Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1190/16 („Slobodna zona Vogošća“ d.o.o. Vogošća)
Odluka donesena 22. 12. 2016.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršni postupak
- Izvršenje
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o izvršnom postupku
- Zakon o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-1190/16
Apelacija
Odluka o meritumu
22. 12. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1190/16, rješavajući apelaciju „Slobodne zone Vogošća“ d.o.o. Vogošća, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 22. decembra 2016. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija „Slobodne zone Vogošća“ d.o.o. Vogošća podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog neokončanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Sarajevu u predmetu broj 65 0 Ip 512011 15 Ip.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. „Slobodna zona Vogošća“ d.o.o. Vogošća (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Almir Gagula, advokat iz Sarajeva, podnijela je 18. marta 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 65 0 Ip 512011 15 Ip.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 28. jula 2016. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud je 23. augusta 2016. godine dostavio odgovor na apelaciju.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5. Apelantica je 25. juna 2015. godine podnijela Općinskom sudu prijedlog za izvršenje protiv izvršenika „Interijer Exclusive“ d.o.o. Brčko (u daljnjem tekstu: izvršenik) na osnovu izvršne odluke-pravomoćne i izvršne Presude Općinskog suda broj 65 Ps 085304 10 Ps 2 od 25. aprila 2011. godine radi naplate iznosa od 25.569,29 KM sa zakonskim zateznim kamatama počev od 10. aprila 2009. godine pa do isplate i troškova parničnog postupka u iznosu od 5.114,14 KM, predlažući izvršenje popisom, procjenom i prodajom pokretnih stvari izvršenika koje se nalaze u skladištu izvršenika u „Slobodnoj zoni Vogošća“ d.o.o.
6. Općinski sud je Rješenjem o izvršenju broj 65 0 Ip 512011 15 Ip od 29. juna 2015. godine odredio predloženo izvršenje.
7. Općinski sud je dopisom od 29. juna 2015. godine pozvao apelanticu da plati sudsku taksu. Apelantica je podneskom od 9. jula 2015. godine obavijestila sud da je uplatila sudsku taksu, te je u prilogu dostavila dokaz o uplati.
8. Apelantica je podneskom od 7. septembra 2015. godine predložila da Općinski sud rješenje o izvršenju dostavi izvršeniku putem oglasne ploče u smislu člana 10. stav 2. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP), ako dostava nije moguća na adresu naznačenu na prijedlogu za izvršenje, odnosno adresu koja je navedena na izvodu iz sudskog registra od 4. juna 2015. godine.
9. Općinski sud je dopisom od 21. oktobra 2015. godine od apelantice tražio da dostavi novu adresu izvršenika, jer je, po izvještaju PTT od 30. maja i 10. septembra 2015. godine, utvrđeno da se izvršenik odselio iz Brčkog.
10. Apelantica je podneskom od 28. oktobra 2015. godine obavijestila sud da je uz prijedlog za izvršenje dostavila izvod iz sudskog registra od 4. juna 2015. godine, te da ne raspolaže novom adresom, osim one koja je navedena u sudskom registru. Osim toga, apelantica je predmetnim podneskom predložila da sud postupi u smislu člana 10. stav 2. ZIP-a i obavi dostavu rješenja o izvršenju putem oglasne ploče suda.
11. Apelantica je podneskom od 18. decembra 2015. godine urgirala kod Općinskog suda tražeći da taj sud počne da provodi rješenje o izvršenju.
12. Dnevnom naredbom suda od 23. decembra 2015. godine Općinski sud je izradio objavu rješenja o izvršenju i dostavio je apelantici sa zaključkom od 23. decembra 2015. godine.
13. Apelantica je podneskom od 29. januara 2016. godine Općinskom sudu dostavila dokaz o objavljenom oglasu rješenja o izvršenju u dnevnim novinama „Avaz“.
14. Apelantica je podneskom od 11. februara 2016. godine tražila od Općinskog suda da naloži popis i pljenidbu stvari izvršenika, imajući u vidu da je dostava rješenja o izvršenju izvršena, te da je sud u drugom predmetu protiv istog izvršenika već odredio pljenidbu.
15. Općinski sud je dopisom od 23. februara 2016. godine pozvao apelanticu da dostavi tačnu adresu izvršenika, jer, po izvještaju PTT od 30. juna i 11. septembra 2015. godine, izvršenik se odselio sa adrese iz prijedloga uz napomenu da će, u protivnom, obustaviti postupak.
16. Apelantica je podneskom od 7. marta 2016. godine Općinskom sudu dostavila novi izvod iz sudskog registra za izvršenika od 13. januara 2016. godine, gdje je kao adresa izvršenika navedena adresa koja je navedena i u prijedlogu za izvršenje. Apelantica je istim podneskom predložila da sud postupi u smislu člana 10. stav 2. ZIP-a i obavi dostavu rješenja o izvršenju putem oglasne ploče suda.
17. Iz odgovora na apelaciju proizlazi da je Općinski sud naredbom od 12. aprila 2016. godine rješenje o izvršenju dostavio Službi sudskih izvršitelja na popis, pljenidbu i procjenu pokretnih stvari izvršenika.
18. Također, iz odgovora na apelaciju proizlazi da je Općinski sud naredbom od 14. juna 2016. godine zatražio da Služba sudskih izvršitelja hitno izvrši popis, pljenidbu i procjenu stvari izvršenika. Općinski sud je istu naredbu ponovio i 14. jula 2016. godine.
19. Prema stanju spisa, rješenje o izvršenju još uvijek nije izvršeno.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
20. Apelantica smatra da je, zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka, došlo do povrede njezinog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica je istakla da „sud iznova i iznova traži dostavu tačne adrese za izvršenika“ iako je više puta dostavljala podatke o adresi i dokazala da ne raspolaže drugom adresom osim zvanične (one koja je navedena u izvodu iz sudskog registra za izvršenika), te je predlagala da dostava svih daljih pismena u postupku treba da ide putem oglasne table suda. Apelantica smatra da je sud u predmetnoj pravnoj stvari postupao krajnje inertno, odnosno da nije poduzeo bilo kakve radnje koje bi vodile provođenju donesenog rješenja o izvršenju. Imajući u vidu navedeno, apelantica je predložila da Ustavni sud utvrdi povredu prava, naloži postupanje kojim će ispraviti kršenje prava i naloži isplatu naknade štete apelantici.
b) Odgovor na apelaciju
21. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo hronologiju postupka, te istakao da je cijeli tok izvršnog postupka tekao shodno odredbama Zakona o izvršnom postupku i Zakona o parničnom postupku, a da pri tome sud nije kršio odredbe Zakona, niti odredbe Evropske konvencije. V.Relevantni propisi
22. Zakon o izvršnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) u relevantnom dijelu glasi:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 10.
Dostavljanje (2) Kod izvršenja na osnovu izvršne isprave ukoliko se stranka kojoj pisano treba dostaviti ne nalazi na adresi naznačenoj u prijedlogu, niti na adresi odnosno sjedištu prijavljenom kod nadležnog organa, dostava se vrši putem oglasne table suda i za slučaj dostave odluka navedenih u stavu 1. ovog člana.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči. Član 21.
Primjena odredaba drugih zakona (1) U izvršnom postupku na odgovarajući način primjenjuju se odredbe Zakona o parničnom postupku, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.
Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
23. Zakon o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi:
Član 348. stav 3.
(3) Ako je utvrđeno da tuženi kome se dostava ima obaviti ne stanuje na adresi svog posljednjeg poznatog boravišta ili prebivališta, a njegovo sadašnje boravište ili radno mjesto se ne mogu utvrditi, dostava pismena će se obaviti istovremenim objavljivanjem pismena na oglasnoj ploči suda i u najmanje jednim dnevnim novinama koje se distribuiraju u Federaciji.
VI.Dopustivost
24. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
25. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
26. U kontekstu apelacione nadležnosti Ustavnog suda iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, izraz „presuda“ mora se široko tumačiti. Taj izraz ne treba samo uključivati sve vrste odluka i rješenja već i nedostatak donošenja odluke kada se za takav nedostatak utvrdi da je neustavan (vidi, Ustavni sud, Odluka broj U 23/00 od 2. februara 2001. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 10/01). Ustavni sud ističe da, u skladu sa članom II/1. Ustava Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina i oba entiteta treba da osiguraju najviši nivo građanskih prava i osnovnih sloboda i da se, u skladu sa članom II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, prava i slobode određene Evropskom konvencijom i njezinim protokolima direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
27. Budući da navodi iz apelacije ukazuju na to da apelantica pred Ustavnim sudom prvenstveno pokreće pitanje dužine trajanja izvršnog postupka pokrenutog na osnovu pravomoćne sudske odluke, Ustavni sud apelaciju tumači tako da se apelantica poziva na pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, čije se garancije u građanskopravnim stvarima protežu i na fazu izvršnog postupka.
28. Polazeći od prakse Evropskog suda za ljudska prava na području iscrpljivanja pravnih lijekova, Ustavni sud ističe da se prilikom primjene odredaba iz člana 18. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda to pravilo mora primjenjivati uz određen stepen fleksibilnosti, bez pretjeranog formalizma (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Cardot protiv Francuske, presuda od 19. marta 1991. godine, Serija A broj 200, stav 34). Ustavni sud naglašava da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova koji su mogući prema zakonu nije apsolutno, niti se može primjenjivati automatski, te je prilikom ispitivanja da li je bilo poštovano bitno uzeti u obzir određene okolnosti svakog pojedinog predmeta (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Van Osterwijek protiv Belgije, presuda od 6. decembra 1980. godine, Serija A broj 40, stav 35). To, između ostalog, znači da se mora realno uzeti u obzir ne samo postojanje formalnih pravnih sredstava u pravnom sistemu već i ukupni pravni i politički kontekst, kao i apelantove lične prilike.
29. Imajući u vidu navedene okolnosti, Ustavni sud smatra da u Bosni i Hercegovini, u konkretnom slučaju u Federaciji Bosne i Hercegovine, ne postoji efektivno pravno sredstvo koje bi omogućilo apelantici da se žali zbog neizvršenja pravomoćnih presuda, odnosno stvarnog neizvršavanja rješenja o izvršenju donesenog u izvršnom postupku. Ustavni sud smatra da nedostaci u organizaciji pravosudnog sistema entiteta, odnosno države, ne smiju utjecati na poštovanje individualnih prava i sloboda utvrđenih Ustavom Bosne i Hercegovine, kao i zahtjeva i garancija iz člana 6. Evropske konvencije.
30. Ustavni sud ističe da se na pojedinca ne može staviti pretjeran teret u otkrivanju koji je najefikasniji put kojim bi se došlo do ostvarenja njegovih prava. Također, jedno od osnovnih načela Evropske konvencije jeste da pravna sredstva koja pojedincu stoje na raspolaganju treba da budu lako dostupna i razumljiva, te da se propust u organizaciji pravnog i sudskog sistema države koji ugrožava zaštitu individualnih prava ne može pripisati pojedincu. Osim toga, dužnost države je da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, Serija A broj 194, stav 21).
31. U konkretnom slučaju apelantica se obratila Ustavnom sudu zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom kao predmet broj 65 0 Ip 512011 15 Ip.
32. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. VII.Meritum
33. Apelantica smatra da je, zbog dužine trajanja izvršnog postupka, došlo do povrede njenog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
34. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
35. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
36. U konkretnom slučaju apelantica smatra da je do povrede njenog prava na pravično suđenje došlo zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da se garancije prava na pravično suđenje sadržane u odredbama člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije protežu u građanskopravnim slučajevima i na fazu izvršnog postupka. Osnovno pravilo je u tom pogledu postavila presuda Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Hornsby protiv Grčke (predstavka broj 18357/91, presuda od 19. marta 1997. godine) u kojoj je Evropski sud izrekao da izvršenje presude koju je donio bilo koji sud mora biti posmatrano kao sastavni dio postupka u smislu člana 6. Evropske konvencije. Slijedeći svoju praksu iz predmeta Hornsby, koju Ustavni sud dosljedno podržava, Evropski sud je konstantno ukazivao da se izvršenje presude bilo kojeg nacionalnog suda treba posmatrati kao integralni dio suđenja u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
37. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26). a)Period koji se uzima u obzir
38. Ustavni sud zapaža da je apelantica 25. juna 2015. godine podnijela prijedlog za izvršenje Općinskom sudu i da, prema stanju spisa, postupak još uvijek nije okončan do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir pri ocjeni dužine postupka jeste oko jedne i po godine.
b)Analiza dužine trajanja postupka
39. Rukovodeći se navedenim kriterijima ustanovljenim praksom Europskog suda, Ustavni sud, u pogledu ocjene složenosti predmeta, zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku u kojemu je izvršenje predlagano na pokretnim stvarima izvršenika, te u kojemu su se pojavile poteškoće sa otkrivanjem tačne adrese izvršenika, tako da se konkretan predmet može smatrati složenim.
40. Posmatrajući apelanticino ponašanje, Ustavni sud konstatira da apelantica ni na koji način nije doprinijela dužini trajanja postupka. Naprotiv, apelantica je urgirala, te u više navrata dostavljala izvod iz sudskog registra za izvršenika sa njegovom adresom, te predlagala da se rješenje o izvršenju dostavi izvršeniku putem oglasne ploče u smislu člana 10. stav 2. ZIP-a, čime je poduzela sve radnje kako bi svoje potraživanje naplatila.
41. Ustavni sud prvenstveno podsjeća da se izvršni postupak, prema odredbi člana 5. stav 1. Zakona o izvršnom postupku i praksi Evropskog suda (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Comingersoll S. A. protiv Portugala, stav 23, 2000. godina), smatra hitnim i da zahtijeva dodatnu ažurnost suda u odnosu na zakonsku obavezu da izvršni postupak provede bez nepotrebnih odugovlačenja i zastoja. Međutim, Ustavni sud ukazuje da se, prema praksi Evropskog suda (u predmetima u kojim niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ) uloga vlasti svodi na to da razumno pomogne u izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (Fuklev protiv Ukrajine, st. 84-86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražioca izvršenja, već za efikasno i ekonomično provođenje sudskog postupka.
42. Posmatrajući ponašanje redovnog suda, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud veoma brzo odredio predloženo izvršenje (29. juna 2015. godine), te da je nakon toga u razumnim vremenskim rokovima poduzeo veliki broj izvršnih radnji pobliže opisanih u činjeničnom dijelu odluke, ali da izvršni postupak ni nakon perioda od oko jedne i po godine od pokretanja nije dovršen. Naime, popis, pljenidba i procjena stvari izvršenika još je u toku pred Općinskim sudom. Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud u odgovoru na apelaciju opisao hronologiju postupanja, te, između ostalo, ukazao da izvršni postupak nije okončan, zato što nije poznata adresa izvršenika. Imajući u vidu izloženo činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju, u suštini, radi o specifičnom postupku izvršenja u kojemu su se pojavile poteškoće sa otkrivanjem tačne adrese izvršenika, zbog čega Ustavni sud smatra da su u postupku postojale objektivne okolnosti zbog kojih izvršni postupak nije okončan. Navedeno razdoblje trajanja izvršnog postupka se, prema ocjeni Ustavnog suda, ne može staviti na teret Općinskom sudu. Naime, taj sud je kontinuirano poduzimao radnje iz svoje nadležnosti i u razumnim rokovima odlučivao o apelanticinim prijedlozima, što sve ukazuje da je sud vodio postupak tako da se njegov tok ne ometa, odnosno da se efektivno okonča, poduzimajući pri tome sve radnje kako bi razumno pomogao izvršenju presude u apelanticinu korist, što ni sama apelantica ne spori u svojim navodima iz apelacije.
43. Stoga, imajući u vidu da se radi o postupku koji nije okončan zbog postojanja objektivnih okolnosti i da nema elemenata koji bi ukazivali da je Općinski sud bezrazložno odugovlačio postupak, Ustavni sud smatra da u predmetnom izvršnom postupku još uvijek nije došlo do povrede apelanticinog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav
1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
44. Apelantica je, zbog dužine trajanja predmetnog postupka, tražila naknadu „štete“. U skladu sa članom 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu, ali s obzirom na to da u predmetnom postupku nije utvrđena povreda prava na pravično suđenje, apelantici ne pripada pravo na naknadu nematerijalne štete.
VIII.Zaključak
45. Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije iako izvršni postupak koji se, prema izričitoj zakonskoj odredbi, smatra hitnim nije okončan ni nakon perioda od oko jedne i po godine, jer su objektivne okolnosti u tom postupku presudno utjecale na njegovu dužinu, a nema elemenata koji bi ukazivali da je Općinski sud odugovlačio postupak.
46. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
47. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman