Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3410/15 ("VITMARK" d.o.o. Kotor Varoš)
Odluka donesena 01. 02. 2017.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3410/15
Apelacija
Odluka o dopustivosti
01. 02. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 1. februara 2017. godine, u predmetu broj AP-3410/15, rješavajući apelaciju "VITMARK" d.o.o. Kotor Varoš, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija "VITMARK" d.o.o.
Kotor Varoš podnesena protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj 31 3 U 012536 15 Uvp od 6. maja 2015. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. "VITMARK" d.o.o. Kotor Varoš (u daljnjem tekstu: apelant) podnio je 10. jula 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj 31 3 U 012536 15 Uvp od 6. maja 2015. godine.
2. Apelant kao privredni subjekat podnio je 29. marta 2012. godine zahtjev Konkurencijskom savjetu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Konkurencijski savjet) za utvrđivanje postojanja zloupotrebe dominantnog položaja privrednog subjekta Natura Vita d.o.o. Blatnica-Teslić propisane članom 10. stav 2. tačka a) Zakona o konkurenciji BiH i članom 9. Odluke o definisanju kategorija dominantnog položaja.
3. Rješenjem Konkurencijskog savjeta broj 03-26-3-01-37/II/12 od 20. decembra 2012. godine apelantov zahtjev odbijen je kao neosnovan. U obrazloženju rješenja Konkurencijski savjet je naveo da je u toku postupka, primjenom odredbi Zakona o konkurenciji BiH, Odluke o utvrđivanju relevantnog tržišta i Odluke o definisanju kategorija dominantnog položaja, a na osnovu svih relevantnih činjenica i dokaza stranaka u postupku, utvrdio da privredni subjekt Natura Vita d.o.o. Blatnica-Teslić nije prekršio član 10. stav 2. tačka a) Zakona o konkurenciji BiH u smislu da je direktno ili indirektno nametao nelojalne kupovne ili prodajne cijene ili druge trgovinske uslove kojima se ograničava konkurencija.
4. Presudom Suda BiH broj S1 3 U 012536 13 U od 12. februara 2015. godine apelantova tužba protiv rješenja Konkurencijskog savjeta broj 03-26-3-01-37/II/12 od 20. decembra 2012. godine odbijena je kao neosnovana. U obrazloženju presude Sud BiH je naveo da je utvrdio da je Konkurencijski savjet pravilno utvrdio da je relevantno tržište u predmetnom postupku tržište opštine Kotor Varoš iz razloga što je apelant kao podnosilac zahtjeva za utvrđivanje dominantnog položaja privrednog subjekta Natura Vita d.o.o. Blatnica-Teslić svoju djelatnost obavljao samo na toj teritoriji. Sud BiH je takođe utvrdio da se tokom postupka Konkurencijski savjet pridržavao odredbi Zakona o konkurenciji i Zakona o upravnom postupku, te da su u potpunosti ispoštovana sva načela sadržana u predmetnim zakonima. S obzirom da je utvrdio da je rješenje Konkurencijskog savjeta broj 03-26-3-01-37/II/12 od 20. decembra 2012. godine doneseno na osnovu pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pravilne primjene materijalnog prava, pri čemu nije počinjena povreda pravila postupka koji je prethodio donošenju osporenog konačnog upravnog akta, Sud BiH je naveo da je apelantovu tužbu odbio kao neosnovanu.
5. Presudom Suda BiH broj 31 3 U 012536 15 Uvp od 6. maja 2015. godine apelantov zahtjev za preispitivanje presude Suda BiH broj S1 3 U 012536 13 U od 12. februara 2015. godine odbijen je kao neosnovan. U obrazloženju presude Sud BiH je naveo da je Vijeće za upravne sporove Suda BiH pravilno i potpuno ispitalo i utvrdilo činjenično stanje, te utvrdilo da je Konkurencijski savjet kao tuženi organ pravilno utvrdio da je relevantno tržište predmetnog postupka tržište opštine Kotor Varoš, iz razloga što je apelant, kao podnosilac zahtjeva za utvrđivanje postojanja dominantnog položaja privrednog subjekta ,,Natura-Vita“ d.o.o. Blatnica-Teslić, svoju djelatnost obavljao samo na toj teritoriji. Sud BiH je takođe naveo da je Vijeće za upravne sporove Suda BiH pravilno utvrdilo da je Konkurencijski savjet kao tuženi organ nakon provedenog postupka utvrdio da otkupna cijena mlijeka privrednog subjekta ,,Natura-Vita“ d.o.o. Blatnica-Teslić u periodu 9. decembra 2009. godine do 21. januara 2011. godine u opštini Kotor Varoš bila 50 feninga za litar, te da je cijena ostala ista i poslije prestanka rada apelanta, te da ista nije bila nametnuta ili nelojalna iz razloga što je otkupna cijena apelanta u tom periodu u opštini Kotor Varoš bila od 50 i 55 feninga za litra (u periodu od 9. decembra 2009. do juna 2010. godine cijena otkupa je bila 55 feninga, a nakon tog perioda sve do 21. januara 2011. godine je bila 50 feninga). Sud BiH je naveo da je Vijeće za upravne sporove Suda BiH u presudi pravilno utvrdilo da je Konkurencijski savjet kao tuženi organ otkupnu cijenu mlijeka u predmetnom slučaju utvrdio na osnovu otkupne liste kooperanta ljekara Natura Vita d.o.o Blatnica Teslić na području opština Kotor Varoš i Teslić, a koje se prema utvrđenju suda u potpunosti slažu sa otkupnim blokovima koje je kao dokaz tokom postupka dostavio apelant kao tužitelj. Sud BiH je ukazao da je, dakle, u predmetnom postupku utvrđeno da je cijena otkupa mlijeka u navedenom periodu u opštini Kotor Varoš bila 50 feninga, a u opštni Teslić 47 feninga. Sud BiH je naveo da dokumenti koje je apelant kao tužitelj priložio uz zahtjev za preispitivanje, ne mijenjaju utvrđeno činjenično stanje, jer i u tom dokumentu, prilogu broj 1-AgroLink stoji da garantovana cijena mlijeka u opštini Kotor Varoš i Čelinac iznosi 50 feninga za dnevnu isporuku, a za veće količine 55 feninga, zbog čega je sud i taj prigovor apelanta kao tužitelja odbio kao neosnovan. Pri tome, Sud BiH je naveo da vladajući položaj na tržištu nije zabranjen već samo njegova zloupotreba.
Apelacioni navodi
6. Apelant smatra da mu je osporenom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, te da je došlo do kršenja člana 17. Evropske konvencije (zabrana zloupotrebe prava).
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h). Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
8. U pogledu apelantovih navoda o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud, prije svega, mora utvrditi da li su garancije predviđene navedenim članom uopće primjenjive na apelantov slučaj.
9. Ustavni sud ukazuje da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije garantuju svakom pravo na pravičan postupak prilikom određivanja njegovih građanskih prava i obaveza. Shodno navedenom, ovo pravo se ne može primijeniti na sve postupke u kojim je neka osoba stranka u postupku, već je primjenjivo na postupke koji se odnose na građanska prava i obaveze te stranke. Stoga je u konkretnom slučaju zadatak Ustavnog suda da odgovori na pitanje da li je osporenim presudom Suda BiH odlučivano o apelantovim građanskim pravima i obavezama. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da je osporenom presudom Suda BiH u konačnici potvrđeno kao pravilno rješenje Konkurencijskog savjeta kojim je odbijen kao neosnovan apelantov zahtjev kojim je tražio da se utvrdi postojanja zloupotrebe dominantnog položaja privrednog subjekta Natura Vita d.o.o. Blatnica-Teslić. Ustavni sud ukazuje da iz navedenog jasno proizlazi da se u predmetnom postupku odlučivalo o tome da li je privredni subjekt Natura Vita d.o.o. Blatnica-Teslić prilikom poslovanja prekršio odredbe člana 10. stav 2. tačka a) Zakona o konkurenciji BiH, dok se, dakle, nije odlučivalo o bilo kakvim apelantovim građanskim pravima ili obavezama. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o povredi člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materie inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. Apelant, takođe navodi da je osporenom odlukom povrijeđeno i njegovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da se u predmetnom postupku nije odlučivalo o bilo kakvim apelantovim imovinskim pravima, već da se odlučivalo, kako je već navedeno, o tome da li je drugi privredni subjekat prilikom svog poslovanja prekršio odredbe člana 10. stav 2. tačka a) Zakona o konkurenciji BiH. Stoga, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o povredi člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju, takođe, ratione materie inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. U pogledu apelantovih navoda o povredi prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, Ustavni sud ističe da član 13. Evropske konvencije ima supsidijaran karakter. To znači da član 13. Evropske konvencije ne garantuje pravo na djelotvoran pravni lijek sam po sebi, niti se može posmatrati samostalno i nezavisno od nekog od prava garantovanih Evropskom konvencijom. Imajući u vidu da su apelantovi navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno o kršenju prava na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi o povredi prava iz člana 13. Evropske konvencije u vezi sa pravom na pravično suđenje i pravom imovinu, takođe, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
12. Konačno, Ustavni sud podsjeća da član 17. Evropske konvencije ne uspostavlja neko posebno individualno pravo, nego predviđa pravilo tumačenja čiji je cilj zaštita ideje, kao i cilja same Evropske konvencije. Stoga su i apelantovi navodi o kršenju člana 17. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
13. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav 3. tačka h). Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman