Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1381/14 („EKO-MMM CO“ DOO Banja Luka)
Odluka donesena 11. 01. 2017.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
- Naknada štete
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Predmeti (1)
AP-1381/14
Apelacija
Odluka o meritumu
11. 01. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1381/14, rješavajući apelaciju „EKO-MMM CO“ d.o.o. Banja Luka, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine broj /94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 11. januara 2017. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija „EKO-MMM CO“ d.o.o. Banja Luka.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Rješenjem Vrhovnog suda Republike Srpske broj 59 0 PS 021774 14 Ps 2 od 4.
decembra 2014. godine.
Nalaže se Vladi Republike Srpske da, u skladu sa članom 74.
Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, apelantu „EKO-MMM CO“ d.o.o. Banja Luka u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati ukupan iznos od 1.950,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku uz obavezu da, nakon isteka ovog roka, plati apelantu „EKO-MMM CO“ d.o.o. Banja Luka zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Nalaže se Vladi Republike Srpske da u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. „EKO-MMM CO“ d.o.o. Banja Luka (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke, kojeg zastupa Milan Romanić, advokat iz Banje Luke, podnio je 28. marta 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u predmetu broj 59 0 Ps 021 774 10 Ps koji se, u vrijeme podnošenja apelacije, vodio u Okružnom privrednom sudu u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni privredni sud), a koji je nakon podnošenja apelacije okončan Rješenjem Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 59 0 PS 021774 14 Ps 2 od 4. decembra 2014. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), Okružnog privrednog suda i Višeg privrednog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Viši privredni sud) zatraženo je 19. novembra 2014. godine da dostave odgovor na apelaciju.
3. Okružni privredni sud je odgovor na apelaciju dostavio 1. decembra 2014. godine, a Osnovni sud, Okružni privredni sud i Viši privredni sud nisu dostavili odgovor u traženom roku. III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelant je 14. augusta 2001. godine podnio tužbu Osnovnom sudu u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) protiv TP „PROGRES“ a.d. Bijeljina (u daljnjem tekstu: prvotuženi) i Republike Srpske - Ministarstvo trgovine i turizma Banja Luka - Republička tržišna inspekcija - Odjeljenje u Bijeljini (u daljnjem tekstu: drugotužena) radi naknade štete.
6. Presudom Osnovnog suda broj P-1083/01 od 9. juna 2005. godine djelimično je usvojen apelantov tužbeni zahtjev, na način kako je precizirano u izreci presude, uz naknadu troškova postupka. Istom presudom apelant je odbijen s dijelom tužbenog zahtjeva preciznije navedenog u izreci presude.
7. Nakon što je Rješenjem Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj Pž- 136/05 od 22. maja 2007. godine žalba tuženih uvažena, prvostepena presuda od 9. juna 2005. godine ukinuta i predmet vraćen na ponovno suđenje, Osnovni sud je u ponovnom postupku donio Presudu broj 080-0-P-01-00 1083 od 14. januara 2008. godine kojom je odlučio o apelantovom tužbenom zahtjevu na način kako je precizirano u izreci presude.
8. Rješenjem Okružnog suda broj 012 -0-Pž-08-000 046 od 27. januara 2010. godine uvažene su žalbe parničnih stranaka, prvostepena presuda je ukinuta i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje.
9. Nakon osnivanja i početka rada privrednih sudova u Republici Srpskoj, Osnovni sud je 12. maja 2010. godine navedeni predmet ustupio Okružnom privrednom sudu, te je kod tog suda zaveden pod brojem 59 0 Ps 021774 10 Ps.
10. Presudom Okružnog privrednog suda broj 59 0 Ps 021774 10 Ps od 3. novembra 2011. godine odbijen je u cijelosti kao neosnovan apelantov tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka i apelant je obavezan da tuženim naknadi troškove postupka. U postupku odlučivanja o apelantovoj žalbi, Viši privredni sud je Rješenjem broj 59 0 Ps 021774 11 Pž od 15. maja 2012. godine žalbu uvažio, ukinuo presudu od 3. novembra 2011. godine i predmet vratio Okružnom privrednom sudu na ponovni postupak.
11. Odlučujući u ponovnom postupku, Okružni privredni sud je donio Presudu broj 59 0 Ps 021774 12 Ps od 20. decembra 2013. godine kojom je apelant u cijelosti odbijen s tužbenim zahtjevom, te je obavezan da tuženim naknadi troškove spora.
12. Iz stanja spisa proizlazi da je Presudom Višeg privrednog suda broj 59 0 Ps 021774 14 Pž 2 od 26. marta 2014. godine odbijena apelantova žalba i prvostepena presuda potvrđena, te da je rješenjem Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) od 4. decembra 2014. godine odbačena apelantova revizija i potvrđena presuda Višeg privrednog suda 26. marta 2014. godine, čime je predmetni postupak i okončan.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
13. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno pravo na „suđenje u razumnom roku“ kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je naveo da je tužba podnesena 14. augusta 2001. godine, međutim predmet do podnošenja apelacije nije meritorno riješen. Budući da predmetni postupak „nije okončan ni nakon 13 godina“, apelant predlaže da Ustavni sud donese odluku kojom će naložiti Okružnom privrednom sudu da okonča postupak u predmetnoj pravnoj stvari. Apelant je postavio i zahtjev za naknadu nematerijalne štete.
b) Odgovor na apelaciju
14. Okružni privredni sud je naveo hronologiju događaja i istakao je da je presudom tog suda od 20. decembra 2013. godine odlučeno o apelantovom tužbenom zahtjevu, da je navedena presuda potvrđena presudom Višeg privrednog suda od 26. marta 2014. godine, te da se predmetni spis nalazi u postupku po reviziji pred Vrhovnim sudom.
V.Relevantni propisi
15. U Zakonu o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 17/93, 14/94, 32/94, 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 105/08, 45/09 i 49/09) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan da nastoji da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. VI.Dopustivost
16. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
17. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
18. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U kontekstu navedenog, Ustavni sud primjećuje da se apelant Ustavnom sudu obratio zbog povrede prava na pravično suđenje u „razumnom roku“ u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije budući da predmetni postupak nije bio okončan do momenta podnošenja apelacije. Stoga, iako je predmetni postupak u međuvremenu okončan, nezavisno od toga, apelacija je bila dopustiva i u vrijeme podnošenja u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
19. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
20. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
21. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
[…]
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
22. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]
a) Relevantna načela
23. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
24. Osim toga, Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6. stav 1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme na način da sudovi mogu zadovoljiti uvjete ovog člana, uključujući i obavezu da postupaju u predmetima u razumnom roku (vidi, Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).
b)Period koji se uzima u obzir
25. Ustavni sud zapaža da je apelant predmetni parnični postupak pokrenuo 14. augusta 2001. godine, a da je predmetni postupak okončan rješenjem Vrhovnog suda od 4. decembra 2014. godine. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir prilikom ocjene dužine predmetnog postupka jeste 13 godina, dva mjeseca i 20 dana.
c) Analiza dužine trajanja postupka
26. U konkretnom slučaju radi se o parničnom postupku pokrenutom radi naknade štete, pa s obzirom na činjenična i pravna pitanja koja je u konkretnom slučaju trebalo riješiti Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju radilo o relativno složenom predmetu.
27. Zatim, Ustavni sud zapaža da je predmetni parnični postupak ukupno trajao 13 godina, dva mjeseca i 20 dana, što je neprihvatljivo dug period. Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi razmjerno doprinijeli dužini predmetnog postupka koji se zbog vraćanja na ponovno suđenje četiri puta vodio na prvoj i drugoj instanci. Ustavni sud smatra da je period od 13 godina, dva mjeseca i 20. dana, u kojem je okončan predmetni postupak a priori van razumnog roka i traži globalnu ocjenu. Njegova bi se dužina mogla opravdati samo pod izuzetnim okolnostima koje Ustavni sud u konkretnom slučaju nije prepoznao. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o kršenju prava na pravično suđenje u razumnom roku opravdani.
28. Stoga, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelantovog prava na suđenje u „razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
d) Naknada nematerijalne štete
29. Ustavni sud podsjeća da je članom 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda određeno da u odluci kojom usvaja apelaciju Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu koja se prema stavu (2) istog člana određuje na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda.
30. Nadalje, Ustavni sud podsjeća da je u dosadašnjoj praksi utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom načelu, apelantima bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost. S obzirom da se u konkretnom slučaju radi o predmetu koji po zakonu nije hitan, te kako je predmetni postupak trajao 13 godina, dva mjeseca i 20 dana, Ustavni sud nalazi da apelantu treba na ime nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, isplatiti iznos od 1.950,00 KM. Navedeni iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Republike Srpske, s obzirom na sjedište redovnih sudova, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda koja se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VIII.Zaključak
31. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na „donošenje odluke u razumnom roku“ kada se predmetni parnični postupak, koji se zbog vraćanja na ponovno suđenje, četiri puta nalazio na prvoj i drugoj instanci i zbog toga ukupno trajao 13 godina, dva mjeseca i 20. dana.
32. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
33. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman