Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4700/15 (I. B. iz Gruda,D. D. iz Banjaluke,S. R. iz Tojšića,"Oris" Brčko,Ž. I. iz Travnika,D. B. iz Mostara,T. K. iz Orašja)
Odluka donesena 11. 01. 2017.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Nije krivična optužba
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4700/15
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 01. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. januara 2017. godine, u predmetu broj AP-4700/15, rješavajući apelacije Ivice Bušića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1). i stav (3). tačka h), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Ivica Bušić protiv rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 63 0 K 019674 15 Kž 2 od 15. jula 2015. godine;
Dragan Džinić protiv rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 Pr 107422 15 Pžp3 od 21. oktobra 2015. godine;
Selma Rizvanović protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 12 0 K 003421 13 od 30. januara 2014. godine;
"Oris" Brčko protiv akta Tužilaštva Brčko Distrikta BiH broj T18 0 KTP 0005833 16 od 12. januara 2016. godine;
Živko Ištvanić protiv rješenja Kantonalnog tužilaštva Travnik broj T 06 KTP 0012900 14 od 3. februara 2016. godine;
Dajana Bilić protiv rješenja Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 K 172457 16 Kpp 2 od 8. februara 2016. godine;
Tunjo Krištić protiv obavijesti Federalnog tužilaštva broj T11 0 KTA 0002086 16 od 9. februara 2016. godine;
zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
AP-4700/15
1. Ivica Bušić iz Gruda (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Tomislav Zelić, advokat iz Ljubuškog podnio je 17. oktobra 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 63 0 K 019674 15 Kž 2 od 15. jula 2015. godine. Presudom Općinskog suda u u Ljubuškom (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 63 0 K 019674 14 K od 20. februara 2015. godine apelant je proglašen krivim zbog krivičnog djela iz člana 293. stav 1. Krivičnog zakona FBiH i posebnim rješenjem Općinskog suda 63 0 K 019674 14 K od 20. februara 2015. godine, koje je potvrđeno rješenja Kantonalnog suda broj 63 0 K 019674 15 Kž 2 od 15. jula 2015. godine određen mu je privremeni prisilni smještaj u zdravstvenoj ustanovi u trajanju od šest mjeseci.
AP-4986/15
2. Dragan Džinić iz Banjaluke (u daljnjem tekstu: apelant) podnio je 10. novembra 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 Pr 107422 15 Pžp3 od 21. oktobra 2015. godine. Rješenjem Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 Pr 107422 15 Pr 2 od 16. jula 2015. godine koje je potvrđeno rješenje Okružnog suda broj 71 0 Pr 107422 15 Pžp3 od 21. oktobra 2015. godine odbijen je apelantov zahtjev za obustavu „pokretanja i vođenja prekršajnog postupka i izvršenja kazne“ na osnovu člana
79. Zakona o prekršajima Republike Srpske broj 34/06, 1/09, 29/10 i 109/11) AP-37/16
3. Selma Rizvanović iz Tojšića (u daljnjem tekstu: apelantica) koju zastupa Enver Baždar, advokat iz Sarajeva podnijela je 5. januara 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 12 0 K 003421 13 od 30. januara 2014. godine. U konkretnom slučaju osporenom presudom žalba okružnog tužioca u Bijeljini djelimično je uvažena i preinačena u odluci o kazni presuda Okružnog suda u Bijeljini broj 12 0 K 003421 12 K od 14. novembra 2013. godine tako što je optuženi N.R. za krivično djelo iz člana 37. Krivičnog zakona Republike Srpske proglašen krivim i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine zatvora. AP-1086/16
4. "Oris" Brčko (u daljnjem tekstu: apelant) podnio je 10. marta 2016 godine apelaciju Ustavnom sudu protiv akta Tužilaštva Brčko Distrikta BiH broj T18 0 KTP 0005833 16 od 12. januara 2016. godine. U konkretnom slučaju osporenim aktom Tužilaštva broj T18 0 KTA 0005833 13 od 29. decembra 2015. godine apelant je obaviješten da je Tužilaštvo donijelo naredbu o nesprovođenju istrage po apelantovoj prijavi protiv odgovornih lica u ProCredit bank d.d. Sarajevo, jer je iz prijave i pratećih spisa očigledno da prijavljeno djelo nije krivično djelo. AP-1110/16
5. Živko Ištvanić iz Travnika (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Mara Ištvanić, podnio je 11. marta 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Kantonalnog tužilaštva Travnik broj T 06 KTP 0012900 14 od 3. februara 2016. godine. U konkretnom slučaju osporenim rješenjem apelantova pritužba protiv naredbe Kantonalnog tužilaštva Travnik o obustavi istrage broj T 06 KTP 0012900 14 od 30. decembra 2015. godine protiv A.A. i M.Š. odbijena je kao neosnovana.
AP-1468/16
6. Dajana Bilić iz Mostara (u daljnjem tekstu: apelantica) podnijela je 30. marta 2016 godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 K 172457 16 Kpp 2 od 8. februara 2016. godine. U konkretnom slučaju osporenim rješenjem apelantici je kao osumnjičenoj da je počinila krivično djelo zloupotrebe položaja iz člana 383. stav 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine za branioca po službenoj dužnosti postavljen I.M. AP-1752/16
7. Tunjo Krištić iz Orašja (u daljnjem tekstu: apelant) podnio je 14. aprila 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv obavijesti Federalnog tužilaštva broj T11 0 KTA 0002086 16 od 9. februara 2016. godine. U konkretnom slučaju osporenim aktom pritužba apelanta protiv naredbe broj T02 0 KTA 003984 11 od 18. novembra 2015. godine o nesprovođenju istrage protiv P.Ž., M.S. i L.V. odbijena je kao neosnovana.
Spajanje predmeta
8. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP 4700/15. Apelacioni navodi
9. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (nediskriminacija i pravo na djelotvoran pravni lijek itd.), ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentirali.
10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
11. Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
12. Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
13. Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
14.h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
15. Ustavni sud treba dati odgovor na pitanje da li su u konkretnim slučajevima primjenjive garancije člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno u pogledu navoda apelanata da im je osporenim odlukama redovnih sudova povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, postavlja se pitanje uživaju li apelanti u ovim slučajevima zaštitu prava na pravično suđenje u okviru značenja člana 6. stav 1. Evropske konvencije, koja priznaje pravo svakom pojedincu na određenu procesnu zaštitu prilikom utvrđivanja osnovanosti krivične optužbe protiv njega.
16. Ustavni sud zapaža da u osporenim odlukama nije odlučivano o osnovanosti krivične optužbe protiv apelanata, te da se apelanti ne žali na sudske odluke o njihovoj krivici, već se u pojedinim apelacijama pojavljuju u ulozi oštećenih, dok se u pojedinim apelacijama osporavaju procesne odluke, koje se ne tiču odlučivanja o osnovanosti krivične optužbe protiv apelanata. Ustavni sud smatra da u krivičnim postupcima član 6. Evropske konvencije nudi pravo na zaštitu samo nekome protiv koga se «utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe». Naime, samo se takva osoba može smatrati «žrtvom» u smislu člana 6. Evropske konvencije. Prema tome, obrnuto tumačenje člana 6. Evropske konvencije, prema kojem bi se pravo na pravičan postupak garantovalo i nekome ko traži utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv druge osobe, prevazilazilo bi jezičke okvire tumačenja člana 6. Evropske konvencije (vidi odluku Ustavnog suda, broj AP 19/02 od 17. marta 2004. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba).
17. Iz navedenog proizlazi da pravo na suđenje u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije ne obuhvata pravo na pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica i da član 6. stav 1. Evropske konvencije nije primjenjiv na konkretne slučajeve. Budući da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od člana 6. Evropske konvencije, slijedi da su navodi apelacija u vezi sa povredom prava na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
18. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
19. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman