Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4560/16 (M.A.)

Odluka donesena 11. 01. 2017.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Naknada štete
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4560/16

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 01. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. januara 2017. godine, u predmetu broj AP-4560/16, rješavajući apelaciju M. A., na osnovu člana 18. stav 4. i člana 57. stav 2. tačka a. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio M. A., protiv presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 Mal 146711 16 Gž od 1. septembra 2016. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. M. A. (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Bojan Peulić, advokat iz Banje Luke, podnio je 5. decembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 Mal 146711 16 Gž od 1. septembra 2016. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom preinačena je prvostepena presuda, te je obavezan apelant da tužitelju (S. S.) isplati, na ime naknade štete, određeni novčani iznos.

2. Okružni sud navodi, da pravilno tužitelj u žalbi ukazuje da je prvostepeni sud pogrešno (izvodeći iz konteksta i djelimično) cijenio nalaz i mišljenje vještaka M. K., koji vještak je jasno u svom nalazu naveo da je nakon pregleda tužiteljevog stana utvrdio da je u isti u nekoliko navrata dolazilo do prodiranja fekalne kanalizacije iz apelantovog stana koji se nalazi iznad tužiteljevog stana. Nadalje da je zaključak vještaka da je do prodora vlage u stambenim jedinicama S. V., u prizemlju, tužitelja na spratu evidentiran u zoni priključka kupatilskih odvodnih instalacija stana apelanta na sabirnu, glavnu odvodnu cijev, te da je vještak uvidom na licu mjesta utvrdio da nakon otklanjanja uzroka nema pojave vlage. Okružni sud konstatuje, da nije sporno da je tužitelj, odmah po saznanju za pojavu fleka na plafonu kupatila, o tome obavijestio apelanta i Zajednicu etažnih vlasnika, te da je apelant odmah pristupio otklanjanju uzroka pojave tih fleka što je utvrdio i urbanističko građevinski inspektor, koji je prilikom kontrole utvrdio da je apelant izveo sanaciju instalacija kupatila u stanu. Dakle, nakon što je došlo do štete na stanu tužitelja, konkretno u kupatilu uslijed čega je došlo do oštećenja namještaja u kupatilu, apelant je otklonio uzrok nastanka te štete, te je po ocjeni Okružnog suda osnovan zahtjev tužitelja na ime nabavke ormarića. Nadalje, iz nalaza vještaka proizlazi da je do štete na stanu tužitelja, i to u hodniku stana došlo zbog izliva fekalne kanalizacije pored glavne vertikalne odvodne kanalizacione cijevi i mjesta gdje se sastaju odvodne kanalizacione cijevi iz kuhinje i malog wc u stanu apelanta, uslijed čega je došlo do pojave fleke na plafonu i podizanja parketa u stanu tužitelja. Odlučujući o visini materijalne štete, Okružni sud je prihvatio utvrđenje vještaka da je za nabavku i postavljanje oštećenog lamelnog parketa potreban iznos od 246,00 KM, nabavljanje i premazivanje unutrašnjih površina plafona te uklanjanje fleka sa impregnacijom, za koju sanaciju je potreban iznos od 239,00 KM sa pratećim troškovima korištenja vozila od 180,00 KM, a prema opredijeljenom zahtjevu tužitelja, koji nalaz je vještak i obrazložio, dok je apelant nalaz ovog vještaka osporavao samo u dijelu uzroka nastanka štete, a ne i visine, to nije bilo razloga da Okružni sud ne prihvati nalaz i mišljenje vještaka koji je sačinjen na osnovu detaljnog snimanja obima štete, putem premjera jediničnih cijena na tržištu. Dakle, Okružni sud zaključuje, da kako je apelant kao vlasnik dijela zgrade propustio spriječiti da uslijed kvara na njegovim instalacijama ne dođe do nekontrolisanog isticanja vode iz svojih instalacija u dio čiji je vlasnik tužitelj, čime je tužitelju nastala šteta, apelant je odgovoran za nastalu štetu, to je Okružni sud obavezao apelanta da tužitelju naknadi štetu u iznosu od 1.155,00 KM, koju ima u vidu odredba člana 154. Zakona o obligacionim odnosima.

Apelacioni navodi

3. U predmetnoj apelaciji apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu ovih prava apelant posebno ne obrazlaže osim što, u suštini, smatra da je u odluci koju je osporio pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

5. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

6. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje, odnosno povredi procesnih garancija u postupku koji je rezultirao osporenom odlukom u predmetnoj apelaciji odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

7. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da je sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna, niti da je primjena procesnih zakona i garancija bila na štetu apelanta. Ustavni sud naročito ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4560/16 (M.A.) | Sudska praksa | Aktio