Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1490/16 (R. K., A. D., J. S. i M. T.)
Odluka donesena 11. 01. 2017.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-1490/16
Apelacija
Odluka o meritumu
11. 01. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1490/16, rješavajući apelaciju Ramiza Karajkovića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 11. januara 2017. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbijaju se kao neosnovane apelacije Ramiza Karajkovića, Amira Dizdarevića, Jadranka Spahića i Murata Toromanovića podnesene zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dužinu trajanja izvršnih postupaka, obustavljenih rješenjima Općinskog suda u Cazinu br. 020-0-I-06-00-4899 od 7. decembra 2015. godine, 020-0-I-07-00- 1344 od 27. oktobra 2015. godine, 020-0-I-07-00-1141 od 19.
novembra 2015. godine i 020-0-I-07-00-1128 od 28. oktobra 2015.
godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Ramiz Karajković, Amir Dizdarević, Jadranko Spahić i Murat Toromanović (u daljnjem tekstu: apelanti), svi iz Cazina, koje zastupa Jadranka Lojić, advokat iz Cazina, podnijeli su 31. marta 2016. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnih postupaka koji su se vodili pred Općinskim sudom u Cazinu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetima br. 020-0-I-06-00-4899, 020-0-I-07-00-1344, 020-0-I- 07-00-1141 i 020-0-I-07-00-1128.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Budući da predmetne apelacije pokreću identično činjenično i pravno pitanje, Ustavni sud je u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda donio odluku o spajanju predmeta br. AP 1490/16, AP 1492/16, AP 1494/16 i AP 1497/16 u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 1490/16.
III.Činjenično stanje
3. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
Uvodne napomene
4. Apelanti su 3. novembra 2006. godine, 15. oktobra 2007. godine, 24. augusta 2007. godine i 21. augusta 2007. godine podnijeli Općinskom sudu prijedloge za izvršenje na osnovu pravomoćnih presuda Općinskog suda br. Pr-528/00 od 7. jula 2006. godine, Rs: 184/04 od 13. juna 2007. godine, Rs: 95/04 od 20. juna 2007. godine i Rs: 96/04 od 20. juna 2007. godine. U prijedlozima za izvršenje apelanti su tražili da sud dozvoli izvršenje protiv DD „Tvornica žičanih proizvoda“ Cazin (u daljnjem tekstu: izvršenik) radi naplate duga po osnovu potraživanja iz radnog odnosa, i to popisom, procjenom i prodajom izvršenikovih pokretnih stvari.
5. Općinski sud je, postupajući povodom prijedloga apelanata za izvršenje, donio rješenja br. 020-0-I-06-00-4899 od 6. maja 2008. godine, 020-0-I-07-00-1344 od 5. maja 2008. godine, 020-0- I-07-00-1141 od 6. maja 2008. godine i 020-0-I-07-00-1128 od 6. maja 2008. godine kojima je odredio predložena izvršenja.
6. S obzirom da predmetna rješenja nisu provedena, apelanti su 14. maja 2015. godine Ustavnom sudu podnijeli apelacije koje su registrirane pod br. AP 2387/15, AP 2388/15, AP 2391/15 i AP 2398/15. Nakon toga, Ustavni sud je donio Odluku broj AP 2387/15 od 16. septembra 2015. godine kojom su obuhvaćene navedene apelacije (dostupna na www.ustavnisud.ba), kojom je usvojio apelacije, utvrdio kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) zbog toga što u razumnom roku nisu okončani predmetni izvršni postupci, te naložio Općinskom sudu da po hitnom postupku okonča izvršne postupke u predmetima br. 020-0-I-06-00-4899, 020-0-I-07-00-1344, 020-0-I-07-00-1141 i 020-0-I-07-00- 1128.
Osporeni postupak
7. Iz stanja spisa proizlazi da su sudski izvršioci u dva navrata izlazili na lice mjesta, i to prvi put 29. juna, 6. jula, 25. augusta i 12. novembra 2015. godine i drugi put 16. i 27. oktobra, 17. novembra i 3. decembra 2015. godine kada su konstatirali da kod izvršenika nisu pronađene stvari koje bi mogle biti predmet izvršenja. Nakon toga, Općinski sud je 27. i 28. oktobra i 19. novembra i 7. decembra 2015. godine donio rješenja kojima je obustavio predmetne izvršne postupke. Općinski sud se u obrazloženjima predmetnih rješenja pozvao na odredbe člana 125. stav 3. i člana 63. stav 7. Zakona o izvršnom postupku.
8. Kantonalni sud je, odlučujući o žalbama apelanata, donio rješenja br. 01 0 I 010958 16 Gž od 19. februara 2016. godine, 01 0 I 010884 16 Gž od 22. februara 2016. godine, 01 0 I 010852 16 Gž od 22. februara 2016. godine i 01 0 I 010900 16 Gž od 22. februara 2016. godine kojima je odbio žalbe apelanata i potvrdio prvostepena rješenja o obustavi predmetnih postupaka. IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
9. Apelanti smatraju da su im zbog neizvršavanja rješenja o izvršenju povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, te zabrana diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, kao i prava iz čl. 1, 2, 6. i 7. Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima i član 26. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima. Apelanti su opisali hronologiju predmetnih izvršnih postupaka, te istakli da razloge za podnošenja apelacija vide u kršenju prava na suđenje u „razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje. Apelanti su predložili da Ustavni sud usvoji njihove apelacije, utvrdi povredu navedenih prava i naloži Vladi Unsko-sanskog kantona da im plati pričinjenu štetu postupanjem suda u predmetima po radničkim potraživanjima apelanata. V.Relevantni propisi
10. Zakon o izvršnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) u relevantnom dijelu glasi:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči. Član 63.
Obustava izvršenja (3) Izvršenje će se obustaviti ako je postalo nemoguće ili se iz drugih razloga ne može provesti.
(4) Prije donošenja rješenja o obustavi izvršenja iz stava 3. ovog člana sud će pozvati tražioca izvršenja da podnese prijedlog iz člana 8. stav 3. ovog zakona u roku od 15 dana od dana prijema poziva. Rješenje o obustavi izvršenja sud će donijeti ako prijedlog ne bude u roku podnesen ili ako je prijedlog neosnovan.
(7) Rješenjem o obustavi izvršenja ukinut će se sve provedene izvršne radnje ako se time ne dira u stečena prava trećih lica.
Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
Član 125.
Bezuspješan pokušaj pljenidbe (1) Ako se pri pljenidbi ne nađu pokretne stvari koje mogu biti predmet izvršenja sud će o tome obavijestiti tražioca izvršenja koji nije bio prisutan pljenidbi.
(2) Tražilac izvršenja može u roku od tri mjeseca od dana dostave obavijestiti, odnosno od dana pokušane pljenidbe kojoj je bio prisutan predložiti da se pljenidba ponovo provede.
(3) Ako tražilac izvršenja u roku iz stava 2. ovog člana ne predloži ponovno provođenje pljenidbe, ili ako se ni pri ponovnoj pljenidbi ne nađu stvari koje mogu biti predmet izvršenja sud će obustaviti izvršenje.
VI.Dopustivost
11. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
12. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
13. U kontekstu apelacione nadležnosti Ustavnog suda iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, izraz „presuda“ mora se široko tumačiti. Taj izraz ne treba samo uključivati sve vrste odluka i rješenja već i nedostatak donošenja odluke kada se za takav nedostatak utvrdi da je neustavan (vidi, Ustavni sud, Odluka broj U 23/00 od 2. februara 2001. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 10/01). Ustavni sud ističe da, u skladu sa članom II/1. Ustava Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina i oba entiteta treba da osiguraju najviši nivo građanskih prava i osnovnih sloboda i da se, u skladu sa članom II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, prava i slobode određene Evropskom konvencijom i njezinim protokolima direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
14. Budući da navodi iz apelacija ukazuju na to da apelanti pred Ustavnim sudom prvenstveno pokreću pitanje neizvršavanja pravomoćnih rješenja kojima je određeno izvršenje na osnovu pravomoćnih sudskih odluka, Ustavni sud apelacije tumači tako da se apelanti pozivaju na pravo iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije koje sadrži pravo na pristup sudu.
15. Polazeći od prakse Evropskog suda za ljudska prava na području iscrpljivanja pravnih lijekova, Ustavni sud ističe da se prilikom primjene odredaba iz člana 18. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda to pravilo mora primjenjivati uz određen stepen fleksibilnosti, bez pretjeranog formalizma (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Cardot protiv Francuske, presuda od 19. marta 1991. godine, Serija A, broj 200, stav 34). Ustavni sud naglašava da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova koji su mogući prema zakonu nije apsolutno, niti se može primjenjivati automatski, te je prilikom ispitivanja da li je bilo poštovano bitno uzeti u obzir određene okolnosti svakog pojedinog predmeta (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Van Osterwijek protiv Belgije, presuda od 6. decembra 1980. godine, Serija A, broj 40, stav 35). To, između ostalog, znači da se mora realno uzeti u obzir ne samo postojanje formalnih pravnih sredstava u pravnom sistemu već i sveukupni pravni i politički kontekst, kao i apelantove lične prilike.
16. Imajući u vidu navedene okolnosti, Ustavni sud smatra da u Bosni i Hercegovini, u konkretnom slučaju u Federaciji Bosne i Hercegovine, ne postoji efektivno pravno sredstvo koje bi omogućilo apelantima da se žale zbog neizvršenja pravomoćnih presuda, odnosno stvarnog neizvršavanja rješenja o izvršenju donesenog u izvršnom postupku. Ustavni sud smatra da nedostaci u organizaciji pravosudnog sistema entiteta, odnosno države, ne smiju utjecati na poštovanje individualnih prava i sloboda utvrđenih Ustavom Bosne i Hercegovine, kao i zahtjeva i garancija iz člana 6. Evropske konvencije.
17. Ustavni sud ističe da se na pojedinca ne može staviti pretjeran teret u otkrivanju koji je najefikasniji put kojim bi se došlo do ostvarenja njegovih prava. Također, jedno od osnovnih načela Evropske konvencije jeste da pravna sredstva koja pojedincu stoje na raspolaganju treba da budu lako dostupna i razumljiva, te da se propust u organizaciji pravnog i sudskog sistema države, koji ugrožava zaštitu individualnih prava, ne može pripisati pojedincu. Osim toga, dužnost je države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, Serija A, broj 194, stav 21).
18. U konkretnom slučaju, apelanti su se obratili Ustavnom sudu zbog dužine trajanja izvršnih postupaka, okončanih rješenjima Općinskog suda od 27. i 28. oktobra, 19. novembra i 7. decembra 2015. godine.
19. Na osnovu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. VII.Meritum
20. Apelanti smatraju da im je, zbog neizvršavanja rješenja o izvršenju Općinskog suda, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, kao i prava iz čl. 1, 2, 6. i 7. Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima i član 26. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima.
Pravo na pravično suđenje
21. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
22. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]
23. U konkretnom slučaju, apelanti smatraju da je do povrede njihovog prava na pravično suđenje došlo zbog neizvršavanja rješenja o izvršenju. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da se garancije prava na pravično suđenje sadržane u odredbama člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije protežu u građanskopravnim slučajevima i na fazu izvršnog postupka. Osnovno pravilo je u tom pogledu postavila presuda Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Hornsby protiv Grčke (predstavka br. 18357/91, presuda od 19. marta 1997. godine) u kojoj je Evropski sud izrekao da izvršenje presude izrečene od strane bilo kojeg suda mora biti posmatrano kao sastavni dio postupka u smislu člana 6. Evropske konvencije. Slijedeći svoju praksu iz predmeta Hornsby, koju Ustavni sud dosljedno podržava, Evropski sud je konstantno ukazivao da se izvršenje presude od strane bilo kojeg nacionalnog suda treba posmatrati kao integralni dio suđenja u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
24. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da se prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26). a)Period koji se uzima u obzir
25. U konkretnom slučaju Ustavni sud je u uvodnim napomenama istakao da je postupku u kojem su donesena rješenja o obustavi predmetnih izvršnih postupaka (27. i 28. oktobra i 19. novembra i 7. decembra 2015. godine) i rješenja Kantonalnog suda (19. i 22. februara 2016. godine) kojima su odbijene žalbe apelanata i potvrđena prvostepena rješenja o obustavi postupka prethodio postupak koji je okončan Odlukom Ustavnog suda o dopustivosti i meritumu broj AP 2387/15 od 16. septembra 2015. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) kojom su usvojene apelacije apelanata, utvrđeno kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog toga što u razumnom roku nisu okončani predmetni izvršni postupci, te naloženo Općinskom sudu da po hitnom postupku okonča izvršne postupke u predmetima br. 020-0-I-06-00-4899, 020-0-I-07-00-1344, 020-0-I-07-00-1141 i 020-0-I-07-00- 1128. Iz navedenog proizlazi da je za jedan period na koji se apelacijama ukazuje u pogledu dužine trajanja postupka već donesena konačna i obavezujuća odluka. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, podržavajući vlastitu praksu u predmetima koji su sa ovog aspekta pokretali slična pravna pitanja (vidi, Odluku Ustavnog suda broj AP 1497/08 od 8. decembra 2010. godine, tač. 42. i 43, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) u konkretnom predmetu razmatrati period od donošenja Odluke o dopustivosti i meritumu broj AP 2387/15, dakle, od 16. septembra 2015. godine do dana donošenja rješenja o obustavi predmetnih izvršnih postupaka (27. i 28. oktobra i 19. novembra i 7. decembra 2015. godine), dakle dužinu postupaka koji su približno trajali između jednog i tri mjeseca.
b)Analiza razumnosti trajanja postupka
26. U konkretnim slučajevima se radi o izvršnim postupcima koji se, prema relevantnim zakonskim odredbama i praksi Evropskog suda, smatraju hitnim i zahtijevaju dodatnu ažurnost suda u odnosu na zakonsku obavezu suda da predmetne izvršne postupke provede bez nepotrebnih odugovlačenja i zastoja. U tom kontekstu Ustavni sud prvenstveno smatra da se u konkretnim slučajevima (naplata potraživanja apelanata popisom, procjenom i prodajom pokretnih stvari izvršenika, veliki broj tražilaca izvršenja, kao i visina novčanih iznosa koji se potražuju) može govoriti o relativno složenim predmetima. Osim toga, s obzirom na činjenicu da su apelanti pokrenuli predmetne izvršne postupke radi naplate novčanih potraživanja iz radnog odnosa, može se izvesti zaključak da su postupci značajni za apelante.
27. Posmatrajući ponašanje apelanata, Ustavni sud konstatira da apelanti ni na koji način nisu doprinijeli dužni trajanja predmetnih postupaka.
28. U vezi s predmetom postupka, Ustavni sud smatra da država ima pozitivnu obavezu da organizira sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan kako u normativnom dijelu tako i u praksi, i osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Scollo protiv Italije, 1995.) Međutim, Ustavni sud ukazuje da se prema praksi Evropskog suda (u predmetima gdje niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ) uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (Fuklev protiv Ukrajine, st. 84-86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražilaca izvršenja već za efikasno i ekonomično provođenje sudskog postupka.
29. Posmatrajući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je taj sud nakon jednog, odnosno nakon dva mjeseca donio rješenja (27. i 28. oktobra i 19. novembra i 7. decembra 2015. godine) kojima je obustavio predmetne izvršne postupke, a koja su potvrđena rješenjima Kantonalnog suda (19. i 22. februara 2016. godine). Imajući u vidu navedeno, a posebno činjenicu da je Općinski sud bio aktivan i da je preduzimao procesne radnje u razumnim rokovima, Ustavni sud smatra da period između jednog i tri mjeseca u kojem su predmetni izvršni postupci okončani (nakon donošenja odluke Ustavnog suda o dopustivosti i meritumu broj AP 2387/15 od 16. septembra 2015. godine) nije prekomjeran, niti je postupak proveden van razumnog roka, u smislu garancija člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
30. Ustavni sud, na osnovu navedenog i uzevši u obzir sve faktore, zaključuje da u ovim slučajevima nije povrijeđeno pravo apelanata na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku.
Pitanje naknade nematerijalne štete
31. U odnosu na zahtjeve apelanata da im se zbog dužine trajanja postupaka isplate naknade na ime nematerijalne štete, Ustavni sud podsjeća na to da je, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, ovlašten da izuzetno odredi naknadu nematerijalne štete kao kompenzaciju za utvrđenu povredu ustavnih prava apelanata, a kako je u konkretnim slučajevima utvrđeno da nije bilo kršenja prava na suđenje u „razumnom roku“ u ovom izvršnom postupku, apelantima ne pripada pravo na isplatu tražene naknade.
Ostali navodi
32. U vezi s navodima apelanata o kršenju prava iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, te prava iz čl. 1, 2, 6. i 7. Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima i člana
26. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, Ustavni sud zapaža da ove navode apelanti nisu obrazložili da bi se Ustavni sud mogao upustiti u ispitivanje konkretnih navoda, pa budući da su se apelanti samo paušalno pozvali na kršenje navedenih prava, te da ih suštinski dovode u kontekst kršenja prava na pravično suđenje, Ustavni sud, s obzirom na zaključak u vezi s navodnim kršenjem prava na pravično suđenje, i ovo pozivanje na kršenje navedenih prava, koje nije ničim obrazloženo, smatra neosnovanim.
VIII.Zaključak
33. Ustavni sud zaključuje da, uzevši u obzir sve okolnosti konkretnih predmeta, nema povrede prava apelanata na pravično suđenje u razumnom roku kao segmenta prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i uz okolnost da su postupci obustavljeni, jer je evidentno da je do obustave došlo iz objektivnih razloga koji se ne mogu staviti na teret Općinskom sudu, pri čemu je Općinski sud do obustave predmetnih postupaka postupao efikasno u okviru svojih procesnih mogućnosti.
34. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
35. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman