Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4861/16 (Z. P. iz Tuzle)
Odluka donesena 11. 01. 2017.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o izvršnom postupku · čl. 12
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 58
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-4861/16
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 01. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. januara 2017. godine, u predmetu broj AP-4861/16, rješavajući apelaciju Zlate Pirić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćem tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zlate Pirić protiv rješenja Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 P 133995 16 I od 5.
decembra 2016. godine zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Zlata Pirić iz Tuzle (u daljnjem tekstu: apelantica) podnijela je 20. decembra 2016 apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 32 0 P 133995 16 I od 5. decembra 2016. godine.
2. Rješenjem Općinskog suda broj 32 0 P 133995 14 P 2 od 9. oktobra 2014. godine stavom I rješenja je utvrđeno da se apelanticina tužba radi naknade nematerijalne i materijalne štete smatra povučenom, a stavom II rješenja apelantica obavezana da solidarno sa A.P. po rješenju Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 P 133995 12 P od 1. septembra 2014. godine tuženoj I.Š. isplati na ime troškova postupka iznos od 7.518,85 KM , tuženoj M.Č. iznos do 6.539,13 KM, a samostalno apelantica obavezana da na ime troškova postupka tuženim I.Š. i M.Č. isplati iznos od 982,80 KM, a sve u roku od 30 dana od dana prijema presude.
3. Rješenjem Općinskog suda broj 32 0 P 133995 14 P 2 od 9. oktobra 2014. godine zahtjev apelantice za oslobađanje od troškova postupka odbijen je kao neosnovan.
4. Rješenjem Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 P 133995 15 Gž 3 od 28. januara 2016. godine žalba prvotužiteljice protiv rješenja Općinskog suda broj 32 0 P 133995 14 P 2 od 9. oktobra 2014. godine je djelimično uvažena i prvostepeno rješenje u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka preinačeno na način da je dosuđeni iznos troškova postupka koje su prvotužiteljica A.P i apelantica solidarno obavezane da isplate tuženoj I.Š. sa 7.518,85 KM snižen na iznos od 2.919, KM, a dosuđeni iznos troškova postupka tuženoj M.Č. snižen na iznos od 2.930,26 KM, dok je u dijelu prvostepenog rješenja kojim je konstatovano da se apelanticina tužba smatra povučenom prvostepeno rješenje potvrđeno. Istim rješenjem apelanticina žalba protiv rješenja Općinskog suda broj 32 0 P 133995 14 P 2 od 9. oktobra 2014. godine odbačena je kao nedopuštena, s obzirom da je prvostepenim rješenjem konstatovano da je apelantica povukla tužbu, pa apelantica nije lice ovlaštena na izjavljivanje žalbe, zbog čega je njena žalba odbačena kao podnesena od neovlaštenog lica.
5. S obzirom da apelantica u ostavljenom roku nije ispunila obavezu isplate troškova postupka u predviđenom roku I.Š. kao tražitelj izvršenja podnijela je Općinskom sudu prijedlog za izvršenje pravosnažnog i izvršnog rješenja Općinskog suda od 9. oktobra 2014. godine i zatražila izvršenje pljenidbom do ½ penzije koju apelantica kao izvršenik ostvaruje kod Federalnog zavoda PIO/MIO, a ako penzija prelazi 1.000,00 KM na tom dijelu da se izvrši pljenidba do 2/3 penzije i izvrši uplati na transakcijski račun I.Š. kao tražitelja izvršenja.
6. Rješenjem o izvršenju Općinskog suda broj 32 0 P 133995 16 I od 5. decembra 2016. godine određeno je predloženo izvršenje.
7. Apelantica je takođe podnijela zahtjev za određivanje privremene mjere kojim je zatražila da Ustavni sud naloži Općinskom sudu da obustavi izvršenje rješenja Općinskog suda broj 32 0 P 133995 14 P 2 od 9. oktobra 2014. godine do okončanja postupka po apelanticinom prigovoru koji je 26. januara 2016. godine podnesen Tužilaštvu Tuzlanskog kantona protiv više vršilaca sudijske funkcije, odnosno do okončanja postupka pred Ustavnim sudom o njenoj apelaciji. Apelacioni navodi
8. Apelantica se u apelaciji žali da su joj osporenim odlukam povrijeđena prava iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i prava iz člana II/4 Ustava BiH i člana 14. Evropske konvencije.
9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 1. i stav 3. tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav 1. i stav 3. tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
10. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
11. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da apelantica nije u skladu sa odredbama člana
12. Zakona o izvršnom postupku (Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) u propisanom roku podnijela prigovor protiv rješenja o izvršenju Općinskog suda broj 32 0 P 133995 16 I od 5. decembra 2016. godine.
12. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
13. Prema članu 64. stav 4. Pravila Ustavnog suda, odluke o privremenim mjerama su obavezujuće do donošenja konačne odluke Ustavnog suda o apelaciji. U predmetnom slučaju apelantica nije iscrpila pravne lijekove moguće prema zakonu, pa proizlazi da nema osnova za posebno razmatranje apelanticinog prijedloga za donošenje privremene mjere.
14. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav 3. tačka m. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman