Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-500/16 (M. D.)

Odluka donesena 11. 01. 2017.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Vanparnični postupak
  • Nasljedstvo
  • Ostavinski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-500/16

Apelacija

Odluka o meritumu

11. 01. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 500/16, rješavajući apelaciju Mire Dragić, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2), člana 62 stav (7) i člana 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 11. januara 2017. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Mire Dragić.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u Banjaluci i Okružnim sudom u Banjaluci u predmetu broj 71 0 O 121143 15 O 3.

Nalaže se Osnovnom sudu u Banjaluci i Okružnom sudu u Banjaluci da, u skladu sa članom 62 stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku okončaju predmetni postupak u skladu sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Vladi Republike Srpske da apelantkinji Miri Dragić u skladu sa članom 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati iznos od 1.950,00 KM na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku uz obavezu da, nakon isteka ovog roka, plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Nalaže se Osnovnom sudu u Banjaluci, Okružnom sudu u Banjaluci i Vladi Republike Srpske da u skladu sa članom 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Mira Dragić (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Beograda, koju zastupa Slobodan Perić, advokat iz Banjaluke, podnijela je 1. februara 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja ostavinskog postupka pred Osnovnim sudom u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) i Okružnim sudom u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) u predmetu broj 71 0 O 121143 15 O 3. II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23 stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 20. jula 2016. godine da dostavi odgovor na apelaciju, a od Okružnog suda 14. novembra 2016. godine.

3. Osnovni sud je odgovor na apelaciju dostavio 26. jula 2016. godine, a Okružni sud 24. novembra 2016. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantkinjinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.

5. Na osnovu smrtovnice S. O. Banjaluka broj 01-202-2030-2003 od 31. decembra 2003. godine pokrenut je po službenoj dužnosti ostavinski postupak iza umrlog Mirka Petića (u daljnjem tekstu: ostavilac).

6. Iz stanja spisa proizlazi da je predmetni postupak prekinut rješenjem od 1. februara 2006. godine i jedan od nasljednika upućen da pokrene parnični postupak radi utvrđivanja prava na izdvajanje dijela imovine iz zaostavštine ostavioca koji odgovara njegovom doprinosu povećanju zaostavštine, te da je Rješenjem prvostepenog suda broj 071 0 P 06 000484 od 8. maja 2006. godine utvrđeno povlačenje tužbe u predmetu po tužbi navedenog nasljednika.

7. Osnovni sud je donio Rješenje o nasljeđivanju broj 71 0 O 121143 04 O od 28. juna 2011. godine kojim je utvrdio zaostavštinu iza ostavioca i proglasio nasljednike, suprugu i djecu ostavioca, među kojima je bila i apelantkinja.

8. Marija Petić, supruga ostavioca, podnijela je žalbu protiv rješenja o nasljeđivanju. Spis predmeta je 26. oktobra 2011. godine dostavljen Okružnom sudu na postupanje po žalbi. Postupajući po njoj, Okružni sud je Rješenjem broj 71 0 O 121143 11 Gž od 25. oktobra 2012. godine uvažio žalbu, ukinuo rješenje o nasljeđivanju i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak.

9. Rješenjem Osnovnog suda broj 71 0 O 121143 14 O 2 od 3. marta 2015. godine prekinut je predmetni ostavinski postupak i apelantkinja upućena da pokrene parnicu protiv ostalih nasljednika. Kako apelantkinja nije pokrenula parnični postupak, Osnovni sud je nastavio ostavinski postupak i zaprimio nasljedne izjave nasljednika.

10. U ponovnom postupku, Osnovni sud je donio Rješenje o nasljeđivanju broj 71 0 O 121143 15 O 3 od 23. decembra 2015. godine kojim je utvrdio zaostavštinu iza ostavioca i proglasio nasljednike, djecu ostavioca, uključujući i apelantkinju.

11. Jedan od nasljednika je izjavio žalbu protiv rješenja o nasljeđivanju. Spis predmeta je 4. aprila 2016. godine dostavljen Okružnom sudu na postupanje po žalbi. Prema navodima Okružnog suda, Okružni sud je na sjednici vijeća održanoj 21. septembra 2016. godine odlučio da predmetni spis vrati Osnovnom sudu radi otklanjanja nedostataka u dostavljanju odgovora na žalbu i taj je spis Osnovni sud zaprimio 4. oktobra 2016. godine.

12. Prema stanju spisa, postupak je još uvijek u toku.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

13. Apelantkinja smatra da joj je zbog dužine trajanja ostavinskog postupka povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao element prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te zbog navedenog traži naknadu nematerijalne štete u iznosu od 300,00 KM za svaku godinu trajanja postupka. Apelantkinja ističe da postupak raspravljanja zaostavštine nije okončan ni nakon 12 godina, da ostali nasljednici mirno uživaju cjelokupnu imovinu ostavioca i ne dozvoljavaju apelantkinji da na bilo koji način koristi imovinu koja je postala njena svojina danom smrti oca (ostavioca). Smatra da predmetni postupak neopravdano dugo traje, i to zbog opstrukcije ostalih nasljednika i postupajućeg sudije, te da postupajući sudija nije niti jednom postupio, odnosno preduzeo niti jednu radnju u razumnom roku, te je na navedeni način onemogućio apelantkinji da mirno uživa svoju imovinu, dakle svjesno pomogao ostalim nasljednicima da uživaju apelantkinjinu imovinu bez pravnog osnova.

b) Odgovor na apelaciju

14. U odgovoru na apelaciju Okružni sud je opisao hronologiju predmetnog postupka po žalbi kako je navedeno u činjeničnom dijelu odluke. Dalje je naveo da, s obzirom na broj predmeta kojima je zadužen i vremenski period u kojem je predmetni spis iznesen na sjednicu vijeća radi odlučivanja, smatra da su neosnovani navodi apelacije da je postupak u predmetu kod ovog suda neopravdano dugo trajao i da sud nije preduzeo nijednu radnju u razumnom roku.

15. U odgovoru na apelaciju Osnovni sud je detaljno izložio činjenično stanje predmeta, kako je već navedeno u činjeničnom dijelu odluke, navodeći kako u predmetnom postupku nije povrijedio relevantne odredbe Evropske konvencije i Ustava Bosne i Hercegovine.

V.Relevantni propisi

16. U Zakonu o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

17. Zakon o vanparničnom postupku („Službeni list SRBiH“ broj 10/89 i „Službeni glasnik RS“ broj 74/05) u relevantnom dijelu glasi:

Član 2.

Opšte odredbe ovog zakona primjenjuju se i u posebnim vanparničnim postupcima sadržanim u ovom zakonu ako nije drukčije određeno, kao i u drugim vanparničnim stvarima za koje posebnim zakonom nisu uređena pravila postupanja.

U vanparničnom postupku shodno se primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku, ako zakonom nije drugačije određeno.

18. Zakon o vanparničnom postupku („Službeni glasnik RS“ broj 36/09) u relevantnom dijelu glasi:

Član 2.

Opšte odredbe ovog zakona primjenjuju se i u posebnim vanparničnim postupcima sadržanim u ovom zakonu ako nije drukčije određeno, kao i u drugim vanparničnim stvarima za koje posebnim zakonom nisu uređena pravila postupanja.

U vanparničnom postupku shodno se primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07), ako zakonom nije drukčije određeno.

VI.Dopustivost

19. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

20. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

21. U skladu sa članom 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

22. U konkretnom slučaju, iako je apelacija podnesena prije nego što je postupak pravosnažno okončan, prema članu 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda konkretna apelacija je dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

23. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18 st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

24. Apelantkinja smatra da su joj zbog dužine trajanja ostavinskog postupka povrijeđeni pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje

25. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.

26. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] Relevantni principi

27. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

28. Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6 stav 1 Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organizuju svoje pravosudne sisteme tako da sudovi mogu zadovoljiti uslove tog člana, uključujući i obavezu da postupaju u predmetima u razumnom roku (vidi Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).

Period koji se uzima u obzir

29. Ustavni sud zapaža da je predmetni ostavinski postupak po službenoj dužnosti pokrenut 31. decembra 2003. godine i da taj postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan, te da traje 13 godina.

Analiza razumnosti trajanja postupka

30. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da se radi o ostavinskom postupku, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju može govoriti o relativno jednostavnom predmetu. Osim toga, kako se radi o imovini za koju apelantkinja smatra da je njena, Ustavni sud zaključuje da je postupak značajan za apelantkinju.

31. Sumirajući predmetni vanparnični postupak, Ustavni sud zapaža da je ostavinski postupak pokrenut na osnovu smrtovnice S. O. Banjaluka od 31. decembra 2003. godine, te da postupak ni nakon 13 godine nije okončan. Ustavni sud zapaža da je postupak kratko prekinut u toku 2006. godine radi pokretanja parničnog postupka (u periodu nešto dužem od tri mjeseca), te da je Osnovni sud donio rješenje o nasljeđivanju 28. juna 2011. godine, nakon čega je jedna od nasljednica podnijela žalbu i spis predmeta je 26. oktobra 2011. godine proslijeđen Okružnom sudu na postupanje. Okružni sud je nakon godinu dana (25. oktobra 2012. godine) donio rješenje kojim je žalbu uvažio, prvostepeno rješenje ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud u ponovnom postupku rješenjem od 3. marta 2015. godine ponovo prekinuo postupak i apelantkinju uputio da pokrene parnični postupak, te kako apelantkinja to nije učinila, nastavio je ostavinski postupak i u relativno kratkom roku donio rješenje (23. decembra 2015. godine). Nakon što je jedan od nasljednika izjavio žalbu, spis predmeta je 4. aprila 2016. godine proslijeđen Okružnom sudu koji je na sjednici vijeća, održanoj 21. septembra 2016. godine, odlučio da predmetni spis vrati Osnovnom sudu radi otklanjanja određenih nedostataka. Prema navodima Okružnog suda, spis predmeta je 4. oktobra 2016. godine zaprimljen u Osnovnom sudu. Ustavni sud dalje primjećuje da Osnovni sud u odgovoru na apelaciju nije naveo niti jedan razlog koji je eventualno mogao uticati na dužinu trajanja ostavinskog postupka, iz čega se može zaključiti da nema razumnog opravdanja za dužinu predmetnog postupka pred navedenim sudom. S druge strane, iz dokumenata dostavljenih Ustavnom sudu, Ustavni sud nije mogao zaključiti da su postupci po žalbama pred Okružnim sudom trajali nerazumno dugo s obzirom na to da je taj sud u relativno kratkom roku donio prvu odluku po žalbi (godinu dana), dok je još uvijek u toku postupak po apelantkinjinoj žalbi (spis predmeta zaprimljen u Okružnom sudu u aprilu 2016. godine). Iako je predmetni postupak pred Osnovnim sudom u dva navrata bio kratko prekinut radi upućivanja na pokretanje parničnog postupka, Ustavni sud zapaža da su prekidi kratko trajali, te stoga smatra da je Osnovni sud propustio da postupa u skladu sa odredbom člana 10 ZPP-a u vezi sa odredbom člana 2 stav 2 ZVP-a, odnosno da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova. Sve navedeno, a posebno da Osnovni sud, prema raspoloživim podacima iz spisa, ni nakon 13 godina nije okončao predmetni postupak za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da dužina predmetnog vanparničnog postupka ne zadovoljava standarde iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

32. Imajući u vidu navedeno i uzevši u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju zbog dužine trajanja predmetnog ostavinskog postupka povrijeđeno apelantkinjino pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

33. Apelantkinja traži naknadu nematerijalne štete u iznosu od 300,00 KM za svaku godinu trajanja postupka. U skladu sa članom 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da odredi naknadu za nematerijalnu štetu. Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda. Ustavni sud smatra da zbog utvrđene povrede prava na donošenje odluke u razumnom roku apelantkinji pripada pravo na naknadu nematerijalne štete koju je pretrpjela zbog dužine trajanja predmetnog ostavinskog postupaka.

34. Prilikom odlučivanja o naknadi nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantkinji bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluka trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost. Imajući u vidu činjenicu da se ne radi o postupku koji je prema zakonskim odredbama hitan i da je predmetni postupak trajao 13 godina, apelantkinji se u konkretnom slučaju dodjeljuje naknada nematerijalne štete u iznosu od 1.950,00 KM. Taj iznos apelantkinji je dužna isplatiti Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu. Ostali navodi

35. Ustavni sud neće razmatrati apelantkinjine navode u odnosu na to da joj je u predmetnom ostavinskom postupku povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju s obzirom na to da su i ti navodi, u suštini, isti kao i navodi koji se odnose na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, a što je Ustavni sud već razmotrio u ovoj odluci.

VIII.Zaključak

36. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u odnosu na „donošenje odluke u razumnom roku“ u situaciji kada predmetni vanparnični postupak za raspravljanje zaostavštine nije okončan ni nakon 13 godina. Ustavni sud smatra da se dosadašnje trajanje postupka može u odlučujućoj mjeri staviti na teret Osnovnom sudu koji nije dao razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje postupka.

37. Na osnovu člana 59 st. (1) i (2), člana 62 stav (7) i člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

38. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-500/16 (M. D.) | Sudska praksa | Aktio