Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3795/16 („Veleprehrana“ a.d. Banja Luka iz Banje Luke)
Odluka donesena 01. 02. 2017.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Nekretnina
- Upravni postupak
- Upravni spor
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3795/16
Apelacija
Odluka o dopustivosti
01. 02. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 1. februara 2017. godine, u predmetu broj AP-3795/16, rješavajući apelaciju „Veleprehrana“ a.d. Banja Luka, na osnovu člana 18. stav 4. i člana 57. stav 2. tačka a. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela „Veleprehrana“ a.d. Banja Luka protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 U 010838 14 Uvp od 2. juna 2016. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. „Veleprehrana“ a.d. Banja Luka iz Banje Luke (u daljnjem tekstu: apelant), koju zastupa ZAK Lazo Radić i Mladen Baštinac iz Banje Luke, podnijela je 19. septembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 11 0 U 010838 14 Uvp od 2. juna 2016. godine.
2. U konkretnom slučaju - u predmetu provođenja promjena u katastarskom operatu, osporenom odlukom je uvažen zahtjev za vanredno preispitivanje kojeg je podnio tužilac Pravobranilaštvo Republike Srpske, pa je presuda Okružnog suda u Banjoj Luci broj 11 0 U 010838 12 U od 28. oktobra 2013. godine preinačena tako što se tužba uvažava i upravni akt (rješenje broj 21.03/952.1-488/10 od 16. oktobra 2012. godine) Republičke uprave za geodetske i imovinsko pravne poslove Banje Luke poništava. Navedenom presudom je odbijena tužba protiv uvodno označenog akta tužene donesenog u izvršenju presude nižestepenog suda broj 11 0 U 006417 11 U od 21. septembra 2012. godine, a istim je uvažena žalba apelantice (kao zainteresovanog lica), podnesena protiv zaključka Područne jedinice tužene u Banjoj Luci broj 21.11/952.1-6173/10 od 8. decembra 2010. godine i predmetna upravna stvar je vraćena prvostepenom organu na ponovni postupak i odlučivanje. Tim prvostepenim zaključkom je prekinut postupak u predmetu promjene posjednika u katastarskom operatu na osnovu rješenja broj 04-475-157/91 od 24. maja 1991. godine, do okončanja postupka koji se vodi pred Odjeljenjem za imovinsko pravne poslove, u predmetu utvrđivanja gubitka prava korišćenja radi građenja broj 21.11/475-189/10 od 30. jula 2010. godine, te je određeno da će se postupak nastaviti po zahtjevu apelantice kao zainteresovanog lica, nakon rješavanja prethodnog pitanja.
3. U obrazloženju osporene odluke je navedeno da Vrhovni sud nalazi da podaci u spisima predmeta nisu mogli biti osnov tuženom organu da uvaži žalbu apelantice kao zainteresovanog lica protiv zaključka prvostepenog organa, niti nižestepenom sudu da odbije tužbu tužioca kao neosnovanu. Pogrešno je, po ocjeni Vrhovnog suda, shvatanje nižestepenog suda da je za provođenje promjene u katastarskom operatu, u konkretnom slučaju dovoljno da je plaćena naknada za dodijeljeno zemljište i da zainteresovano lice ima pravosnažnu odluku, s pozivom na član 20. Zakona o održavanju premjera i katastra zemljišta („Službeni glasnik Republike Srpske” br. 19/96 i 15/10), koji propisuje da se promjene korisnika u katastarskom operatu provode na osnovu pravosnažnih odluka sudova i drugih državnih organa koji odlučuju o promjeni prava na nekretninama, kao i na osnovu ugovora ovjerenih kod suda. Prema shvatanju Vrhovnog suda, postupak za utvrđivanje gubitka prava korišćenja radi građenja koji se vodi povodom istih nepokretnosti, predstavlja prethodno pravno pitanje zato što eventualno utvrđenje gubitka prava korišćenja radi građenja apelantice kao zainteresovanog lica u predmetu koji se vodi pod brojem: 21.11/475-189/10, može biti od utjecaja na ostvarenje prava koje apelantica kao zainteresovano lice traži u predmetnom postupku. Utvrđenje da je po sili zakona izgubilo pravo radi građenja, značilo bi, prema mišljenju Vrhovnog suda, da je u vrijeme podnošenja zahtjeva otpao pravni osnov za upis, jer bi u tom slučaju pravosnažno rješenje od 24. maja 1991. godine na kojem temelji svoj zahtjev, izgubilo pravnu važnost. Kod takvog stanja stvari, Vrhovni sud nalazi da je nižestepena presuda zahvaćena povredama propisanim odredbom člana 35. stav 2. Zakona o upravnim sporovima RS (u daljnjem tekstu: ZUS), zbog čega je odlučeno kao u dispozitivu osporene odluke na osnovu člana 40. st. 1. i 2. navedenog Zakona, s obzirom da su ostvareni razlozi za poništenje osporenog akta iz člana 10. ZUS.
Apelacioni navodi
4. U predmetnoj apelaciji apelantica se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu ovih prava apelantica posebno ne obrazlaže osim što, u suštini, smatra da je u odluci koju je osporila pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje, odnosno povredi procesnih garancija u postupku koji je rezultirao osporenom odlukom Vrhovnog suda u predmetnoj apelaciji odnose isključivo na način na koji je taj sud utvrdio činjenično stanje i primijenio materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da je Vrhovni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna, niti da je primjena procesnih zakona i garancija bila na štetu apelantice. Ustavni sud naročito ukazuje da apelantica nije ponudila relevantne argumente koji bi opravdali njene tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvala, osim što je nezadovoljna rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantice u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelantica ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman