Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4851/16 (D. V.)
Odluka donesena 11. 01. 2017.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršni postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4851/16
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 01. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. januara 2017. godine, u predmetu broj AP-4851/16, rješavajući apelacije Drage Vukovića, na osnovu člana 18. stav 4. i člana 57. stav 2. tačka a. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje je podnio Drago Vuković, protiv:
- rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 I 075590 16 Gž od 13. oktobra 2016. godine;
- rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 I 075600 16 Gž od 17. oktobra 2016. godine;
- rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 I 075753 16 Gž od 13. oktobra 2016. godine;
- rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 I 075605 16 Gž od 11. oktobra 2016. godine;
- rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 I 075739 16 Gž od 11. oktobra 2016. godine, zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-4851/16
1. Drago Vuković (u daljnjem tekstu: apelant), iz Gradiške, kojeg zastupa Mirko Šavija, advokat iz Gradiške, podnio je 15. decembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 I 075590 16 Gž od 13. oktobra 2016. godine.
2. AP-4852/16
2. Apelant, kojeg zastupa Mirko Šavija, advokat iz Gradiške, podnio je 15. decembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 I 075600 16 Gž od 17. oktobra 2016. godine.
3. AP-4853/16
3. Apelant, kojeg zastupa Mirko Šavija, advokat iz Gradiške, podnio je 15. decembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 I 075753 16 Gž od 13. oktobra 2016. godine.
4. AP-4854/16
4. Apelant, kojeg zastupa Mirko Šavija advokat iz Gradiške, podnio je 15. decembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 I 075605 16 Gž od 11. oktobra 2016. godine.
5. AP-4855/16
5. Apelant, kojeg zastupa Mirko Šavija, advokat iz Gradiške, podnio je 15. decembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 I 075739 16 Gž od 11. oktobra 2016. godine.
Spajanje predmeta
6. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-4851/16.
7. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.
8. U konkretnim slučajevima, osporenim konačnim odlukama, odbijene su, kao neosnovane apelantove žalbe izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Bihaću, kojima su usvojeni prigovori izvršenika (Unsko-sanski kanton) i obustavljena izvršenja na pokretnim stvarima izvršenika. U obrazloženjima osporenih odluka je navedeno, između ostalog, da je u predmetnim pravnim stvarima, izvršenje predloženo i određeno, pored ostalog, i na pokretnim stvarima izvršenika, te da su usvojeni izvršenikovi prigovori izjavljeni na rješenja o izvršenju i ista su u tom dijelu obustavljena, a na osnovu odredbe člana 117.a stav 1. i 2. Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku, kojom je propisano da predmet izvršenja ne mogu biti stalna sredstva za rad Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, gradova, opština i javnih fondova, niti pokretne stvari ovih izvršenika. Također, konstatovano je da odredba člana 33. Zakona o računovodstvu i reviziji u Federaciji Bosne i Hercegovine propisuje da računovodstveni standardi finansijskog izvještavanja obuhvataju Međunarodne računovodstvene standarde - MRS. Nadalje, utvrđeno je da Međunarodni računovodstveni standard pod brojem 16 koji nosi naziv “nekretnine, postrojenja i oprema“ podrazumijeva stalna sredstva subjekata, dok je tačkom 6., koja normira značenje izraza u tom standardu propisano da su – a) nekretnine, postrojenja i oprema materijalne stavke koje subjekt posjeduje za korištenje u proizvodnji i isporuci dobara ili usluga ili za administrativne svrhe; b) materijalne stavke koje se očekuju koristiti duže od jednog obračunskog perioda. Shodno navedenom, zaključeno je da Međunarodni računovodstveni standard 16 propisuje da su postrojenja i oprema, koje subjektima koriste za pružanje usluga ili za administrativne svrhe u periodu dužem od jedne godine, stalna sredstva tog subjekta. Osim toga, konstatovano je da se prema Pravilniku o knjigovodstvu proračuna u Federaciji Bosne i Hercegovine, kao stalna sredstva evidentiraju stvari, prava i razgraničenja koja pojedinačno ostaju u cjelosti ili djelimično u istom obliku najmanje godinu dana. Imajući u vidu da je odredbom člana 117.a stav 1. Zakona o izvršnom postupku propisano da stalna sredstva za rad kantona ne mogu biti predmet izvršenja, konstatovano je da ni pokretne stvari koje spadaju u postrojenja i opremu ne mogu biti predmet izvršenja. Apelacioni navodi
9. Nakon brižljive, pojedinačne analize svih podnesenih apelacija, Ustavni sud je zaključio da se u svim navedenim apelacijama apelant poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Imajući u vidu apelacione navode, Ustavni sud je zaključio da apelant, u suštini, smatra da je u odlukama koje je osporio pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.
10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
11. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
12. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje, odnosno povredi procesnih garancija u postupcima koji su rezultirali osporenim odlukama, u svim pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
13. Na osnovu činjenica konkretnih predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da su sudovi u obrazloženjima svih odluka osporenih pojedinačnim apelacijama dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoja odlučenja, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna, niti da je primjena procesnih zakona i garancija bila na štetu apelanta. Ustavni sud naročito ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupaka u kojima su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
14. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman