Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1918/15 (G. T.)

Odluka donesena 11. 01. 2017.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Naknada štete
  • Obligaciono- pravni odnosi
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1918/15

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 01. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. janaura 2017. godine, u predmetu broj AP-1918/15, rješavajući apelaciju Gorana Tešića, na osnovu člana 18. stav 4. i člana 57. stav 2. tačka a. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Goran Tešić protiv presude Okružnog suda u Bijeljini broj 80 0 P 050253 15 GŽ od 16. februara 2015. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Goran Tešić iz Brčkog (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Božo Peranović, advokat iz Brčkog, podnio je 22. aprila 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 80 0 P 050253 15 GŽ od 16. februara 2015. godine.

2. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom je odbijen kao neosnovan apelantov tužbeni zahtjev radi isplate, kojeg je 17. jula 2013. godine podnio protiv tuženih J.M. i M.M radi naknade štete, odnosno isplate iznosa kojeg je on isplatio D.L. po osnovu pravosnažne presude Osnovnog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 096-0-P- 07-000555 od 1. decembra 2008. godine (koja je potvrđena presudom Apelacionog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine od 18. maja 2010. godine). U predmetnom parničnom postupku je, nakon provedenog dokaznog postupka, utvrđeno da je apelant sporno motorno vozilo kupio od tuženih, da je isto registrovao na svoje ime i vozio oko tri godine, a zatim ga prodao 24. jula 2006. godine D.L., da je od nje vozilo oduzela policija 6. avgusta 2007. godine zbog krivotvorenih dokumenata vezanih za carinske obaveze, da joj je vozilo vraćeno ali bez mogućnosti registrovanja i korištenja, da je D.L. 2007. godine podnijela tužbu protiv apelanta radi naknade štete, koju je Osnovni sud usvojio naprijed navedenom presudom od 1. decembra 2008. godine i obavezao apelanta da D.L. isplati utuženi iznos, a koji joj je apelant isplatio naknadno (21. jula 2010. godine i 8. novembra 2010. godine). U obrazloženju osporene odluke, Okružni sud je istakao da se u konkretnom slučaju zaista radi o odgovornosti prodavca za pravne nedostatke na kupljenoj stvari, što je regulisano članom 508.-515. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO), i to nedostacima vezanim za ograničenja javno-pravne prirode iz člana 514. istog Zakona (auto se ne može registrovati zbog propustafalsifikata vezanih za carinske propise). Navedeni član propisuje da prodavač odgovara i za posebna ograničenja javno-pravne prirode koja kupcu nisu bila poznata, ako je on za njih znao ili je znao da se mogu očekivati, a nije ih kupcu saopštio. Ako se u smislu navedene odredbe prihvati odgovornost tuženih za ova ograničenja (prodavač znao za ograničenja), Okružni sud je naveo da član 515. ZOO propisuje rokove u kojima se može ostvariti zaštita prava, odnosno da je njime propisano da se pravo kupca po osnovu pravnih nedostataka gasi istekom godine dana od saznanja za postojanje prava trećeg. Ako je treće lice prije, isteka tog roka pokrenulo spor, a kupac pozvao prodavca da se u spor umiješa, pravo kupca se gasi tek istekom šest mjeseci i po pravosnažno okončanom sporu. U tom smislu je dalje navedeno da je pravo na naknadu štete jedno od prava propisanih članom 510. ZOO (sankcije pravnih nedostataka), koja se po mišljenju Okružnog suda također može ostvari samo u ovim propisanim rokovima. To su prekluzivni rokovi u kojima se može tražiti zaštita prava, što predstavlja pitanje pravilne primjene materijalnog prava, a protekom ovog roka gubi se mogućnost zaštite prava pred sudom zbog pravnih nedostataka na kupljenoj stvari. Ako se, kao najpovoljnije za apelanta, prihvati njegova tvrdnja da je taj rok počeo teći 8. novembra 2010. godine sa isplatom potraživanja D.L., Okružni sud je zaključio da je ovaj prekluzivni rok jasno protekao do podnošenja tužbe 17. jula 2013. godine (iako je dan saznanja za postojanje pravnog nedostatka znatno raniji). Stoga se, po ocjeni Okružnog suda, ne mogu primijeniti opšte odredbe i rokovi o naknadi štete jer o zaštiti prava zbog pravnih nedostataka postoji poseban propis u ZOO. Sumirajući navedeno, Okružni sud je zauzeo pravni stav da bi jedini valjani pravni osnov u predmetnoj stvari bio zahtjev za naknadu štete zbog pravnih nedostataka na stvari, ali je propušten rok za ostvarivanje tih prava.

Apelacioni navodi

3. U predmetnoj apelaciji apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu ovih prava apelant posebno ne obrazlaže osim što, u suštini, smatra da je u odluci koju je osporio pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

5. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

6. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje, odnosno povredi procesnih garancija u postupku koji je rezultirao osporenom odlukom u predmetnoj apelaciji odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

7. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna, niti da je primjena procesnih zakona i garancija bila na štetu apelanta. Ustavni sud naročito ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1918/15 (G. T.) | Sudska praksa | Aktio