Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4225/14 (N. R.)
Odluka donesena 11. 01. 2017.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4225/14
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 01. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednk Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. januara 2017. godine, u predmetu broj AP-4225/14, rješavajući apelaciju Nede Regojević, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1). i stav (3). tačka m) i člana 57 stav (2) tačka c) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Nede Regojević podnesena protiv presude Okružnog suda u Banja Luci broj 71 0 P 039764 14 GŽ 2 od 24. juna 2014. godine i presude Osnovnog suda u Banja Luci broj 71 0 P 039764 13 P 2 od 7. oktobra 2013. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Neda Regojević (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Bogdan Toljaga, advokat iz Banja Luke, podnijela 16. septembra 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 P 039764 14 Gž 2 od 24. juna 2014. godine i presude Osnovnog suda u Balja Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 P 039764 13 P 2 od 7. oktobra 2013. godine.
2. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
3. Srednja škola „Jovan Dučić“, u svojstvu tužitelja ( u daljnjem tekstu: tužilac), kojeg je zastupala apelantica, pokrenula je 22. marta 1995. godine postupak protiv Zagorke Gojković i „Kneževo stan“ d.o.o. Kneževo ( u daljnjem tekstu: prvotužena, drugotuženi i/ili tuženi) radi utvrđivanja ništavosti ugovora o korištenju stana i otkazu ugovora o korištenju stana. Apelantica je u postupku učestvovala kao umješač na strani tužioca.
4. Osnovni sud donio je presudu boj 71 0 P 039764 13 P 2 od 7. oktobra 2013. godine kojom je odbijen kao neosnovan eventualni tužbeni zahtjev tužitelja, a kojim je tražio da se utvrdi da je ništav ugovor o korištenju stana broj 325/93, od 3. novembra 1993. godine zaključen između tuženih, te da se obaveže prvotužena da stan (preciziran u presudi) preda u posjed tužiocu.
5. Okružni sud, rješavajući po žalbu tužioca, donio je presudu broj 71 0 P 039764 14 Gž 2, od 24. juna 2014. godine kojom je žalbu tužioca odbio i prvostepenu presudu potvrdio. Iz obrazloženja presude proizilazi da apelantica, kao umješač, nije izjavila žalbu protiv prvostepene presude.
6. Apelantica smatra da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje, iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije u vezi sa pravom na pravično suđenje i imovinu. Apelantica se žali na povredu materijalnog prava, kao i na dužinu postupka.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1), stav (3). tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav (1). i stav (3). tačka c) i stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi: (1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
9. U konkretnom slučaju apelantica je osporila presudu Okružnog suda, od 24. juna 2014. godine, kojom je potvrđena prvostepena presuda od 7. oktobra 2013. godine, a pri tome nije iscrpila djelotvorne pravne lijekove moguće po zakonu. Naime, apelantica koja je učestvovala kao umješač u parnici mogla u skladu sa odredbama ZPP-a da izjavi žalbu na prvostepenu presudu ukoliko je smatrala da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno ili da postoje drugi razlozi koji prvostepenu presudu čine nezakonitom ili manjkavom. Naime, umješač kome je dozvoljeno učešće ima pravo da stavlja prijedloge i poduzima sve pravne radnje u rokovima koji su određeni za stranku kojoj se pridružio. Kako apelantica nije izjavila žalbu na prvostepenu presudu, kako proizilazi iz presude Okružnog suda, ne može tražiti supsidijarnu zaštitu pred Ustavnim sudom, jer prije toga nije iscrpila sve raspoložive pravne lijekove pred redovnim sudom. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
10. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3). tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman