Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3866/16 („KARLIKO export-import“ d.o.o. Ljubuški)

Odluka donesena 11. 01. 2017.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Materijalna šteta
  • Građanski postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Naknada štete
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3866/16

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 01. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. januara 2017. godine, u predmetu broj AP-3866/16, rješavajući apelaciju „KARLIKO export-import“ d.o.o. Ljubuški, na osnovu člana 18. stav 4. i člana 57. stav 2. tačka a. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio „KARLIKO export-import“ d.o.o. Ljubuški, protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 P 018512 16 Rev od 26. avgusta 2016.

godine i presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 P 018512 16 Gž od 16. maja 2016. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. „KARLIKO export-import“ d.o.o. Ljubuški (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Jerko Čilić, advokat iz Ljubuškog, podnio je 26. septembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 P 018512 16 Rev od 26. avgusta 2016. godine, kojim je kao nedopuštena odbačena apelantova revizija izjavljena protiv presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 P 018512 16 Gž od 16. maja 2016. godine. Imajući u vidu Odluku o dopustivosti Ustavnog suda broj AP-2857/16 od 23. novembra 2016. godine, konstatuje se da je navedena presuda Suda Bosne i Hercegovine od 16. maja 2016. godine, konačna odluka u predmetnoj pravnoj stvari. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom obavezana je tužena (Bosna i Hercegovina, Ministarstvo odbrane Bosne i Hercegovine) da apelantu na ime materijalne štete isplati određeni novčani iznos, dok je odbijen apelantov tužbeni zahtjev na ime naknade materijalne štete preko dosuđenog iznosa i materijalne štete na ime izgubljene zarade u određenom novčanom iznosu. Osim toga, obavezana je tužena nadoknaditi apelantu troškove parničnog postupka u određenom novčanom iznosu.

2. U toku postupka, utvrđeno je, između ostalog, da se 4. decembra 2013. godine dogodila saobraćajna nezgoda, u kojoj je došlo do oštećenja teretnog motornog vozila u vlasništvu apelanta, a da je do nezgode došlo naletom vozila tužene na apelantovo vozilo, nakon čega se apelantovo vozilo odbilo naprijed i naletilo na vozilo marke „Renault“. Nadalje, u obrazloženju osporene odluke se navodi da je prvostepeni sud s pravom poklonio vjeru nalazu i mišljenju vještaka saobraćajne struke A. D., prihvatajući ga kao objektivan i stručan i u skladu sa pravilima struke, u kojem je navedeno da visina materijalne štete na apelantovom vozilu iznosi 6.219,14 KM. U vezi s tim, konstatovano je da nije osnovan apelantov žalbeni navod da je prilikom utvrđivanja visine štete na apelantovom vozilu prvostepeni sud uzeo nepovoljniju varijantu za apelanta i to od strane vještaka saobraćajne struke, umjesto vještaka mašinske struke, iz razloga što je vještak saobraćajne struke na nastavku glavne rasprave izjavio da je koristio cijene dijelova i normative rada iz programa AUDATEX, dok je vještak mašinske struke A. Ć. koristio katalog EIB INTERNACIONAL Banja Luka koji sadrži orijentacione novonabavne cijene vozila, ali ne sadrži cijenu dijelova za vozila, te da je on katalog EIB INTERNACIONAL koristio samo za određivanje totalne štete na vozilu. U odnosu na apelantov tužbeni zahtjev za naknadu materijalne štete, kao izgubljene dobiti, utvrđeno je da apelant nije dostavio dokaze niti je predložio odgovarajuće vještačenje po vještaku finansijske struke, koji bi izračunao visinu izgubljene dobiti, na osnovu određenih činjenica, okolnosti i dokaza. Pored toga, zaključeno je da apelantu ne pripada pravo na nagradu za sastav vansudskog zahtjeva upućenog „Croatia osiguranju“, obzirom da isti troškovi ulaze u troškove sačinjavanja tužbe, kao pripremna radnja, te da mu pored dosuđenih troškova prevoza, ne pripada naknada na ime odsustva advokata iz kancelarije, smatrajući da isti nisu bili nužni. Najzad, konstatovano je da je odluka o troškovima parničnog postupka donesena pravilnom primjenom odredbi člana 323. stav 2., te odredbi člana 332. i 333. Zakona o parničnom postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine i isti su dosuđeni u skladu sa odredbama člana 12. i 13. stav 1. tačka a), b) i c), člana 29. i 31. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad advokata i članom 31. stav 5. Zakona o advokaturi.

Apelacioni navodi

3. U predmetnoj apelaciji apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu ovih prava apelant posebno ne obrazlaže osim što, u suštini, smatra da je u odluci koju je osporio pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

5. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

6. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje, odnosno povredi procesnih garancija u postupku koji je rezultirao osporenom odlukom u predmetnoj apelaciji odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

7. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da je sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna, niti da je primjena procesnih zakona i garancija bila na štetu apelanta. Ustavni sud naročito ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3866/16 („KARLIKO export-import“ d.o.o… | Sudska praksa | Aktio