Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4651/16 (S. Š.,A. K.,A. U. i S. M.)

Odluka donesena 11. 01. 2017.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Kolektivni ugovor
  • Radni spor
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Prava iz radnog odnosa
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4651/16

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 01. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. januara 2017. godine, u predmetu broj AP-4651/16, rješavajući apelacije Sabahete Šurković i drugih, na osnovu člana 18. stav 4. i člana 57. stav 2. tačka a. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Sabaheta Šurković protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 202196 12 Rsž od 13. jula 2016. godine;

Azemina Kasum protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 191165 12 Rsž od 13. jula 2016. godine;

Adela Ujkašević protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 195322 12 Rsž od 13. jula 2016. godine;

Suvad Mušanović protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 195997 12 Rsž od 22. augusta 2016. godine;

zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-4651/16

1. Sabaheta Šurković (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Asif Plećan advokat iz Sarajeva, podnijela je 9. decembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 202196 12 Rsž od 13. jula 2016. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijen je apelanticin tužbeni zahtjev kojim je tražila da se obaveže tužena (JU OŠ „Hašim Spahić“ Ilijaš) da joj isplati, na ime razlike plate za određeni vremenski period, naknade za minuli rad, jubilarnu nagradu, razlike naknade za topli obrok, razlike naknade za korištenje godišnjeg odmora za 2008., 2009. i 2010. godinu određene novčane iznose, kao i da joj uplati razlike obaveznih doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje i naknadi troškove postupka, dok je apelantica obavezana da tuženoj naknadi troškove postupka.

2. AP-4652/16

2. Azemina Kasum (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Asif Plećan advokat iz Sarajeva, podnijela je 9. decembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 191165 12 Rsž od 13. jula 2016. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijen je apelanticin tužbeni zahtjev kojim je tražila da se obaveže tužena (JU OŠ „Hilmi ef. Šarić“ Tarčin) da joj isplati, na ime razlike plate za određeni vremenski period, naknade za minuli rad, jubilarnu nagradu, razlike naknade za topli obrok, razlike naknade za korištenje godišnjeg odmora za 2008., 2009. i 2010. godinu određene novčane iznose, kao i da joj uplati razlike obaveznih doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje i naknadi troškove postupka, dok je apelantica obavezana da tuženoj naknadi troškove postupka.

3. AP-4653/16

3. Adela Ujkašević (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Hadžića, koju zastupa Asif Plećan advokat iz Sarajeva, podnijela je 9. decembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 195322 12 Rsž od 13. jula 2016. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijen je apelanticin tužbeni zahtjev kojim je tražila da se obaveže tužena (JU OŠ „6. Mart“ Hadžići) da joj isplati, na ime razlike plate za određeni vremenski period, naknade za minuli rad, razlike naknade za topli obrok, razlike naknade za korištenje godišnjeg odmora za 2008., 2009. i 2010. godinu određene novčane iznose, kao i da joj uplati razlike obaveznih doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje i naknadi troškove postupka, dok je apelantica obavezana da tuženoj naknadi troškove postupka.

4. AP-4655/16

4. Suvad Mušanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Hadžića, kojeg zastupa Asif Plećan advokat iz Sarajeva, podnio je 9. decembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 195997 12 Rsž od 22. augusta 2016. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se obaveže tužena (JU OŠ „6. Mart“ Hadžići) da mu isplati, na ime razlike plate za određeni vremenski period, naknade za minuli rad, razlike naknade za topli obrok, razlike naknade za korištenje godišnjeg odmora za 2008., 2009. i 2010. godinu određene novčane iznose, kao i da mu uplati razlike obaveznih doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje i naknadi troškove postupka, dok je apelant obavezan da tuženoj naknadi troškove postupka.

Spajanje predmeta

5. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-4651/16. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.

6. U obrazloženjima osporenih odluka, između ostalog, Kantonalni sud navodi da Kolektivni ugovor za djelatnost osnovnog obrazovanja u F BiH (u daljnjem tekstu: Kolektivni ugovor) iz kog apelanti izvode pravo za isplatu zahtijevanih razlika plate i naknada, po svojoj osnovi ima elemente posebnog kolektivnog ugovora kao granski kolektivni ugovor. Dalje se navodi da kod takve vrste ugovora za određenu djelatnost, zaposlenike zastupa granski samostalni sindikat djelatnosti a poslodavce Udruženje poslodavaca određene grane, odnosno njegov predsjednik ili do formiranja Udruženja poslodavaca to može biti Vlada Federacije BiH, odnosno vlada kantona, sve prema članu

112. Zakona o radu kojom odredbom su regulisani kolektivni ugovori. Kantonalni sud konstatuje, da između parničnih stranaka nije sporno da apelantima nije isplaćivana plata i zahtijevane naknade prema Kolektivnom ugovoru, niti regres za korištenje godišnjeg odmora, jer po tuženoj apelantima je redovno isplaćivana plata i naknade prema odluci Vlade Kantona Sarajevo, odnosno prema Zakonu o radu i Kolektivnom ugovoru za djelatnost osnovnog obrazovanja u Kantonu Sarajevo. Također se navodi, da nije sporna odredba člana 1. Kolektivnog ugovora kojom je određeno da se njom određuju prava i obaveze uposlenika u osnovnim školama, ali svakako pod uslovom da zaključenom ugovoru između naprijed navedenih ugovarača pristupe kao potpisnici ovlašteni predstavnici nadležnih kantonalnih ministarstava i granskog sindikata kantona (član 71. Kolektivnog ugovora). Kantonalni sud zaključuje da se predmetni ugovor, bez naknadnog pristupanja, primjenjuje na sve škole u F BiH predviđeno u članu 1. Kolektivnog ugovora, kako to prikazuju apelanti, onda svakako ne bi bilo odredbe člana 71. tog ugovora, ona bi bila suvišna, a ta odredba donijeta je upravo na osnovu člana 115. Zakona o radu. Prema ocjeni Kantonalnog suda samo po zaključivanju ili pristupanju predmetnom Kolektivnom ugovoru, ugovor se primjenjuje, te da nema dokaza da je Kolektivnom ugovoru pristupljeno od strane Kantona Sarajevo. Kantonalni sud ističe, da apelanti zanemaruju bitnu činjenicu da se kolektivni ugovor, njegove izmjene i dopune objavljuju u službenom glasilu kantona sve u smislu člana 118. stav 1. Zakona o radu i on mora biti dostavljen nadležnom ministarstvu kantona na upoznavanje i registraciju, te da obzirom da je dostavljanje zaključenih kolektivnih ugovora nadležnim organima i njihovo objavljivanje utvrđeno kao zakonska obaveza, onda u situaciji kada nije dostavljen nadležnom organu i nije objavljen u službenom glasilu ne može se ni primjenjivati. Kantonalni sud, također, konstatuje, da prema rješenjima iz odredaba člana 118., 119. Zakona o radu i člana 73. Kolektivnog ugovora, nedostavljanje i neobjavljivanje Kolektivnog ugovora ima za posljedicu da se isti i ne može primjenjivati, zbog čega je odlučeno kao u izrekama osporenih odluka.

Apelacioni navodi

7. Nakon brižljive, pojedinačne analize svih podnesenih apelacija, Ustavni sud je zaključio da se u svim navedenim apelacijama apelanti pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Imajući u vidu da postoje i razlike u pojedinim apelacionim navodima, Ustavni sud je zaključio da svi apelanti, u suštini, smatraju da je u odlukama koje su osporili pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (nediskriminacija), ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentirali, već su ih zasnovali na istim tvrdnjama o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

9. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje, odnosno povredi procesnih garancija u postupcima koji su rezultirali osporenim odlukama, u svim pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

11. Na osnovu činjenica konkretnih predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da su sudovi u obrazloženjima svih odluka osporenih pojedinačnim apelacijama dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoja odlučenja, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna, niti da je primjena procesnih zakona i garancija bila na štetu apelanata. U vezi sa predmetnom apelacijom, Ustavni sud, prije svega, podsjeća da je u svojoj praksi već rješavao slična pravna i činjenična pitanja (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP- 3490/15 od 15. septembra 2016. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Ustavni sud naročito ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupaka u kojima su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

12. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4651/16 (S. Š.,A. K.,A. U. i S. M.) | Sudska praksa | Aktio