Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3003/15 (M. I.)

Odluka donesena 11. 01. 2017.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Upravni spor
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3003/15

Apelacija

Odluka o meritumu

11. 01. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3003/15, rješavajući apelaciju Milorada Ilića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2), člana 62 stav (7) i člana 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 11. januara 2017. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Milorada Ilića.

Utvrđuje se povreda člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku za isplatu zakupnine za alternativni smještaj po apelantovom zahtjevu od 16. novembra 2011. godine, koji se trenutno nalazi na rješavanju pred Ministarstvom za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske.

Nalaže se Ministarstvu za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske, u skladu sa članom 62 stav 7 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da po hitnom postupku donese odluku povodom žalbe zbog „ćutanja administracije“ i donese odluku po apelantovom zahtjevu od 16. novembra 2011.

godine, u skladu sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Vladi Republike Srpske, u skladu sa članom 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da apelantu Miloradu Iliću, u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 750,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantu Miloradu Iliću zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Nalaže se Ministarstvu za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske i Vladi Republike Srpske da, u skladu sa članom 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Milorad Ilić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Šipova, podnio je 17. juna 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka za isplatu zakupnine za alternativni smještaj.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica, Odsjek Banjaluka (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) zatraženo je 22. decembra 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju, a od Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) i Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) 2. decembra 2016. godine.

3. Ministarstvo je 29. decembra 2015. godine dostavilo odgovor na apelaciju, Vrhovni sud 15. decembra 2016. godine, a Okružni sud 19. decembra 2016. godine. III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.

5. Apelant je 16. novembra 2011. godine podnio zahtjev Ministarstvu za isplatu zakupnine za alternativni smještaj.

6. Apelant je zbog nedonošenja rješenja od Ministarstva 17. decembra 2011. godine izjavio žalbu zbog „ćutanja administracije“, a 15. februara 2012. godine urgencijom zatražio donošenje rješenja po žalbi.

7. Apelant je 5. marta 2012. godine podnio tužbu protiv Ministarstva radi „ćutanja administracije“.

8. S obzirom da Okružni sud nije postupao u predmetu, apelant je 30. oktobra 2012. godine Ustavnom sudu podnio apelaciju koja je registrovana pod brojem AP 3782/12, koju je Ustavni sud Odlukom o dopustivosti broj AP 1850/12 od 10. aprila 2014. godine (kojom je obuhvaćena i apelantova apelacija broj AP 3782/12 dostupna na www.ustavnisud.ba) odbacio kao preuranjenu, zbog toga što postupak povodom apelantovog zahtjeva za vanredno preispitivanje, u međuvremenu donesene Presude Okružnog suda broj 11 0 U 009036 12 U od 15. maja 2013. godine, pred Vrhovnim sudom u vrijeme donošenja te odluke nije bio okončan.

9. U međuvremenu je, kako je već navedeno, Okružni sud donio Presudu broj 11 0 U 009036 12 U od 15. maja 2013. godine kojom je uvažio apelantovu tužbu i naložio tuženom Ministarstvu da u roku od 30 dana od dana prijema presude donese odluku po apelantovoj žalbi izjavljenoj zbog ćutnje administracije i nerješavanja po njegovom zahtjevu od 16. novembra 2011. godine. Istom presudom apelant je sa zahtjevom za isplatu odštete upućen na parnicu.

10. Apelant je 5. juna 2013. godine Vrhovnom sudu podnio zahtjev za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda od 15. maja 2013. godine.

11. Vrhovni sud je Presudom broj 11 0 U 009036 13 Uvp od 3. aprila 2015. godine odbio apelantov zahtjev. Istom presudom je odbijen i apelantov zahtjev za naknadu štete zbog onemogućavanja pristupa sudu.

12. Prema stanju spisa i informacijama kojima raspolaže Ustavni sud, Ministarstvo još uvijek nije odlučilo o apelantovom zahtjevu za isplatu zakupnine za alternativni smještaj.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

13. Apelant smatra da mu je zbog dužine predmetnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije, zabrana diskirminacije iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14 Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te opštu zabranu diskriminacije iz člana 1 Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju. Apelant je zatražio da Ustavni sud obaveže Vladu Republike Srpske da mu naknadi nematerijalnu štetu zbog pretrpljenih duševnih patnji u iznosu od 11.800,00 KM.

b) Odgovor na apelaciju

14. Ministarstvo je u odgovoru na apelaciju navelo da apelantova prava nisu povrijeđena, te je predložilo da se apelant odbije sa apelacijom kao neosnovanom.

15. Vrhovni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da u svemu ostaje kod razloga datih u obrazloženju presude, te da ne stoje apelantovi navodi o povredi odredaba Ustava BiH navedenih u apelaciji, kao ni o povredi u apelaciji navedenih odredaba Evropske konvencije, iz kojih razloga je predložio da se apelacija odbije kao neosnovana.

16. Okružni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da u svemu ostaje kod obrazloženja datog u osporenoj presudi, te navode iz apelacije smatra neosnovanim.

V.Relevantni propisi

17. Zakon o upravnim sporovima Republike Srpske („Službeni glasnik RS“ br. 109/05 i 63/11) u relevantnom dijelu glasi:

Član 8.

Pod uslovima iz člana 17. ovog zakona upravni spor se može pokrenuti i kad nadležni organ o zahtjevu, odnosno o žalbi stranke nije donio odgovarajući upravni akt.

Član 11.

U upravnom sporu može se tražiti i povrat oduzetih stvari, kao i naknada štete koja je tužiocu nanesena izvršenjem upravnog akta koji se osporava, samo ako tužbom traži i poništaj upravnog akta.

Član 17.

Ako drugostepeni organ nije u roku od 60 dana ili u posebnom propisu određenom kraćem roku donio rješenje po žalbi stranke protiv rješenja prvostepenog organa, a ne donese ga ni u daljem roku od 15 dana po ponovljenom traženju, stranka može pokrenuti upravni spor kao da joj je žalba odbijena.

Na način propisan u stavu 1. ovog člana može postupiti stranka i kad po njenom zahtjevu nije donio rješenje prvostepeni organ u roku utvrđenom zakonom, protiv čijeg akta nema mjesta žalbi.

Ako prvostepeni organ protiv čijeg akta ima mjesta žalbi nije u roku od 60 dana ili u posebnim propisom određenom kraćem roku donio rješenje po zahtjevu, stranka ima pravo da podnese žalbu drugostepenom organu.

Protiv rješenja drugostepenog organa stranka može pokrenuti upravni spor, a može ga pod uslovima iz stava 1. ovog člana pokrenuti i ako ovaj organ ne donese rješenje.

VI.Dopustivost

18. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.

19. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

20. U skladu sa članom 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

21. U konkretnom slučaju, iako je apelacija podnesena prije nego što je postupak pravosnažno okončan, prema članu 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, konkretna apelacija je dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kog apelacija nije dopustiva.

22. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

23. Apelant smatra da je, zbog dužine trajanja postupka povodom njegovog zahtjeva za isplatu zakupnine za alternativni smještaj, povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije, zabrana diskirminacije iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14 Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te opštu zabranu diskriminacije iz člana 1 Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje

24. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.

25. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]

26. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

a) Razdoblje koje se uzima u obzir

27. Ustavni sud zapaža da je postupak povodom apelantovog zahtjeva za isplatu zakupnine za alternativni smještaj započeo 16. novembra 2011. godine i da je, prema stanju spisa, taj postupak još u toku pred Ministarstvom. Dakle, postupak povodom apelantovog zahtjeva traje više od pet godina i još nije okončan, pa je to period koji će Ustavni sud ispitati.

b) Analiza razumnosti trajanja postupka

28. U konkretnom slučaju se radi o postupku za isplatu zakupnine za alternativni smještaj, koji postupak nije hitne prirode, a iz stanja spisa proizlazi da se ne radi o naročito složenom postupku. S obzirom na činjenicu da se u predmetnom postupku odlučuje o apelantovom zahtjevu za isplatu novčanih sredstava na ime zakupnine, Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak od većeg značaja za apelanta, koji svojim postupcima nije uticao na dužinu trajanja predmetnog postupka.

29. Analizirajući dužinu postupka koji traje od 16. novembra 2011. godine i koji još nije okončan, Ustavni sud primjećuje da prvostepeni organ nije odlučio po apelantovom zahtjevu od 16. novembra 2011. godine, te da je apelant, zbog nedonošenja rješenja od prvostepenog organa, 17. decembra 2011. godine izjavio žalbu zbog „ćutanja administracije“, a 15. februara 2012. godine urgencijom zatražio donošenje rješenja po žalbi, nakon čega su se stekli uslovi, predviđeni članom 17 stav 3 Zakona u upravnim sporovima, da se pokrene upravni spor kao da je apelantova žalba odbijena. Nakon toga Okružni sud je, odlučujući po apelantovoj tužbi zbog „ćutanja administracije“, donio presudu nakon jedne godine i dva mjeseca (15. maja 2013. godine) kojom je uvažio apelantovu tužbu i naloženo je tuženom Ministarstvu da donese odluku po apelantovoj žalbi. Ustavni sud zapaža da je Vrhovni sud, odlučujući o apelantovom zahtjevu za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda od 3. aprila 2013. godine, donio presudu jednu godinu i devet mjeseci nakon podnošenja zahtjeva (3. aprila 2015. godine). Prema stanju spisa, predmet se u vrijeme odlučivanja o apelaciji nalazi pred Ministarstvom. Pri tome Ustavni sud ima u vidu da Ministarstvo, Vrhovni i Okružni sud u odgovorima na apelaciju nisu ponudili nikakve argumente iz kojih bi proizlazile objektivne okolnosti koje su uticale na ovako dugo trajanje postupka koji nije složen, niti je Ministarstvo obavijestilo Ustavni sud da li je donijelo odluku po apelantovoj žalbi, u skladu sa presudom Okružnog suda od 15. maja 2013. godine.

30. Promatrajući ovaj postupak u cjelini, Ustavni sud smatra da ne postoji opravdanje za ovako dugo postupanje upravnih organa, posebno ako se uzme u obzir da Ministarstvo ni nakon pet godina nije odlučilo o apelantovom zahtjevu. S tim u svezi, Ustavni sud podsjeća na to da se radi o predmetu od posebnog značaja za apelanta, da o apelantovom zahtjevu za isplatu novčanih sredstava na ime zakupnine nije riješeno, a da je od podnošenja zahtjeva proteklo preko pet godina. Stoga, ocjenjujući ponašanje Ministarstva, Okružnog i Vrhovnog suda, te imajući u vidu da apelant svojim ponašanjem nije doprinio dužini postupka, Ustavni sud smatra da je povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku. Imajući u vidu navedeno i uzimajući u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog dužine trajanja postupka, povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stava 1 Evropske konvencije.

31. S obzirom na činjenicu da je u trenutku donošenja odluke Ustavnog suda, nakon Presude Okružnog suda broj 11 0 U 009036 12 U od 15. maja 2013. godine, naloženo tuženom Ministarstvu da donese odluku po apelantovoj žalbi izjavljenoj zbog ćutanja administracije, Ministarstvu je naloženo da donese odluku bez daljnjeg odgađanja. Pitanje naknade nematerijalne štete

32. U smislu člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

33. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48–51). Prema utvrđenom načelu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost. S obzirom na to da je predmetni postupak trajao više od pet godina, te da se ne radi o hitnom postupku, Ustavni sud smatra da bi apelantu trebalo na ime nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, isplatiti iznos od 750,00 KM. Navedeni iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

Ostali navodi

34. S obzirom na zaključak Ustavnog suda o kršenju prava na „suđenje u razumnom roku“ iz člana II/3e) i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitati apelantove navode o povredi prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije, zabrani diskirminacije iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14 Evropske konvencije, prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te opšte zabrane diskriminacije iz člana 1 Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju, jer se i oni, u suštini, odnose na dužinu trajanja postupka.

VIII.Zaključak

35. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u situaciji kada postupak povodom zahtjeva za isplatu zakupnine za alternativni smještaj nije završen ni nakon više od pet godina od dana podnošenja zahtjeva, a takvo neopravdano trajanje postupka se pretežno može pripisati ponašanju nadležnog organa uprave, jer apelant svojim ponašanjem nije doprinio dužini trajanja postupka, a Ministarstvo kao organ javne vlasti nije iznijelo obrazloženje koje bi moglo biti dovoljno i razumno za ovako dugo trajanje postupka.

36. Na osnovu člana 59 st. (1) i (2), člana 62 stav (7) i člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

37. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-3003/15 (M. I.) | Sudska praksa | Aktio