Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2381/16 (A. A. i S. D.)

Odluka donesena 11. 01. 2017.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Upravni postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Upravni spor
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2381/16

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 01. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. januara 2017. godine, u predmetu broj AP-2381/16, rješavajući apelacije Atifa Azemovića i drugih, na osnovu člana 18. stav 4. i člana 57. stav 2. tačka a. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Atif Azemović protiv presude Kantonalnog suda u Zenici broj 04 0 U 008270 16 U od 19. maja 2016. godine;

Saša Delić protiv presude Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine broj 96 0 U 096881 16 Už od 25. oktobra 2016.

godine;

zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-2381/16

1. Atif Azemović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zenice, podnio je 7. juna 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Zenici broj 04 0 U 008270 16 U od 19. maja 2016. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijena je kao neosnovana tužba apelanta kojom je tražio poništenje rješenja Ministarstva za boračka pitanja Zeničko-dobojskog kantona od 14. marta 2016. godine, kojim je odbijena žalba i potvrđeno prvostepeno rješenje, a kojim je odbijen zahtjev apelanta za dodjelu sredstava u svrhu stambenog zbrinjavanja. U postupku je utvrđeno da je apelant 6. jula 2015. godine prvostepenom organu podnio predmetni zahtjev za dodjelu bespovratnih novčanih sredstava u svrhu trajnog stambenog rješavanja, kupovinom individualnog stambenog objekta - jednosobnog stana, kupoprodajne cijene oko 30.000,00 KM, te da uz predmetni zahtjev nije priložio Ugovor o kupoprodaji, iako je na strani 2. predmetnog zahtjeva (sačinjenog na unificiranom obrascu) propisno upoznat da je između ostalog dužan priložiti takav ugovor, uz priložen z.k. izvadak prodavca ili dokaz da je podnesen zahtjev za uknjižbu stambenog objekta odstrane kupca. Dalje, pravilno je prvostepeni organ utvrdio da apelant zbog nedostavljanja navedenog Ugovora ne ispunjava propisane uvjete za priznavanje predmetnog prava iz citiranih odredbi člana 7. stav 1. tačka c)2) i člana 12. tačka f) Uredbe o rješavanju stambenog pitanja branilaca i članova njihovih porodica. Kantonalni sud je istakao da je pravilno drugostepeni organ postupio kada je, na temelju priložene dokumentacije uz predmetni zahtjev apelanta i Odluke JP ELEKTROPRIVREDA BiH d.d. Sarajevo, Zavisno društvo Rudnik mrkog uglja „Zenica" d.o.o. Zenica od 17. augusta 2015. godine (koju je apelant priložio uz predmetnu žalbu) o dodjeli jednosobnog stana površine 39,30 m2; koji se nalazi u Zenici, ul. Kranjčevićeva br. 2, sprat I, stan br. 3, utvrdio da je pobijano prvostepeno rješenje pravilno i zakonito, a žalba apelanta neosnovana, te da navedena Odluka ne može zamijeniti traženi Ugovor o kupoprodaji predmetnog stana, koji je apelant namjeravao kupiti uz otplatu, iz traženih sredstava za boračku populaciju, te je primjenom citiranih odredbi člana 7. stav 1. tačka c)2) i člana 12. tačka f) Uredbe o rješavanju stambenog pitanja branilaca i članova njihovih porodica, kao i odredbe člana 237. stav 1. Zakona o upravnom postupku, odlučio kao u dispozitivu osporenog drugostepenog rješenja. Imajući u vidu navedeno, Kantonalni sud je donio odluku kao u izreci presude.

2. AP-4717/16

2. Saša Delić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Brčkog, kojeg zastupa Osman Mulahalilović advokat iz Brčkog, podnio je 12. decembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine broj 96 0 U 096881 16 Už od 25. oktobra 2016. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom uvažena je žalba tuženog (Apelacione komisije Kancelarije gradonačelnika Brčko distrikta BiH) i preinačena je presuda Osnovnog suda BD od 26. jula 2016. godine tako što je odbijena kao neosnovana tužba apelanta kojom je tražio poništenje rješenja tuženog od 25. februara 2016. godine, u postupku izmjene podataka u elektronskoj bazi podataka IDDEEA. Apelacioni sud navodi da se u upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu nije rješavalo o roditeljskom pravu G.D. prema apelantu, nego o ispravci podatka o imenu njegovog roditelja upisanog u elektronsku bazu podataka „IDDEEA”, povodom zahtjeva apelanta za izdavanje pasoša. S obzirom na to, ova upravna stvar se ima riješiti primjenom materijalnih propisa koji su važili u vrijeme podnošenja navedenog zahtjeva, a kojima je propisan postupak upisa podataka u „IDDEEA” bazu podataka, kao i način elektronske provjere podataka od strane nadležnog organa tj. Odjeljenja za javni registar. S tim u vezi, sadržaj evidencija i podaci koji jedinstveno određuju državljanina Bosne i Hercegovine su propisani Pravilnikom o sadržaju i načinu vođenja evidencija BiH, koji je donesen na osnovu Zakona o Agenciji za identifikacione dokumente, evidenciju i razmjenu podataka BiH. Odredbom člana 3. i člana 4. stav 1. tačka s) navedenog Pravilnika je propisana evidencija o jedinstvenom matičnom broju kao osnovna evidencija iz koje se uzimaju svi podaci i za druge evidencije, a jedan od tih podataka je i podatak o potpunom usvojenju, dok je odredbom člana 22. Pravilnika propisano da je evidencija o pasošima na osnovu jedinstvenog matičnog broja povezana sa evidencijom JMB i da se svi podaci za jedno lice povezuju sa ostalim evidencijama prema jedinstvenom matičnom broju. Apelacioni sud navodi da, uzimajući u obzir citirane odredbe zakona i podzakonskih akata, osnovano tuženi u žalbi izjavljenoj protiv prvostepene presude tvrdi da između potpunog i nepotpunog usvojenja postoji razlika i u pogledu upisa podataka u matičnu knjigu rođenih, pa time (posredno) i u elektronsku bazu podataka „IDDEEA”. Ovo iz razloga što navedeni propisi izričito regulišu da je za evidenciju o identifikacionim dokumentima fizičkog lica relevantan podatak o potpunom usvojenju, jer se (samo) kod potpunog usvojenja podaci o usvojiocima upisuju kao podaci o roditeljima usvojenika (i istovremeno se prethodni upis rođenja potpuno usvojenog djeteta poništava), dok kod nepotpunog usvojenja u evidenciji ostaju podaci o biološkim roditeljima djeteta, odnosno usvojenika. Prema tome, provedeni upravni postupak (odnosno doneseni upravni akti) ne utiče niti dovodi u pitanje roditeljsko pravo koje je G.D. stekla prema apelantu njegovim nepotpunim usvojenjem, međutim zbog prirode nepotpunog usvojenja i načina na koji se podaci o nepotpunom usvojenju upisuju u matičnu knjigu rođenih, u izvodu iz matične knjige rođenih S.M. je upisana kao biološka majka tužioca-apelanta, a u rubrici „naknadni upisi i bilješke” G.D. kao usvojilac iz nepotpunog usvojenja. Imajući u vidu navedeno, nadležno prvostepeni organ je povodom apelantovog zahtjeva za izdavanje pasoša bio dužan postupiti u skladu sa gore navedenim propisima i Uputstvom o načinu elektronske provjere podataka i izvršiti elektronsku provjeru podataka iz zahtjeva za izdavanje pasoša kod nadležnog opštinskog organa. Odredbom člana 3. stav 2. navedenog Uputstva je propisano da se provjera podataka u matičnoj knjizi rođenih vrši, između ostalog, za podatke o roditeljima, a kako je zbog nepotpunog usvojenja u matičnoj knjizi rođenih S.M. upisana kao roditelj tužioca, te kako elektronska baza podataka „IDDEEA” mora biti usklađena sa podacima iz matične knjige rođenih, to je prvostepeni organ uprave, pravilno prvostepenim upravnim aktom uskladio podatke o roditelju tužioca iz elektronske baze podataka sa tim podacima iz matične knjige rođenih, zaključio je na kraju Apelacioni sud.

Spajanje predmeta

3. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-2381/16. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.

Apelacioni navodi

4. Nakon brižljive, pojedinačne analize svih podnesenih apelacija, Ustavni sud je zaključio da se u svim navedenim apelacijama apelanti pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Imajući u vidu da postoje i razlike u pojedinim apelacionim navodima, Ustavni sud je zaključio da svi apelanti, u suštini, smatraju da je u odlukama koje su osporili pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., pravo na život, pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku itd.), ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentirali, već su ih zasnovali na istim tvrdnjama o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje, odnosno povredi procesnih garancija u postupcima koji su rezultirali osporenim odlukama, u svim pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

8. Na osnovu činjenica konkretnih predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da su sudovi u obrazloženjima svih odluka osporenih pojedinačnim apelacijama dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoja odlučenja, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna, niti da je primjena procesnih zakona i garancija bila na štetu apelanata. Ustavni sud naročito ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupaka u kojima su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2381/16 (A. A. i S. D.) | Sudska praksa | Aktio