Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4389/16 (G. C.)

Odluka donesena 22. 12. 2016.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Prekršajni postupak
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4389/16

Apelacija

Odluka o dopustivosti

22. 12. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 22. decembra 2016. godine, u predmetu broj AP-4389/16, rješavajući apelaciju Gorana Cvijetića, na osnovu člana 18. stav 4. i člana 57. stav 2. tačka a. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Goran Cvijetić, protiv rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 Pr 223577 15 Pžp od 12. avgusta 2016. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Goran Cvijetić (u daljnjem tekstu: apelant), iz Čelinca, kojeg zastupa Čedomir Jungić, advokat iz Banje Luke, podnio je 22. novembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 Pr 223577 15 Pžp od 12. avgusta 2016. godine. U prekršajnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom, apelant je oglašen odgovorim zbog prekršaja iz člana 72. stav 2. u vezi sa stavom 4, Zakona o šumama, pa mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 300 KM.

2. Okružni sud navodi, da je neosnovan apelantov žalbeni navod da je učinjena bitna povreda prekršajnog postupka koja se ogleda u tome da mu je uskraćeno pravo na odbranu, s obzirom da je sud odbio njegov prijedlog da se kao svjedok sasluša D. Ć.. Uvidom u zapisnik sa usmenog pretresa, Okružni sud je utvrdio da je prvostepeni sud odbio prijedlog odbrane da se sasluša navedeni svjedok na okolnosti kvara motornog vozila, kojim je apelant prevozio drva, iz razloga što navedeni dokaz nije bitan za predmetnu stvar, a kako je odredbom člana 278. stav 2. Zakona o krivičnom postupku RS, koji se u prekršajnom postupku primjenjuje shodno članu 105. stav 3. Zakona o prekršajima RS, propisano da sud može odbiti izvođenje dokaza stranaka ako zaključi da okolnosti koje se žele dokazati tim dokazom nemaju značaja za predmet ili da je predmetni dokaz nepotreban, te se takvo odbijanje u konkretnom slučaju ne može smatrati bitnom povredom prekršajnog postupka, kako to neosnovano ukazuje apelant, pa je Okružni sud saglasan sa odlukom prvostepenog suda da odbije predmetni prijedlog apelanta iz razloga što su te činjenice već dokazane materijalnim dokazima, a niko i ne spori da je kamion bio u kvaru u periodu od 12,00- 20,00 časova spornog dana. Također se navodi, da je neosnovan apelantov žalbeni navod da je učinjena povreda materijalnog propisa o prekršajima, koja se ogleda u tome da postoje okolnosti koje isključuju odgovornost apelanta za prekršaj (da je okrivljeni imao svu potrebnu dokumentaciju za prevoz predmetnog drveta koje je bilo žigosano, obrojčeno i snabdjeveno otpremnim iskazom, a da razlog zašto nije prevezao drvo tog dana dok je važila otpremnica leži u objektivnim okolnostima i razlozima više silekamion pokvario), te da djelo za koje se tereti nije prekršaj, jer članom 72. Zakona o šumama nije propisano da će se kazniti lice kome je istekla otpremnica. Okružni sud ističe, da se apelantu stavlja na teret da je kritične prilike, stavio u promet bespravno nasječeno ogrevno drvo, koje nije bilo praćeno valjanim otpremnim iskazom tj. sa otpremnicom o porijeklu drveta od 15. jula 2015. godine -ogrevno drvo bukva u količini od 5,52 m3 prve klase, koji dokaz nije odgovarao stvarnom stanju tovara - količini od 6,90 m3 i čiji je rok važenja istekao. Uvidom u spis, Okružni sud je zaključio da nije sporo da je predmetno ogrevno drvo na kamionu imalo vidljiv otisak šumskog žiga, koji žig je naveden u otpremnom iskazu, nego da je sporna količina drveta koju je apelant prevozio u odnosu na onu količinu koja je navedena u otpremnici, te da je prvostepeni sud, na osnovu dokaza provedenih na usmenom pretresu, pravilno zaključio da je žigosana i otpremljena veća zapremina ogrevnog drveta nego što je navedeno u otpremnom iskazu, a što čini obilježje prekršaja koji se apelantu stavlja na teret. Budući da je činjenično stanje utvrđeno na osnovu provedenih dokaza i to prije svega izjave svjedoka inspektora D. A., koji je kao ovlašteno službeno lice vršeći redovne poslove i zadatke neposrednim opažanjem uočio prekršaj koji je apelantu stavljen na teret, a čiji iskaz dat na usmenom pretresu je, i po ocjeni Okružnog suda, istinit, uvjerljiv i argumentovan, to je prvostepeni sud pravilno zaključio da je apelant počinio predmetni prekršaj. Okolnosti na kojima se u žalbi insistira, a odnose se na kvar kamiona uslijed čega apelant nije ispoštovao rok važenja otpremnice, po ocjeni Okružnog lica nisu od uticaja na postojanje prekršaja niti prekršajne odgovornosti apelanta, s obzirom da je uvidom u potvrdu automehaničara vidljivo da je teretno vozilo apelanta bilo u kvaru kritičnog dana od 12,00 – 20,00 časova, pa kako je otpremnica važila za taj dan, apelant je bio u obavezi da drvo preda kupcu navedenog dana do 24,00 časova, što osnovano zaključuje prvostepeni sud.

Apelacioni navodi

3. U predmetnoj apelaciji apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant se u predmetnoj apelaciji poziva na različite procesne garancije iz člana 6. Evropske konvencije, a svoje navode o povredama tih prava, u suštini, argumentira tvrdnjama o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava. Osim toga, apelant se pozvao i na povredu nekih drugih ustavnih prava (pravo na imovinu), ali te navode nije posebno obrazlagao niti argumentirao, već ih je zasnovao na istim tvrdnjama o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

5. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

6. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje, odnosno povredi procesnih garancija u postupku koji je rezultirao osporenom odlukom u predmetnoj apelaciji odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

7. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da je sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna, niti da je primjena procesnih zakona i garancija bila na štetu apelanta. Ustavni sud naročito ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4389/16 (G. C.) | Sudska praksa | Aktio