Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3692/14 („BM NOVA“ d.o.o. Banjaluka)

Odluka donesena 11. 01. 2017.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Isplata duga
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3692/14

Apelacija

Odluka o meritumu

11. 01. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3692/14, rješavajući apelaciju „BM Nova“ d.o.o. Banja Luka, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b) i člana 59 st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 11. januara 2017. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija „BM Nova“ d.o.o. Banja Luka.

Utvrđuje se povreda prava iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na suđenje u razumnom roku u predmetu koji je okončan Presudom Okružnog privrednog suda u Banjoj Luci broj 57 0 Ps 019114 08 Ps od 13.

januara 2015. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. „BM Nova“ d.o.o. Banja Luka (u daljnjem tekstu: apelant) sa sjedištem u Banjoj Luci, kojeg zastupa Miljkan Pucar, advokat iz Banje Luke, podnio je 9. avgusta 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka pred Okružnim privrednim sudom u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni privredni sud).

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Okružnog privrednog suda zatraženo je 13. februara 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju, te 2. decembra 2016. godine informaciju o tome kada je predmet zaveden kod navedenog suda.

3. Okružni privredni sud je dostavio odgovor na apelaciju 20. februara 2015. godine, a informaciju 7, odnosno 16. decembra 2016. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

5. Apelant je tužbom 4. septembra 2008. godine pokrenuo parnični postupak kod Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) protiv tuženog „Country“ d.o.o. Bronzani Majdan iz Banje Luke radi isplate duga.

6. Nakon osnivanja privrednih sudova u Republici Srpskoj, predmet je u maju 2010. godine zaveden kod Okružnog privrednog suda pod brojem 57 0 Ps 019114 08 Ps.

7. Iz raspoloživih dokaza proizilazi da je apelant u junu 2010. godine i novembru 2011. godine od Okružnog privrednog suda tražio hitno zakazivanje rasprave.

8. Isto tako, iz raspoloživih dokaza proizilazi da je apelant u više navrata preinačavao tužbu u pogledu potraživanja.

9. Po sprovedenom postupku, i to uvidom u materijalne dokaze, saslušanjem svjedoka, vještačenjem vještaka ekonomske struke, te nakon održane tri rasprave, Okružni privredni sud je donio Presudu broj 57 0 Ps 019114 08 Ps od 13. januara 2015. godine kojom je, prema raspoloživim dokazima, postupak pravosnažno okončan, budući da stranke u postupku nisu pokretale žalbeni postupak.

10. Apelant se naknadno nije obraćao Ustavnom sudu.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

11. Apelant smatra da je, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku od Okružnog privrednog suda, povrijeđeno njegovo pravo iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Nepostupanjem Okružnog privrednog suda u predmetnom postupku u vremenu od pet godina navedeni sud je potpuno zanemario jedan od osnovnih principa parničnog postupka sadržan u odredbi člana 10 Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), koji propisuje da je „sud dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da ne omogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku“. Nadalje se ukazuje na to da je Okružni privredni sud povrijedio i odredbe člana 62 ZPP. Zbog svega navedenog, apelant predlaže da se apelacija usvoji, da se utvrdi kršenje njegovog prava na suđenje u „razumnom roku“ pred nezavisnim i nepristrasnim sudom, da se Okružnom privrednom sudu naloži da u što kraćem roku donese odluku povodom podnesene tužbe uz, zbog svega navedenog, naknadu nematerijalne štete.

b) Odgovor na apelaciju

12. Okružni privredni sud je, umjesto posebnog odgovora na apelaciju, dostavio presudu od 13. januara 2015. godine kao dokaz da je prvostepeni postupak okončan.

13. U svojoj informaciji Okružni privredni sud je ponovio podatak da je postupak okončan, dostavivši ponovo presudu tog suda, bez podatka kada je kod njega predmet zaveden, tako da je taj podatak naknadno pribavljen putem telefona od službenika prijemne pisarnice Okružnog privrednog suda.

V.Relevantni propisi

14. U Zakonu o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13), relevantne odredbe glase: Član 10.

(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

(2)Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. Član 62.

(1) Sud odmah nakon prijema tužbe počinje pripreme za glavnu raspravu.

(2)Te pripreme obuhvataju prethodno ispitivanje tužbe, dostavu tužbe na obavezan odgovor, održavanje pripremnog ročišta i zakazivanje glavne rasprave.

15. U Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 119/08), koji je važio u relevantnom periodu, relevantne odredbe glase:

Član 1.

U Zakonu o sudovima Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 111/04, 109/05 i 37/06) poslije člana 17. dodaje se novi čl. 17a. i 17b. koji glasi: Okružni privredni sudovi Član 17a.

Okružni privredni sudovi, kao prvostepeni, osnivaju se za područje koje pokrivaju okružni sudovi.(...).

Član 6.

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u „Službenom glasniku Republike Srpske“, i primjenjivaće se od 1. jula 2009. godine. VI.Dopustivost

16. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

17. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

18. U konkretnom slučaju apelant predmetnom apelacijom ukazuje na kršenje prava na donošenje odluke „u razumnom roku“, u smislu člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, u predmetu koji u trenutku podnošenja apelacije nije bio okončan, jer Okružni privredni sud, kao prvostepeni sud, još nije bio odlučio o podnesenoj tužbi. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na član 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda prema kojem može izuzetno da razmatra apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni instrumenti za zaštitu ljudskih prava koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U kontekstu navedenog, Ustavni sud primjećuje da u vrijeme podnošenja apelacije Okružni privredni sud nije bio odlučio o apelantovoj tužbi, te smatra da je apelacija, u odnosu na pravo na donošenje odluke u „razumnom roku“ kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, bila dopuštena već u vrijeme podnošenja.

19. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

20. Apelant, zbog nedonošenja odluke u „razumnom roku“, smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje u „razumnom roku“

21. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

22. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. a)Period koji se uzima u obzir

23. Ustavni sud zapaža da apelant predmetnom apelacijom ukazuje na dužinu trajanja postupka pred Okružnim privrednim sudom, koji je nakon podnošenja apelacije okončan presudom tog suda od 13. januara 2015. godine. U vezi s tim, Ustavni sud iz raspoloživih dokaza zapaža da je tužba Osnovnom sudu, koji je bio tada nadležan, podnesena 4. septembra 2008. godine, a da je predmet, nakon formiranja okružnih privrednih sudova, kod Okružnog privrednog suda zaveden u maju 2010. godine, te pred istim sudom, kao prvostepenim, pravosnažno okončan 13. januara 2015. godine. Dakle, krećući se u granicama apelacionih prigovora kojim se ukazuje na dužinu postupka pred Okružnim privrednim sudom, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir prilikom razmatranja dužine predmetnog postupka jesu četiri godine i osam mjeseci.

b) Analiza dužine trajanja postupka

24. Ustavni sud, prije svega, zapaža da je tokom trajanja predmetnog postupka (26. decembra 2008. godine) na pravnu snagu stupio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima (koji se počeo primjenjivati 1. jula 2009. godine) na osnovu koga su na području Republike Srpske formirani okružni privredni sudovi, kao prvostepeni sudovi, u čiju je nadležnost prešao predmetni postupak. Ustavni sud iz naknadno prikupljenih informacija primjećuje da je predmet kod Okružnog privrednog suda zaveden u maju 2010. godine a iz raspoloživih dokaza proizilazi da se u konkretnom slučaju nije radilo o posebno složenom predmetu.

25. Imajući u vidu da je postupak pred prvostepenim sudom, za koji se ne može reći da je bio posebno složen, trajao gotovo pet godina (četiri godine i osam mjeseci), u svjetlu relevantnih odredaba ZPP, i to čl. 10 i 62, koje jasno propisuju način postupanja redovnog suda u parničnim predmetima, pri čemu je stavom 1 člana 10 ZPP propisano da je pravo stranke da sud o njenim zahtjevima i prijedlozima odluči u razumnom roku, Ustavni sud, u odsustvu obrazloženja Okružnog privrednog suda kojim bi eventualno opravdao svoju pasivnost u postupku, apelantove prigovore smatra osnovanim. Uz to, Ustavni sud iz raspoloživih dokaza zapaža da je i apelant preinačavanjem tužbe jednim dijelom i sam doprinio dužini predmetnog postupka, ali, ipak, ne ključno, te da je isto tako u dva navrata tražio hitno zakazivanje rasprave. Stoga, Ustavni sud, uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja, u svjetlu relevantnih odredaba ZPP, smatra da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava standarde koje propisuje član 6 stav 1 Evropske konvencije.

26. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelantovog prava na suđenje u „razumnom roku“ kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Naknada na ime nematerijalne štete

27. Ustavni sud podsjeća da je članom 74 stav (1) Pravila Ustavnog suda određeno da u odluci kojom usvaja apelaciju Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu koja se, prema stavu (2) istog člana, određuje na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizilaze iz prakse Ustavnog suda. Međutim, kao što je navedeno, dodjeljivanje kompenzacije zbog utvrđene povrede određenih ustavnih prava predstavlja izuzetak, a ne pravilo. Imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja koje su uzete u obzir prilikom odlučenja, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju utvrđivanje povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u „razumnom roku“ dovoljna satisfakcija za apelanta.

VIII.Zaključak

28. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u segmentu suđenja u „razumnom roku“ kada je postupak, koji nije bio posebno složen, pred Okružnim privrednim sudom trajao četiri godine i osam mjeseci za šta navedeni sud u odgovoru na apelaciju za svoju pasivnost nije ponudio relevantno obrazloženje.

29. Na osnovu člana 59 st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

30. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-3692/14 („BM NOVA“ d.o.o. Banjaluka) | Sudska praksa | Aktio