Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1549/16 („Mefa-Oil“ d.o.o. Kladanj)
Odluka donesena 11. 01. 2017.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršenje
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-1549/16
Apelacija
Odluka o meritumu
11. 01. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1549/16, rješavajući apelaciju „Mefa-Oil“ d.o.o. Kladanj, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 11. januara 2017. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija „Mefa-Oil“ d.o.o. Kladanj podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog neokončanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Kalesiji u predmetu broj 29 0 Mal 019792 14 I.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. „Mefa-Oil“ d.o.o. Kladanj (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kladnja, kojeg zastupa Husein Salkanović, advokat iz Živinica, podnio je 4. aprila 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Kalesiji (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 29 0 Mal 019792 14 I.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 9. maja 2016. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud je 27. juna 2016. godine dostavio odgovor na apelaciju.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelant je 26. maja 2014. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje na osnovu pravomoćne i izvršne presude zbog propuštanja Općinskog suda broj 29 0 Mal 019792 14 Mal od 19. marta 2014. godine protiv izvršenika Devlete Ključanin, vlasnice „A&M KOMERC“ T.R. (u daljnjem tekstu: izvršenik) radi isplate duga u iznosu od 388,50 KM sa zakonskim zateznim kamatama. Apelant je predložio da sud u skladu sa članom 37. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) utvrdi izvršenikovu imovinu tako da prije donošenja rješenja o izvršenju pribavi podatke o imovini izvršenika od samog izvršenika i od drugih određenih fizičkih i pravnih lica, odnosno upravnih organa i organizacija i tako pribavljene podatke dostavi apelantu, nakon čega bi apelant dopunio i uredio prijedlog za izvršenje u skladu sa popisanom imovinom izvršenika. Nadalje, apelant je predložio da se izvršenje odredi na novčanim sredstvima izvršenika koja se vode na tranasakcijskim računima kod banke, a koje podatke će apelant naknadno navesti nakon što sud pribavi navedene podatke ili u nemogućnosti provođenja izvršenja na novčanim sredstvima kod banke da se izvršenje provede popisom, procjenom, pljenidbom i prodajom pokretnih stvari izvršenika koje se zateknu kod izvršenika na dan izvršenja.
6. Općinski sud je Rješenjem broj 29 0 Mal 019792 14 I od 3. juna 2014. godine odredio predloženo izvršenje, i to na novčanim sredstvima izvršenika koja se vode na tranasakcijskim računima kod banke, koji podaci će biti naknadno navedeni nakon što sud pribavi potrebne podatke, te je naložio banci da novčani iznos za koji je određeno izvršenje prenese s navedenih računa izvršenika na tranasakcijski račun apelantovog punomoćnika, te popisom, procjenom, pljenidbom i prodajom pokretnih stvari izvršenika.
7. Apelant je podnescima od 13. juna, 29. septembra, 6. novembra 2014. godine i 17. marta 2016. godine tražio od Općinskog suda da postupi po prijedlogu za izvršenje, pribavi podatke o izvršenikovoj imovini, te da zatraži od svih banaka u BiH pojedinačno podatke o otvorenim računima izvršenika, te da sud, nakon što pribavi navedene podatke, njih dostavi apelantu, nakon čega će prijedlog za izvršenje biti dopunjen i uređen. Osim toga, apelant je tražio da sud zatraži podatke od Poreske uprave i Registra vrijednosnih papira u FBiH.
8. Iz odgovora na apelaciju proizlazi da je Općinski sud dopisima od 31. jula 2015. godine zatražio podatke od banaka o tome da li izvršenik ima aktivan račun, te da su banke, i to: Razvojna banka FBiH, NLB banka, Union banka, ProCredit Bank, Hypo Alpe-Adria Bank d.d, Moja banka, Raiffeisen bank d.d., Privredna banka Sarajevo d.d., Komercijalno-investiociona banka d.d., BOR banka d.d., Bosna Bank International d.d., Sparkasse bank, Sberbank BiH, Ziraat Bank BiH, UniCredit Bank, Vakufska banka d.d., Investiciono-komercijalna banka d.d. Zenica i Intesa Sanpaolo Banka obavijestile sud, između ostalog, da izvršenik nema otvoren račun kod tih banaka.
9. Prema stanju spisa, predmetni postupak je u toku.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
10. Apelant smatra da je zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupaka došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je opisao hronologiju predmetnog postupka, te istakao da je od podnošenja prijedloga za izvršenje pa do sastavljanja predmetne apelacije preteklo skoro dvije godine, a sud još uvijek nije ni utvrdio imovinu izvršenika. Apelant je predložio da Ustavni sud utvrdi povredu navedenog prava, naloži Općinskom sudu hitno rješavanje njegovog predmeta, te obaveže Vladu Tuzlanskog kantona da mu naknadi nematerijalnu štetu prema praksi Ustavnog suda, i to za svaku godinu počev od 26. maja 2014. godine pa do donošenja odluke o apelaciji.
b) Odgovor na apelaciju
11. Općinski sud je uz odgovor na apelaciju dostavio podneske banaka i primjerak jednog dopisa suda.
V.Relevantni propisi
12. Zakon o izvršnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) u relevantnom dijelu glasi:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči. Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
VI.Dopustivost
13. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
14. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
15. U kontekstu apelacione nadležnosti Ustavnog suda iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, izraz „presuda“ mora se široko tumačiti. Taj izraz ne treba samo uključivati sve vrste odluka i rješenja već i nedostatak donošenja odluke kada se za takav nedostatak utvrdi da je neustavan (vidi, Ustavni sud, Odluka broj U 23/00 od 2. februara 2001. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 10/01). Ustavni sud ističe da, u skladu sa članom II/1. Ustava Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina i oba entiteta treba da osiguraju najviši nivo građanskih prava i osnovnih sloboda i da se, u skladu sa članom II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, prava i slobode određene Evropskom konvencijom i njezinim protokolima direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
16. Budući da navodi iz apelacije ukazuju na to da apelant pred Ustavnim sudom prvenstveno pokreće pitanje dužine trajanja izvršnog postupka pokrenutog na osnovu pravomoćne sudske odluke, Ustavni sud apelaciju tumači tako da se apelant poziva na pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, čije se garancije u građanskopravnim stvarima protežu i na fazu izvršnog postupka.
17. Polazeći od prakse Evropskog suda za ljudska prava na području iscrpljivanja pravnih lijekova, Ustavni sud ističe da se prilikom primjene odredaba iz člana 18. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda to pravilo mora primjenjivati uz određen stepen fleksibilnosti, bez pretjeranog formalizma (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Cardot protiv Francuske, presuda od 19. marta 1991. godine, Serija A, broj 200, stav 34). Ustavni sud naglašava da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova koji su mogući prema zakonu nije apsolutno, niti se može primjenjivati automatski, te je prilikom ispitivanja da li je bilo poštovano bitno uzeti u obzir određene okolnosti svakog pojedinog predmeta (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Van Osterwijek protiv Belgije, presuda od 6. decembra 1980. godine, Serija A, broj 40, stav 35). To, između ostalog, znači da se mora realno uzeti u obzir ne samo postojanje formalnih pravnih sredstava u pravnom sistemu već i ukupni pravni i politički kontekst, kao i apelantove lične prilike.
18. Imajući u vidu navedene okolnosti, Ustavni sud smatra da u Bosni i Hercegovini, u konkretnom slučaju u Federaciji Bosne i Hercegovine, ne postoji efektivno pravno sredstvo koje bi omogućilo apelantu da se žali zbog neizvršenja pravomoćnih presuda, odnosno stvarnog neizvršavanja rješenja o izvršenju donesenog u izvršnom postupku. Ustavni sud smatra da nedostaci u organizaciji pravosudnog sistema entiteta, odnosno države, ne smiju utjecati na poštovanje individualnih prava i sloboda utvrđenih Ustavom Bosne i Hercegovine, kao i zahtjeva i garancija iz člana 6. Evropske konvencije.
19. Ustavni sud ističe da se na pojedinca ne može staviti pretjeran teret u otkrivanju koji je najefikasniji put kojim bi se došlo do ostvarenja njegovih prava. Također, jedno od osnovnih načela Evropske konvencije jeste da pravna sredstva koja pojedincu stoje na raspolaganju treba da budu lako dostupna i razumljiva, te da se propust u organizaciji pravnog i sudskog sistema države koji ugrožava zaštitu individualnih prava ne može pripisati pojedincu. Osim toga, dužnost je države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, Serija A, broj 194, stav 21).
20. U konkretnom slučaju apelant se obratio Ustavnom sudu zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom kao predmet broj 29 0 Mal 019792 14 I.
21. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda dopustiva u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. VII.Meritum
22. Apelant smatra da je zbog dužine trajanja izvršnog postupka došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
23. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
24. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] a)Relevantna načela
25. U konkretnom slučaju apelant smatra da je do povrede njegovog prava na pravično suđenje došlo zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da se garancije prava na pravično suđenje sadržane u odredbama člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije protežu u građanskopravnim slučajevima i na fazu izvršnog postupka. Osnovno pravilo je u tom pogledu postavila presuda Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Hornsby protiv Grčke (predstavka broj 18357/91, presuda od 19. marta 1997. godine) u kojoj je Evropski sud izrekao da izvršenje presude koju je donio bilo koji sud mora biti posmatrano kao sastavni dio postupka u smislu člana 6. Evropske konvencije. Slijedeći svoju praksu iz predmeta Hornsby, koju Ustavni sud dosljedno podržava, Evropski sud je konstantno ukazivao da se izvršenje presude bilo kojeg nacionalnog suda treba posmatrati kao integralni dio suđenja u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
26. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).
27. Također, Ustavni sud podsjeća da se izvršni postupak, prema odredbi člana 5. stav 1. Zakona o izvršnom postupku i praksi Evropskog suda (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Comingersoll S. A. protiv Portugala, stav 23, 2000. godina) smatra hitnim i zahtijeva dodatnu ažurnost suda u odnosu na zakonsku obavezu da izvršni postupak provede bez nepotrebnih odugovlačenja i zastoja. Međutim, Ustavni sud ukazuje da se prema praksi Evropskog suda (u predmetima gdje niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ) uloga vlasti svodi na to da razumno pomogne izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (Fuklev protiv Ukrajine, st. 84-86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražioca izvršenja, već za efikasno i ekonomično provođenje sudskog postupka.
b)Period koji se uzima u obzir
28. Ustavni sud prvenstveno smatra neophodnim podsjetiti na to da su apelanti, u smislu člana 21. stav (6) Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi sa apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje na to da apelant nije obavijestio Ustavni sud o tome da li je Općinski sud okončao predmetni izvršni postupak. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 31. Pravila Ustavnog suda, dužinu postupka ocijeniti isključivo prema apelantovim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.
29. Ustavni sud zapaža da je apelant 26. maja 2014. godine podnio prijedlog za izvršenje Općinskom sudu i da, prema stanju spisa, postupak još uvijek nije okončan do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir pri ocjeni dužine postupka jest period od oko dvije i po godine.
c)Analiza dužine trajanja postupka
30. U konkretnom slučaju se radi o izvršnom postupku koji se prema relevantnim zakonskim odredbama i praksi Evropskog suda smatra hitnim i zahtijeva dodatnu ažurnost suda u odnosu na zakonsku obavezu suda da izvršni postupak provede bez nepotrebnih odugovlačenja i zastoja. S obzirom na vrstu i prirodu konkretne pravne stvari, Ustavni sud smatra da se predmet ne može smatrati naročito složenim.
31. Posmatrajući apelantovo ponašanje, Ustavni sud konstatira da apelant ni na koji način nije doprinio dužini trajanja postupka. Naprotiv, apelant je urgirao, te u više navrata od Općinskog suda tražio da pribavi podatke o izvršenikovoj imovini, odnosno da zatraži od svih banaka u BiH pojedinačno podatke o otvorenim računima izvršenika, čime je preduzeo sve radnje kako bi se njegovo potraživanje naplatilo.
32. S druge stanke, posmatrajući ponašanje redovnog suda, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud veoma brzo odredio predloženo izvršenje (3. juna 2014. godine), te da je nakon toga svojim dopisima od 31. jula 2015. godine tražio od banaka, pobliže navedenih u činjeničnom dijelu odluke, podatke o računima izvršenika. Međutim, banke su svojim podnescima, između ostalog, obavijestile sud da izvršenik nema otvoren račun kod navedenih banaka. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u predmetnom izvršnom postupku u razumnim vremenskim rokovima preduzeo veliki broj izvršnih radnji, te da se u konkretnom slučaju radi o specifičnom postupku izvršenja budući da iz dosadašnjih pokušaja utvrđivanja imovine proizlazi da izvršenik nije imao aktivnih računa kod više banaka u Bosni i Hercegovini, zbog čega Ustavni sud smatra da su u postupku postojale objektivne okolnosti zbog kojih izvršni postupak nije okončan. Stoga, u kontekstu navedenog činjeničnog stanja, Ustavni sud nije mogao prihvatiti apelantove navode da je Općinski sud doprinio dužini trajanja postupka s obzirom na to da nije postupao prema njegovom zahtjevu za utvrđivanje izvršenikove imovine u skladu sa članom 37. Zakona o izvršnom postupku s obzirom na to da iz stanja spisa proizlazi da je Općinski sud navedene podatke tražio od više banaka. Prema tome, Ustavni sud nalazi da se navedeni period trajanja izvršnog postupka ne može staviti na teret Općinskom sudu. Naime, taj sud je kontinuirano preduzimao radnje iz svoje nadležnosti i u razumnim rokovima odlučivao o apelantovim prijedlozima, te nije imao značajnih perioda neaktivnosti, što sve ukazuje da je sud vodio postupak tako da se njegov tok ne ometa, odnosno da se efektivno okonča, preduzimajući pri tome sve radnje kako bi razumno pomogao da se izvrši presuda u apelantovu korist.
33. Stoga, imajući u vidu da se radi o postupku koji nije okončan zbog postojanja objektivnih okolnosti i da nema elemenata koji bi ukazivali da je Općinski sud bezrazložno odugovlačio postupak, Ustavni sud smatra da u predmetnom izvršnom postupku još uvijek nije došlo do povrede apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
34. Apelant je zbog dužine trajanja predmetnog postupka tražio naknadu „štete“. U skladu sa članom 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu, ali s obzirom da u predmetnom postupku nije utvrđena povreda prava na pravično suđenje, apelantu ne pripada pravo na naknadu nematerijalne štete.
VIII.Zaključak
35. Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije iako izvršni postupak koji se, prema izričitoj zakonskoj odredbi, smatra hitnim nije okončan ni nakon perioda od oko dvije i po godine jer su objektivne okolnosti u tom postupku presudno utjecale na njegovu dužinu, a nema elemenata koji bi ukazivali da je Općinski sud odugovlačio postupak.
36. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
37. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman