Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-5280/15 (M. M. i M. M.)

Odluka donesena 11. 01. 2017.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Upravni spor
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5280/15

Apelacija

Odluka o meritumu

11. 01. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 5280/15, rješavajući apelaciju Milorada Maletića i Milice Maletić, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, dopredsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudac Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 11. siječnja 2017. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neutemeljena apelacija Milorada Maletića i Milice Maletić podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1.

Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u upravnom sporu koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Mostaru pod brojem 07 0 U 004913 16 U.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Milorad Maletić i Milica Maletić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Kanade podnijeli su 27. studenog 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog duljine trajanja upravnog spora pred Kantonalnim sudom u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) koji se vodi pod brojem 07 0 U 004913 16 U. Apelanti su dopunili apelaciju 12. rujna 2016. godine, dostavivši Ustavnom sudu Rješenje Vrhovnog suda (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 07 0 U 004913 15 Uvp od 2. lipnja 2016. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na temelju članka 23. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog i Vrhovnog suda zatraženo je 1. prosinca 2016. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Vrhovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 5. prosinca 2016. godine, a Kantonalni sud 13. prosinca 2016. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

Uvodne napomene

5. Apelanti su 15. prosinca 2010. godine podnijeli Kantonalnom sudu tužbu zbog šutnje uprave prvostupanjskog tijela Odjela za financije i nekretnine Grada Mostara, koje nije odlučilo o njihovom zahtjevu od 2. travnja 1998. godine za povrat nekretnine-stana, te šutnje uprave tuženog Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja HNK, koji nije odlučio o njihovom prizivu. U prethodnoj fazi postupka je utvrđeno da apelanti uz tužbu nisu pružili dokaz o uplati sudske pristojbe, pa je taj sud 29. prosinca 2010. godine opunomoćeniku apelanata dostavio nalog za plaćanje sudske pristojbe, kojim je pozvao apelante da u roku od osam dana uplate sudsku taksu, uz upozorenje da će, sukladno odredbi članka 4. Zakona o sudskim pristojbama s tarifom („Službene novine HNK“ broj 4/09), tužba biti vraćena ako pristojbu ne uplate. Pošto u roku određenom nalogom sudska pristojba nije uplaćena, to je Kantonalni sud dopisom od 7. travnja 2011. godine urgirao plaćanje sudske pristojbe, ali u ostavljenom roku opunomoćenik apelanata nije dostavio traženi dokaz o izvršenoj uplati sudske pristojbe.

6. Iz stanja spisa proizlazi da je Uprava za geodetske i imovinskopravne poslove donijela zaključak broj UPI-05/2-33-3771/08 od 26. studenog 2010. godine, koji je poništen Rješenjem broj 16-III-33-8-02/10 od 24. svibnja 2011. godine i predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. Nakon toga, a što proizlazi iz stanja spisa, apelanti su podnescima od 28. siječnja i 30. lipnja 2011. godine proširili tužbu i na nove upravne akte koji su doneseni u vrijeme sudskog postupka.

7. Pošto apelanti, i pored navedenog, nisu platili traženu sudsku pristojbu, to je Kantonalni sud opunomoćeniku apelanata dopisom od 8. rujna 2011. godine vratio tužbu sukladno odredbi članka 4. stavak 1. tada važećeg Zakona o sudskim pristojbama, te spis iskazao završenim (završen na drugi način).

8. Apelanti su, zbog neodlučivanja Kantonalnog suda po njihovoj tužbi, podnijeli 12. siječnja 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu koja je zavedena pod brojem AP 178/15, navodeći povredu prava na pravično suđenje (pristup sudu i donošenje odluke u razumnom roku), prava na imovinu, učinkovit pravni lijek i nediskriminaciju. Odlučujući o navedenoj apelaciji, Ustavni sud je donio Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 178/15 od 21. srpnja 2015. godine, kojom je usvojio apelaciju, utvrdio povredu prava na pravično suđenje u odnosu na pravo pristupa sudu i naložio Kantonalnom sudu da tužbu u predmetu broj 07 0 U 004913 11 uzme u rad i žurno okonča.

9. Postupajući po navedenoj odluci Ustavnog suda (broj AP 178/15), Kantonalni sud je donio Rješenje broj 07 0 U 004913 15 U 2 od 29. listopada 2015. godine kojim je tužbu apelanata odbacio.

10. Apelanti su protiv navedenog rješenja podnijeli zahtjev za izvanredno preispitivanje, koji je uvažen Presudom Vrhovnog suda broj 07 0 U 004913 15 Uvp od 2. lipnja 2016. godine i rješenje Kantonalnog suda od 29. listopada 2015. godine ukinuto, te predmet vraćen tom sudu na ponovno odlučivanje. Iz stanja spisa predmeta proizlazi da je postupak pred Kantonalnim sudom u tijeku. IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

11. Apelanti smatraju da im je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, pravo na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije i pravo na nediskriminaciju iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije, zbog nedonošenja meritorne odluke u predmetnoj upravnoj stvari u razdoblju od sedam-osam godina na koji način im je povrijeđeno suđenje u razumnom roku. S tim u svezi su apelanti istaknuli da Kantonalni sud nije postupio po uputama Ustavnog suda iz Odluke o dopustivosti i meritumu broj AP 178/15 od 21. srpnja 2015. godine.

b) Odgovor na apelaciju

12. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju opisao kronološki tijek postupka, te istaknuo da je Presudu Vrhovnog suda primio 5. rujna 2016. godine. S tim u svezi je navedeno da, obzirom na to da suci na građanskom i upravnom referatu rješavaju predmete isključivo na temelju tromjesečnih planova rješavanja starih predmeta, a na temelju odluke VSTV, spis Kantonalnog suda po tužbi apelanata broj 07 0 U 004913 16 U 3 stavljen je na Plan rješavanja za razdoblje od 1. listopada do 31. prosinca 2016. godine. Slijedom navedenog, Kantonalni sud je naveo da je postupak po tužbi apelanata u svakoj od faza okončan, odnosno da će biti okončan u razumnom roku, u smislu odredbe članka 6. Europske konvencije, posebice imajući u vidu broj predmeta koji Kantonalni sud konstantno ima na upravnom referatu.

13. Vrhovni sud se u odgovoru na apelaciju nije izjasnio u pogledu navoda apelacije koji se tiču duljine trajanja postupka, već je samo istaknuo da taj sud ostaje u cijelosti kod svoje Presude od 2. lipnja 2016. godine, te da je ona donesena sukladno domaćim procesnim i materijalnim zakonima, kao i odredbama Ustava Bosne i Hercegovine i Europske konvencije. Slijedom navedenog je predloženo da se predmetna apelacija odbije kao neutemeljena.

V.Relevantni propisi

14. Zakon o upravnim sporovima („Službene novine FBiH“ broj 9/05) u relevantnom dijelu glasi:

Članak 55.

Ukoliko ovaj Zakon ne sadrži odredbe o postupku u upravnim sporovima shodno će se primjenjivati odgovarajuće odredbe zakona kojim je uređen parnični postupak.

15. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine FBiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantna odredba glasi:

Članak 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zlouporabu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI.Dopustivost

16. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

17. Sukladno članku 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku kojeg je koristio.

18. Sukladno članku 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

19. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je apelacija, u smislu članka 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

20. Na temelju odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, te članka 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

21. Apelanti smatraju da im je, zbog duljine trajanja upravnog spora po njihovoj tužbi od 15. prosinca 2010. godine, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, pravo na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije i pravo na zabranu diskriminacije iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije.

Pravo na pravično suđenje – razuman rok

22. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz stavka 2. ovog članka, što uključuje:

e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.

23. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

24. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se, prema konzistentnoj praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) i Ustavnog suda, razumnost duljine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Europskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Europski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. veljače 2002. godine, Izvješće broj 2002-I, stavak 38).

a)Razdoblje koje se uzima u obzir

25. U konkretnom slučaju, Ustavni sud podsjeća da je u uvodnim napomenama istaknuo da je pitanje neodlučivanja Kantonalnog suda, odnosno nedonošenja odluke u predmetnoj upravnoj stvari po tužbi apelanata od 15. prosinca 2010. godine raspravio u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 178/15 od 21. srpnja 2015. godine u kojoj je utvrdio povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije, te naložio Kantonalnom sudu da uzme u rad i žurno okonča postupak. Iz navedenog proizlazi da je za jedno razdoblje na koje se predmetnom apelacijom ukazuje u pogledu duljine trajanja postupka već donesena konačna i obvezujuća odluka. Obzirom na navedeno, Ustavni sud će, podržavajući vlastitu praksu u predmetima koji su sa ovog aspekta pokretali slična pravna pitanja (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 1497/08 od 8. prosinca 2010. godine, toč. 42. i 43, dostupnu na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba), u konkretnom predmetu razmatrati razdoblje od donošenja Odluke o dopustivosti i meritumu broj AP 178/15, dakle od 21. srpnja 2015. godine, do dana donošenja ove odluke, tj. duljinu postupka koji približno traje oko godinu dana i pet mjeseci i koji, prema stanju spisa predmeta, još nije okončan.

b)Analiza duljine trajanja postupka

26. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud zapaža da se radi o upravnom sporu koji su apelanti pokrenuli radi šutnje administracije, odnosno protiv odluka upravnih tijela u postupku vraćanja stana u posjed. U konkretnom slučaju, ne može se reći da se radi o složenom predmetu.

27. U svezi sa ponašanjem apelanata, ništa ne ukazuje na to da su apelanti na bilo koji način utjecali na duljinu postupka.

28. Promatrajući ponašanje Kantonalnog suda, može se primijetiti da je taj sud, nakon nešto više od tri mjeseca od dana donošenja Odluke Ustavnog suda broj AP 178/15 od 21. srpnja 2015. godine, a koju je Kantonalni sud primio 31. kolovoza 2015. godine, donio Rješenje broj 07 0 U 004913 15 U 2 od 29. listopada 2015. godine kojim je odbacio tužbu apelanata. Protiv tog rješenja apelanti su podnijeli zahtjev za izvanredno preispitivanje koji je Vrhovni sud usvojio Presudom broj 07 0 U 004913 15 Uvp od 2. lipnja 2016. godine i vratio Kantonalnom sudu na ponovno odlučivanje. S tim u svezi, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud iskazao ažurnost u postupanju po navedenoj odluci Ustavnog suda, kao i da u okolnostima konkretnog predmeta ne postoje dulja razdoblja sudske neaktivnosti u pogledu odlučivanja kako po redovitom, tako i izvanrednom pravnom lijeku kojeg su koristili apelanti. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zapaža da su u predmetnom upravnom sporu, koji traje skoro godinu i pol, Kantonalni i Vrhovni sud, promatrajući postupak u cjelini, u razumnom roku poduzimali procesne radnje s ciljem okončanja postupka, a sukladno odredbama Zakona o upravnom sporu FBiH, te da svojim radnjama nisu bitno utjecali na duljinu trajanja postupka. Osim toga, Ustavni sud ističe da su neutemeljeni i navodi apelanata da Kantonalni sud nije postupio sukladno Odluci Ustavnog suda broj AP 178/15 od 21. srpnja 2015. godine, kojom je tom sudu naloženo da žurno uzme u rad i okonča postupak po tužbi apelanata, imajući u vidu da okončanje postupka u upravnom sporu može rezultirati ne samo donošenjem presude već i rješenja u smislu Zakona o upravnim sporovima FBiH protiv kojeg (nakon pravomoćnosti rješenja) stranke mogu podnijeti zahtjev za izvanredno preispitivanje sudske odluke .

29. Ustavni sud, na temelju navedenog i uzevši u obzir sve faktore, zaključuje da u ovom slučaju još uvijek nije došlo do povrede prava apelanata na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku.

Ostali navodi

30. U svezi sa navodima apelanata o kršenju prava iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, članka 13. Europske konvencije i članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, te članka 14. Europske konvencije, Ustavni sud zapaža da ove navode apelanti nisu posebice obrazložili da bi se Ustavni sud mogao upustiti u ispitivanje konkretnih navoda, pa budući da su se apelanti samo paušalno pozvali na kršenje navedenih prava, te da ih suštinski dovode u kontekst kršenja prava na pravično suđenje, Ustavni sud, obzirom na zaključak u svezi sa navodnim kršenjem prava na pravično suđenje, i ovo pozivanje na kršenje navedenih prava, koje nije ničim obrazloženo, smatra neutemeljenim.

VIII.Zaključak

31. Uzevši u obzir sve okolnosti konkretnog predmeta, Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava apelanata na donošenje odluke u razumnom roku kao segmentu prava iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, jer u ponašanju Kantonalnog i Vrhovnog suda nema ničega što bi ukazivalo na neaktivnost i odugovlačenje postupka.

1 Člankom 47. Zakona o upravnim sporovima FBiH je propisano da „Postupak okončan presudom ili rješenjem nadležnog suda [...]“.

2 Člankom 41. Zakona o upravnim sporovima je propisano: „Protiv pravomoćne odluke kantonalnog suda donesene u upravnom sporu stranka može podnijeti zahtjev za izvanredno preispitivanje sudske odluke [...].“

32. Na temelju članka 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

33. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-5280/15 (M. M. i M. M.) | Sudska praksa | Aktio