Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4802/16 (S. K.)

Odluka donesena 01. 02. 2017.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Isplata duga
  • Apelacija preuranjena
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4802/16

Apelacija

Odluka o meritumu

01. 02. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4802/16, rješavajući apelacije Saše Kojadinovića i dr., na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. 1 i 3 tačka l), člana 57 stav (2) tačka b) i člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 1. februara 2017. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Milorada Dakića podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dužinu trajanja parničnog postupka u predmetu Osnovnog suda u Prijedoru broj 77 0 P 055226 13 P.

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije Saše Kojadinovića i Milorada Dakića u odnosu na povredu ostalih aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, prava na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, prava na nediskriminaciju iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u predmetu broj 77 0 P 055226 13 P zbog toga što su preuranjene.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Saša Kojadinović (u daljnjem tekstu: prvoapelant) iz Banjaluke, kojeg zastupa Sonja Dujaković, advokat iz Banjaluke, podnio je 16. decembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 77 0 P 055226 16 Gž od 8. septembra 2016. godine. Istovremeno, prvoapelant je podnio i zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud zabranio Osnovnom sudu u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) daljnje sprovođenje izvršenja u predmetu broj 77 0 I 044322 16 I 2 do odluke po reviziji, izjavljene Vrhovnom sudu Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), ili, ako odluka bude nepovoljna po prvoapelanta, do donošenja odluke Ustavnog suda o predmetnoj apelaciji. Ova apelacija je zavedena pod brojem AP 4802/16.

2. Milorad Dakić (u daljnjem tekstu: drugoapelant) iz Banjaluke, kojeg zastupa Milorad Đukić, advokat iz Banjaluke, podnio je 16. decembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda broj 77 0 P 055226 16 Gž od 8. septembra 2016. godine i Presude Osnovnog suda broj 77 0 P 055226 13 P od 23. decembra 2015. godine. Istovremeno, drugoapelant je podnio i zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud zabranio Osnovnom sudu daljnje sprovođenje izvršenja u predmetu broj 77 0 I 044322 16 I 2 do odluke po reviziji, izjavljene Vrhovnom sudu Republike, ili, ako odluka bude nepovoljna po drugoapelanta, do donošenja odluke Ustavnog suda o predmetnoj apelaciji. Ova apelacija je zavedena pod brojem AP 4803/16.

3. S obzirom na to da je Ustavnom sudu dostavljeno više apelacija iz njegove nadležnosti koje se tiču istog činjeničnog i pravnog pitanja, Ustavni sud je, u smislu člana 31 stav 1 Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta br. AP 4802/16 i AP 4803/16 u kojima će se voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP 4802/16.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

4. Na osnovu člana 23 stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda, Okružnog suda i Osnovnog suda zatraženo je 23. decembra 2016. godine da dostave odgovor na apelaciju broj AP 4803/16.

5. Vrhovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 28. decembra 2016. godine, Okružni sud 29. decembra 2016. godine, a Osnovni sud 30. decembra 2016. godine. III.Činjenično stanje

6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.

7. Predrag Panić i Zdenka Panić Vuković (u daljnjem tekstu: tražioci izvršenja) podnijeli su Osnovnom sudu prijedlog za izvršenje na osnovu pravosnažne i izvršne Presude Osnovnog suda broj 71 0 P 075984 09 P od 6. maja 2011. godine protiv drugoapelanta i Aleksandra Dakića radi isplate duga po osnovu zajma. U prijedlogu za izvršenje tražioci izvršenja su predložili da Osnovni sud odredi izvršenje protiv drugoapelanta i Aleksandra Dakića na nepokretnostima drugoapelanta, upisom zabilježbe izvršenja u zemljišnu knjigu, utvrđivanjem vrijednosti nepokretnosti i njihovom prodajom, te namirenjem iznosa glavnog duga, zakonskih zateznih kamata i troškova postupka tražiocima izvršenja uplatom iznosa dobijenog od prodaje na žiro račun punomoćnika tražilaca izvršenja.

8. Osnovni sud je Rješenjem o izvršenju broj 77 0 I 044322 12 I od 18. februara 2013. godine odredio predloženo izvršenje.

9. Prvoapelant je podnio prigovor protiv rješenja o izvršenju, navodeći da je vlasnik predmetnih nepokretnosti po osnovu kupoprodajnog ugovora s drugoapelantom, te je Osnovni sud zaključkom od 25. novembra 2013. godine prvoapelanta uputio da u određenom roku kod nadležnog suda pokrene parnicu protiv tražilaca izvršenja radi dokazivanja da mu pripada pravo na predmetnim nepokretnostima, čiji je vlasnik u dijelu 1/1 drugoapelant.

10. Prvoapelant je 2. decembra 2013. godine Osnovnom sudu podnio tužbu protiv tražilaca izvršenja i drugoapelanta radi utvrđenja da je vlasnik predmetnih nepokretnosti po osnovu kupoprodajnog ugovora zaključenog s drugoapelantom, kao i da se utvrdi da one ne mogu biti predmet izvršnog postupka broj 77 0 I 044322 12 I, da ih je izvršni sud dužan izuzeti od daljnjeg postupanja i predmetno izvršenje proglasiti nedopuštenim.

11. Pripremno ročište u predmetu je održano 29. oktobra 2015. godine, a ročište za glavnu raspravu 23. novembra 2015. godine. Postupajući po prijedlogu prvoapelanta za izdavanje privremene mjere obezbjeđenja, Osnovni sud je rješenjem od 6. novembra 2015. godine odredio mjeru obezbjeđenja i odložio postupak izvršenja u predmetu broj 77 0 I 044322 12 I.

12. Osnovni sud je donio Presudu broj 77 0 P 055226 13 P od 23. decembra 2015. godine kojom je odbio tužbu prvoapelanta. Prvoapelant i drugoapelant su podnijeli žalbe protiv navedene presude, a tražioci izvršenja protiv rješenja Osnovnog suda o određivanju mjere obezbjeđenja, te je predmet 26. maja 2016. godine otpremljen Okružnom sudu na nadležno postupanje.

13. Okružni sud je donio Presudu broj 77 0 P 055226 16 Gž od 8. septembra 2016. godine kojom je odbio žalbe prvoapelanta i drugoapelanta i potvrdio presudu Osnovnog suda, dok je usvojio žalbu tražilaca izvršenja i ukinuo rješenje Osnovnog suda o određivanju mjere obezbjeđenja.

14. Prvoapelant i drugoapelant navode da su 16, odnosno 15. novembra 2016. godine izjavili revizije Vrhovnom sudu protiv presude Okružnog suda.

15. Prema navodima Vrhovnog suda u izjašnjenju na apelaciju broj AP 4803/16, predmet broj 77 0 P 055226 16 Gž nije bio zaprimljen u navedeni sud do 27. decembra 2016. godine. IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije broj AP 4802/16

16. Prvoapelant smatra da mu je osporenom odlukom Okružnog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8 Evropske konvencije, pravo na nediskriminaciju iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14 Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, zbog čega je zatražio naknadu nematerijalne štete u iznosu od 2.000,00 KM. Prvoapelant smatra da je Okružni sud pogrešno primijenio materijalno pravo, te se nije izjasnio o svim njegovim prijedlozima i prigovorima.

b) Navodi iz apelacije broj AP 4803/16

17. Drugoapelant smatra da mu je osporenim odlukama Okružnog i Osnovnog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8 Evropske konvencije, pravo na nediskriminaciju iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14 Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Drugoapelant smatra da je u postupku pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Traži naknadu nematerijalne štete zbog povrede prava na donošenje odluke u razumnom roku i zbog krajnje nezakonite i proizvoljne odluke protivne domaćem i međunarodnom pravu u iznosu od 2.000,00 KM.

c) Odgovori na apelaciju broj AP 4803/16

18. U odgovoru na apelaciju Vrhovni sud je naveo da predmet broj 77 0 P 055226 16 Gž nije bio zaprimljen u navedeni sud do 27. decembra 2016. godine.

19. U odgovoru na apelaciju Okružni sud je naveo da je za svoj stav dao obrazloženje u osporenoj presudi, te da navode drugoapelanta o povredi prava smatra neosnovanim.

20. U odgovoru na apelaciju Osnovni sud je detaljno izložio činjenično stanje predmeta, kako je već navedeno u činjeničnom dijelu odluke, navodeći da smatra da nema povrede prava na pravično suđenje.

V.Relevantni propisi

21. U Zakonu o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. VI.Dopustivost

22. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

23. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

Dopustivost apelacije broj AP 4802/16

24. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije broj AP 4802/16, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima i apelacionu nadležnost nad pitanjima po ovom Ustavu, koja proističu iz presude svakog suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18 stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

l) apelacija je preuranjena;

25. U konkretnom slučaju prvoapelant navodi da je izjavio reviziju protiv Presude Okružnog suda broj 77 0 P 055226 16 Gž od 8. septembra 2016. godine, pa slijedi da je apelacija preuranjena.

Dopustivost apelacije broj AP 4803/16 u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje, prava na privatni i porodični život, dom i prepisku, prava na nediskriminaciju i prava na imovinu

26. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije broj AP 4803/16 u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje i navode o povredi prava na privatni i porodični život, dom i prepisku, prava na nediskriminaciju i prava na imovinu, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima i apelacionu nadležnost nad pitanjima po ovom Ustavu, koja proističu iz presude svakog suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18 stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

l) apelacija je preuranjena;

27. U konkretnom slučaju drugoapelant navodi da je izjavio reviziju protiv Presude Okružnog suda broj 77 0 P 055226 16 Gž od 8. septembra 2016. godine, pa slijedi da je apelacija u tom dijelu preuranjena.

Dopustivost apelacije broj AP 4803/16 u odnosu na dužinu trajanja parničnog postupka

28. U skladu sa članom 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

29. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da predmetni parnični postupak i nakon vremenskog perioda od tri godine od podnošenja tužbe nije okončan, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

30. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

31. Drugoapelant smatra da je zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka pred redovnim sudovima povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje

32. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.

33. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] Relevantni principi

34. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

35. Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6 stav 1 Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organizuju svoje pravosudne sisteme na način da sudovi mogu zadovoljiti uslove ovog člana, uključujući i obavezu da postupaju u predmetima u razumnom roku (vidi, Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).

Period koji se uzima u obzir

36. Ustavni sud zapaža da su izvršni postupak, koji je prethodio predmetnom parničnom postupku, pokrenuli tražioci izvršenja protiv drugoapelanta kao jednog od izvršenika, u kojem su kao predmet izvršenja predložene drugoapelantove nepokretnosti. Po uputi Osnovnog suda, prvoapelant, kao treće lice koje je navodno polagalo prava na predmetne nepokretnosti, podnio je 2. decembra 2013. godine tužbu Osnovnom sudu i pokrenuo parnični postupak protiv drugoapelanta kao jednog od tuženih. Ustavni sud zapaža da navedeni parnični postupak, prema stanju spisa, nije okončan, te da traje tri godine.

Analiza dužine trajanja postupka

37. U konkretnom slučaju radi se o parničnom postupku radi utvrđenja da je prvoapelant vlasnik predmetnih nepokretnosti, kao i radi utvrđenja da one ne mogu biti predmet izvršnog postupka, da se izuzmu od daljeg postupanja i predmetno izvršenje proglasi nedopuštenim, pa s obzirom na činjenična i pravna pitanja koja je u konkretnom slučaju trebalo riješiti, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju nije radilo o složenom predmetu.

38. Posmatrajući ponašanje drugoapelanta, Ustavni sud zapaža da iz stanja spisa ne proizlazi da je drugoapelant svojim postupcima uticao na dužinu trajanja postupka.

39. U odnosu na ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud, prije svega, zapaža da iz odgovora na apelaciju koji je dostavio Osnovni sud proizlazi određeni period neaktivnosti Osnovnog suda u početnoj fazi postupka, odnosno da je tom sudu trebalo godinu i deset mjeseci da preduzme prvu radnju u postupku, što je, samo po sebi, veoma dug period. Međutim, Ustavni sud zapaža da je nakon toga Osnovni sud u roku od oko dva mjeseca odredio i održao pripremno i ročište za glavnu raspravu, te donio prvostepenu presudu, a u međuvremenu i rješenje kojim je odredio privremenu mjeru obezbjeđenja i odložio postupak izvršenja koji se odnosi na nepokretnost koja je i predmet tužbenog zahtjeva prvoapelanta. Ustavni sud zapaža da se Osnovni sud nije posebno izjašnjavao na navode o trajanju postupka, već je samo naveo hronologiju predmetnog postupka kako je izloženo u činjeničnom dijelu ove odluke. Nadalje, Ustavni sud dalje zapaža da iz dostavljene dokumentacije proizlazi da je postupak pred Okružnim sudom trajao nešto više od tri mjeseca i da je okončan u septembru 2016. godine. Drugoapelant je naveo da je u novembru 2016. godine izjavio reviziju protiv drugostepene presude. Međutim, Vrhovni sud je u izjašnjenju na apelaciju naveo da spis predmeta još uvijek nije zaprimljen u taj sud. Ustavni sud naglašava da ocjenjuje dužinu trajanja postupka u cjelini, pri čemu posebnu pažnju posvećuje periodima neaktivnosti suda na nekoj instanci u svakom konkretnom slučaju, ali i ponašanju istog suda s ciljem nadoknade propuštenog vremena. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud ne može ocijeniti period od tri godine, koliko traje predmetni postupak i koji se prema navodima prvoapelanta i drugoapelanta nalazi u fazi odlučivanja o revizijama, kao pretjerano dug. Stoga, prema mišljenju Ustavnog suda, u konkretnom slučaju rok od oko tri godine u kojem nije okončan predmetni parnični postupak još uvijek nije prešao granice „razumnog roka“ u smislu člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

40. Imajući u vidu navedeno i uzimajući u obzir sve navedene faktore, Ustavni smatra da u predmetnom parničnom postupku, u kojem su u periodu od tri godine na dvije sudske instance donesene odluke, kao i odluka o određivanju privremene mjere obezbjeđenja, te je, prema stanju spisa, izjavljena revizija, još uvijek nije došlo do povrede drugoapelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

41. Drugoapelant traži da mu se isplati naknada nematerijalne štete zbog povrede prava na donošenje odluke u razumnom roku i zbog krajnje nezakonite i proizvoljne odluke protivne domaćem i međunarodnom pravu u iznosu od 2.000,00 KM.

42. U vezi s tim Ustavni sud ukazuje da prema članu 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud u odluci kojom usvaja apelaciju može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da nije bilo kršenja prava na suđenje u razumnom roku, drugoapelantu ne pripada pravo na isplatu tražene naknade.

VIII.Zaključak

43. Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda drugoapelantovog prava na suđenje u „razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u situaciji kada parnični postupak koji se ne smatra hitnim, na dvije sudske instance, traje oko tri godine i nalazi se fazi odlučivanja o revizijama.

44. Na osnovu člana 18 stav (3) tačka l) i člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

45. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovim predmetima, nije neophodno posebno razmatrati zahtjeve apelanata za donošenje privremene mjere.

46. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-4802/16 (S. K.) | Sudska praksa | Aktio