u svom odgovoru na apelaciju. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da navedene mjere nisu bile efikasne jer nisu dovele do otklanjanja zaostataka u radu s obzirom na to da konkretni zastoj nije privremen, nego predstavlja hronično preopterećenje suda. Dakle, imajući u vidu činjenicu potpune procesne neaktivnosti redovnih sudova u predmetnoj pravnoj stvari u periodu dužem od tri godine, računajući period od podnošenja tužbe do zakazivanja pripremnog ročišta pred prvostepenim sudom i period neodlučivanja po žalbama pred drugostepenim sudom zbog hroničnog preopterećanja tog suda, Ustavni sud smatra da je predmetni postupak prešao granice razumnog trajanja, te da su apelantovi navodi u tom dijelu osnovani.
25. Imajući u vidu navedeno i uzevši u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog dužine trajanja postupka, povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naknada nematerijalne štete
26. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
27. Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom načelu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost.
28. S obzirom na to da je parnični postupak u predmetu koji se po zakonu smatra hitnim trajao tri godine i osam mjeseci, Ustavni sud smatra da apelantu treba na ime nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, isplatiti iznos od 900,00 KM. Navedeni iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Tuzlanskog kantona, s obzirom na sjedište redovnih sudova, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VII. Zaključak
29. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na „donošenje odluke u razumnom roku“ kada je postupak iz radnog spora, koji se po zakonu smatra hitnim, na dvije sudske instance trajao tri godine i osam mjeseci, a Općinski i Kantonalni sud u odgovorima na apelaciju nisu dali razloge koji bi opravdali njihovu neefikasnost u postupanju.
30. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
31. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman