Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-481/14 (Zavod za izgradnju a.d. Banjaluka)

Odluka donesena 11. 01. 2017.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Naknada
  • Građanski postupak
  • Isplata duga
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-481/14

Apelacija

Odluka o meritumu

11. 01. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 481/14, rješavajući apelaciju Zavoda za izgradnju a.d. Banja Luka, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b) i člana 59 st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 11. januara 2017. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Zavoda za izgradnju a.d. Banja Luka.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na apelantovo pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan pravosnažnim Rješenjem Osnovnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 Mal 049465 14 Mal 2 od 30. decembra 2014. godine.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Zavod za izgradnju a.d. Banja Luka (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa zakonski zastupnik, podnio je 30. januara 2014. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju zbog dužine trajanja postupka pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) koji je u međuvremenu okončan pravosnažnim Rješenjem Osnovnog suda broj 71 0 Mal 049465 14 Mal 2 od 30. decembra 2014. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 20. jula 2016. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Osnovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 2. avgusta 2016. godine.

III. Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

5. Apelant je kao tražilac izvršenja 21. avgusta 2002. godine prijedlogom za izvršenje na osnovu vjerodostojne isprave pokrenuo izvršni postupak pred Osnovnim sudom radi naplate duga na ime stanarine i komunalne naknade i naknade za korišćenje građevinskog zemljišta u iznosu od 398,84 KM.

6. Rješenjem o izvršenju broj I-5355/02 od 30. jula 2003. godine Osnovni sud je odredio predloženo izvršenje. Protiv navedenog rješenja dužnik Dž.K. je uložila prigovor. Odlučujući o prigovoru Osnovni sud je Rješenjem broj I-5355/02 od 25. januara 2005. godine odložio izvršenje u smislu člana 50 stav 5 Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP). S obzirom na to da je dužnik rješenje o izvršenju pobio u potpunosti, Osnovni sud je, shodno članu 50 stav 4 ZIP-a, prijedlog za izvršenje smatrao tužbom, spis je zaveden u parnični upisnik pod brojem 71 0 Mal 049465 14 Mal 2, te je daljnji postupak vođen prema odredbama Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP).

7. Osnovni sud je 30. decembra 2014. godine donio Rješenje broj 71 0 Mal 049465 14 Mal 2 kojim je konstatovao da je tužba u konkretnoj pravnoj stvari povučena. U obrazloženju rješenja je navedeno da je apelant podneskom od 19. decembra 2014. godine povukao tužbu u toj pravnoj stvari, te je sud na osnovu člana 59 ZPP donio navedeno rješenje. U rješenju je konstatovano da se apelant odrekao prava na žalbu.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

8. Apelant smatra da mu je, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, pred Osnovnim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Istakao je da je od podnošenja prijedloga za izvršenje, 21. avgusta 2002. godine, pa do podnošenja apelacije protekao rok duži od 11 godina zbog čega mu je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku. Apelant je zatražio naknadu nematerijalne štete zbog prekomjerne dužine predmetnog postupka.

b) Odgovor na apelaciju

9. Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju istakao da je u konkretnom predmetu postupao u skladu sa važećim zakonskim propisima, te da u konkretnom slučaju nije došlo do povrede prava na koja se apelant pozvao u apelaciji.

V. Relevantni propisi

10. U Zakonu o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI. Dopustivost

11. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

12. U skladu sa članom 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodna dokumenta koja se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

13. Apelant se obratio Ustavnom sudu zbog dužine trajanja parničnog postupka, odnosno zbog navodne povrede prava na pravično suđenje u razumnom roku, u smislu člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, budući da postupak pred Osnovnim sudom nije bio okončan do momenta podnošenja apelacije. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, iako je postupak u međuvremenu okončan pravosnažnim Rješenjem Osnovnog suda broj 71 0 Mal 049465 14 Mal 2 od 30. decembra 2014. godine, dakle, nakon podnošenja apelacije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

14. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

15. Apelant smatra da je, zbog dužine trajanja predmetnog postupka pred Osnovnim sudom, povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

16. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o sporu građanskopravne prirode u kojem je apelant potraživao novčanu naknadu, te da je apelant u predmetnom postupku uživao garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje - razuman rok

17. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

a) Relevantni principi

18. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

19. Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi, Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV).

20. Konačno, Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6 stav 1 Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organizuju svoje pravosudne sisteme na način da sudovi mogu zadovoljiti uslove ovog člana, uključujući i obavezu da postupaju u predmetima u razumnom roku (vidi, Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).

b) Period koji se uzima u obzir

21. Ustavni sud zapaža da je apelant predmetni postupak pokrenuo 21. avgusta 2002. godine prijedlogom za izvršenje na osnovu vjerodostojne isprave, koji je okončan rješenjem Osnovnog suda od 30. decembra 2014. godine (nakon što je predmetni izvršni postupak, kako to proizilazi iz činjenica predmeta, shodno članu 50 stav 4 ZIP-a u toku 2014. godine registrovan kao parnični predmet). Imajući u vidu navedeno, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir prilikom ocjene dužine predmetnog postupka jeste 12 godina i četiri mjeseca.

c) Analiza dužine trajanja postupka

22. U konkretnom slučaju radi se o postupku koji je pokrenut najprije kao izvršni, a koji je, nakon izjavljivanja prigovora izvršenika, sproveden kao parnični postupak. U predmetnom postupku apelant je tražio novčanu naknadu na ime stanarine i komunalne naknade, kao i naknade za gradsko građevinsko zemljište, pa s obzirom na činjenična i pravna pitanja koja je u konkretnom slučaju trebalo riješiti, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju nije radilo o posebno složenom predmetu.

23. U odnosu na apelantovo ponašanje, Ustavni sud ne može zaključiti da je on svojim radnjama odugovlačio predmetni postupak. Takođe, Ustavni sud zapaža da, iako je apelant u konačnici povukao tužbu nakon trajanja postupka duže od 12 godina, ta okolnost u konkretnom slučaju, upravo zbog tako dugog trajanja postupka pred jednom sudskom instancom, ne može voditi ka zaključku suda da su u konkretnom slučaju, u smislu prakse Ustavnog suda u predmetima koji su pokretali slična pitanja u kontekstu navoda o povredi prava na suđenje u razumnom roku, nastupile izmijenjene pravne okolnosti.

24. U odnosu na ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak sproveden u cijelosti pred Osnovnim sudom, to jeste od podnošenja tužbe (prvobitno prijedloga za izvršenje) pa do donošenja pravosnažne odluke tog suda, te da je trajao više od 12 godina. Ustavni sud smatra da je navedeni period za jednu instancu sudske nadležnosti (prvostepeni postupak) a priori van razumnog roka i da traži globalnu ocjenu. Njegova dužina mogla bi da se opravda samo pod izuzetnim okolnostima.

25. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je dužina predmetnog postupka bila prekomjerna i da ne zadovoljava zahtjev «razumnog roka» iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava na «suđenje u razumnom roku» kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

26. Stoga, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka" iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelantovog prava na suđenje u „razumnom roku" kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

d) Naknada nematerijalne štete

27. Ustavni sud podsjeća da je članom 74 stav (1) Pravila Ustavnog suda određeno da u odluci kojom usvaja apelaciju Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu koja se, prema stavu (2) istog člana, određuje na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizilaze iz prakse Ustavnog suda. Međutim, kao što je navedeno, dodjeljivanje kompenzacije zbog utvrđene povrede određenih ustavnih prava predstavlja izuzetak, a ne pravilo. Imajući u vidu okolnosti konkretne apelacije (prvenstveno vrstu spora, visinu tužbenog zahtjeva, činjenicu da se tužba smatra povučenom), Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju utvrđivanje povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku dovoljna satisfakcija za apelanta.

VIII. Zaključak

28. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u odnosu na «donošenje odluke u razumnom roku» kada je parnični postupak za isplatu novčane naknadu pred prvostepenim sudom trajao više od 12 godina.

29. Na osnovu člana 59 st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

30. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-481/14 (Zavod za izgradnju a.d. Banjaluka) | Sudska praksa | Aktio