Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3776/15 (M. K.)
Odluka donesena 01. 02. 2017.
- Protek roka
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Ponavljanje postupka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3776/15
Apelacija
Odluka o dopustivosti
01. 02. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 1. februara 2017. godine, u predmetu broj AP-3776/15, rješavajući apelaciju Mirka Klašnje, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tač. c) i h), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
– Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mirka Klašnje podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 76 0 P 000180 13 Rev od 24. aprila 2014. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mirka Klašnje podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 76 0 P 000180 15 Gvlž 2 od 26. juna 2015. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Mirko Klašnja (u daljnjem tekstu: apelant) iz Vognja, Republika Srbija, podnio je 27. jula 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 76 0 P 000180 13 Rev od 24. aprila 2014. godine i Rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 76 0 P 000180 15 Gvlž 2 od 26. juna 2015. godine.
2. Presudom Osnovnog suda u Novom Gradu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 76 0 P 000180 11 P 2 od 30. marta 2012. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda broj 76 0 P 0000180 12 Gž 2 od 9. novembra 2012. godine, obavezan je apelant da tužiocu R.Đ. isplati po osnovu duga novčani iznos od 25.000,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom, na način preciziran u izreci presude.
3. Presudom Vrhovnog suda broj 76 0 P 000180 13 Rev od 24. aprila 2014. godine apelantova revizija djelimično je usvojena, pa je preinačena presuda Okružnog suda broj 76 0 P 000180 12 Gž 2 od 9. novembra 2012. godine na način da je apelantova žalba protiv prvostepene presude djelimično uvažena i presuda Osnovnog suda preinačena na način da je apelant obavezan da tužiocu R.Đ. po osnovu ispunjenja ugovora isplati iznos od 18.250,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom, te da mu naknadi troškove parničnog postupka.
4. Apelant je 19. juna 2014. godine podnio Okružnom sudu prijedlog za ponavljanje postupka pravosnažno završenog Presudom Okružnog suda broj 76 0 P 0000180 12 Gž 2 od 9. novembra 2012. godine.
5. Rješenjem Okružnog suda broj 76 0 P 000180 14 Gvl 2 od 30. decembra 2014. godine, koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda broj 76 0 P 000180 15 Gvlž 2 od 26. juna 2015. godine, odbijen je apelantov prijedlog za ponavljanje postupka.
6. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) i h) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tač. c) i h) Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
c) protekao je rok za podnošenje apelacije;
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
Protek roka
8. U odnosu na osporenu Presudu Vrhovnog suda broj 76 0 P 000180 13 Rev od 24. aprila 2014. godine, Ustavni sud ukazuje da je apelant navedenu presudu primio 22. maja 2015. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 27. jula 2015. godine, iz čega proizlazi da je apelacija podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Vrhovnog suda.
Dopustivost ratione materiae
9. Ustavni sud zapaža da je Rješenjem Okružnog suda broj 76 0 P 000180 14 Gvl 2 od 30. decembra 2014. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Okružnog suda broj 76 0 P 000180 15 Gvlž 2 od 26. juna 2015. godine, odbijen apelantov prijedlog za ponavljanje postupka pravosnažno završenog Presudom Okružnog suda broj 76 0 P 0000180 12 Gž 2 od 9. novembra 2012. godine. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da je potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja apelantovih građanskih prava i obaveza u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava i svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka, u principu, nije postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze tj. nije se raspravljalo o meritumu pritužbe (npr. o osnovanosti tužbenog zahtijeva ili osnovanosti krivične optužbe), nego se samo odlučuje o postojanju uslova da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, odluku Ustavnog suda AP 1040/07 od 26. juna 2007. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Međutim, Ustavni sud podsjeća da izuzetno, uzevši u obzir specifične okolnosti konkretnog postupka, ukoliko se u predmetnom slučaju radi u smislu autonomnog značenja tog pojma o utvrđivanju „građanskih prava i obaveza“ apelanta, može utvrditi da su takve apelacije dopustive u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1. Evropske konvencije. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se u okolnostima konkretnog slučaja u predmetnom postupku nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanta iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi da se dozvoli ponavljanje postupka. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
10. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav 3. tač. c) i h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, odnosno ukoliko je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman