Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3310/16 (R. P.)
Odluka donesena 01. 02. 2017.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3310/16
Apelacija
Odluka o meritumu
01. 02. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3310/16, rješavajući apelaciju Renata Prca na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2), članka 62. stavak (7) i članka 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, dopredsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudac Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 1. veljače 2017. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Renata Prca.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku, u postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Sarajevu - Odjeljenjem za sporove male vrijednosti Ilidža, u predmetu broj 65 0 Mal 289244 12 Mal.
Nalaže se Općinskom sudu u Sarajevu - Odjeljenju za rješavanje sporova male vrijednosti Ilidža da, sukladno članku 62. stavak (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po žurnom postupku, donese odluku u predmetu broj 65 0 Mal 289244 12 Mal, sukladno članku II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članku 6. stavak 1.
Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Nalaže se Vladi Kantona Sarajevo, sukladno članku 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da Renatu Prci u roku od tri mjeseca od dostave ove odluke isplati iznos od 600,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, uz obvezu da nakon isteka ovog roka plati apelantu Renatu Prci zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Nalaže se Vladi Kantona Sarajevo i Općinskom sudu u Sarajevu
- Odjeljenju za rješavanje sporova male vrijednosti Ilidža, sukladno članku 72. stavak (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Renato Prce (u daljnjem tekstu: apelant) iz Stoca, kojeg zastupa Marko Raguž, odvjetnik iz Stoca, podnio je 2. kolovoza 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), zbog duljine trajanja parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Sarajevu - Odjeljenjem za sporove male vrijednosti Ilidža (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 65 0 Mal 289244 12 Mal.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 5. listopada 2016. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Odgovor na apelaciju Općinski sud dostavio je 12. listopada 2016. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelant je 31. kolovoza 2012. godine podnio tužbu Općinskom sudu protiv tuženog „Sarajevo osiguranje“ d.d. Sarajevo (u daljnjem tekstu: tuženi), radi isplate osiguranja, vrijednost spora 1.800,00 KM (broj predmeta 65 0 Mal 289244 12 Mal). Iz stanja spisa proizlazi da je Općinski sud 28. rujna 2012. godine dostavio tuženom tužbu na odgovor, a tuženi je Općinskom sudu dostavio odgovor na tužbu 19. listopada 2012. godine. Općinski sud je 15. rujna 2016. godine zakazao pripremno ročište u predmetnom postupku za 15. veljače 2017. godine.
6. Apelant je u cilju okončanja predmetnog postupka Općinskom sudu podnosio urgencije, i to: 6. ožujka 2014. godine, 7. listopada 2014. godine, 5. veljače 2015. godine, 15. lipnja 2015. godine, 10. studenog 2015. godine, 19. veljače 2016. godine i 27. svibnja 2016. godine.
7. Iz stanja spisa proizlazi da predmetni parnični postupak nije okončan.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
8. Apelant smatra da je zbog duljine trajanja predmetnog parničnog postupka došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak
1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelant je zbog navedenog tražio naknadu nematerijalne štete u iznosu koji odredi Ustavni sud sukladno svojoj praksi.
b) Odgovor na apelaciju
9. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo da je tužba podnesena 31. kolovoza 2012. godine. Referat postupajućeg stručnog suradnika broji nešto više od 7.000 predmeta, te se sukladno takvoj obimnosti referata i promjeni stručnih suradnika na tom referatu, u konkretnom predmetu, postupa sukladno Zakonu o parničnom postupku i u rokovima koliko je to objektivno moguće, s tim da se sporni predmet, s obzirom na broj „starih predmeta“ u referatu, ne nalazi kako za ranije godine tako ni za tekuću 2016. godinu u Planu rješavanja starih predmeta koji imaju prioritete u rješavanju.
V.Relevantni propisi
10. Zakon o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
(2) Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI.Dopustivost
11. Sukladno članku VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
12. Sukladno članku 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
13. Sukladno članku 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
14. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno, okolnost da predmetni parnični postupak i nakon vremenskog razdoblja duljeg od četiri godine i četiri mjeseca od podnošenja tužbe nije okončan, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu članka 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak
1. Europske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
15. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete glede dopustivosti.
VII.Meritum
16. Apelant ukazuje da je zbog duljine trajanja predmetnog parničnog postupaka došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
17. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.
18. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. […] Period koji se uzima u obzir
19. Apelant je podnio tužbu 31. kolovoza 2012. godine. S tim u svezi, Ustavni sud će razmatrati razdoblje od podnošenja tužbe do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, postupak koji traje dulje od četiri godine i četiri mjeseca.
Analiza razumnosti trajanja postupka
20. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) i Ustavnog suda, razumnost duljine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Europskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Europski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. veljače 2002. godine, Izvješća broj 2002-I, stavak 38).
21. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku koji se vodi pred Općinskim sudom, da se radi o postupku koji po zakonu nije žuran, te da se ne radi o složenom postupku.
22. Ocjenjujući ponašanje apelanta, Ustavni sud zapaža da je apelant u cilju okončanja predmetnog postupka Općinskom sudu podnosio veliki broj urgencija, odnosno Ustavni sud ne nalazi da je apelant svojim postupcima utjecao na duljinu trajanja postupka.
23. Ocjenjujući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je u vremenskom razdoblju duljem od četiri godine Općinski sud poduzeo radnje dostavljanja tužbe na odgovor, odnosno odgovora na tužbu, te da je zakazao pripremno ročište. Kao opravdanje za nepostupanje sud je naveo da apelantov predmet nije bio u Planu rješavanja starih predmeta kako za ranije godine tako ni za tekuću 2016. godinu. S tim u svezi, Ustavni sud podsjeća na praksu Europskog suda i vlastitu jurisprudenciju, prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sustav tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Europske konvencije (vidi Europski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. veljače 1991. godine, serija A, broj 194, stavak 21; i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. veljače 2006. godine, stavak 34). Osim toga, prema praksi Europskog suda, kronična opterećenost sudova nije opravdanje, dok se trenutni zastoj, koji za sustav predstavlja iznenađenje, uzrokovan, naprimjer, recesijom, može opravdati efikasnim mjerama koje se poduzimaju za njegovo otklanjanje (vidi Europski sud za ljudska prava, Buchholz protiv Njemačke, presuda od 6. svibnja 1981. godine). Naime, prema praksi Europskog suda, države ugovornice nisu odgovorne u slučaju privremenog zaostatka svojih sudova, pod uvjetom da poduzmu odgovarajuće mjere da se takva izvanredna situacija popravi (vidi Europski sud za ljudska prava, Zimmermann i Steiner protiv Švicarske, presuda od 13. srpnja 1983. godine, serija A, broj 66, stavci 25–32). Međutim, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, preopterećenost suda velikim brojem predmeta i nedostatak odgovarajućeg broja sudaca, ne može se smatrati izvanrednom okolnošću, nego sustavnim problemom koji je doveo do kronične opterećenosti suda, pa i svaki novi predmet postaje stari dok dođe na red za rješavanje, što stvara pozitivnu obvezu javne vlasti da taj problem adekvatno riješi. Evidentno je da je javna vlast poduzela određene korake na organiziranju svog rada donošenjem Plana rješavanja starih predmeta. Međutim, postupanje prema navedenom Planu rezultiralo je time da apelantov predmet u prvom stupnju ne bude okončan ni nakon četiri godine i četiri mjeseca od podnošenja tužbe. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da navedene mjere nisu bile efikasne jer nisu dovele do otklanjanja zaostataka u radu, s obzirom na to da konkretni zastoj nije privremen, nego predstavlja kronično preopterećenje suda.
24. Na temelju navedenog, Ustavni sud zaključuje da duljina predmetnog parničnog postupka koji u prvom stupnju traje dulje od četiri godine i četiri mjeseca, ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije, te da postoji povreda apelantovog prava na suđenje u „razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
25. Imajući u vidu navedeno i uzevši u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju zbog duljine trajanja postupka povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
26. Apelant je zbog duljine trajanja predmetnog postupka tražio naknadu nematerijalne štete u iznosu koji odredi Ustavni sud sukladno svojoj praksi. Sukladno članku 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovitim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i temeljnih sloboda.
27. Prilikom odlučivanja o naknadi nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48–51). Prema utvrđenom načelu, apelantu bi za svaku godinu nepostupanja suda u predmetu, odnosno nedonošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu žurnost.
28. U konkretnom slučaju, s obzirom da se ne radi o predmetu koji zahtijeva posebnu žurnost, Ustavni sud smatra da bi apelantu za svaku godinu odlaganja donošenja odluke, trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM. Dakle, ukupan iznos koji apelantu treba isplatiti je 600,00 KM, koji je dužna platiti Vlada Kantona Sarajevo, u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke.
29. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VIII.Zaključak
30. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelantovog prava na donošenje odluke u razumnom roku, kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, jer predmetni parnični postupak nakon četiri godine i četiri mjeseca od podnošenja tužbe pred Općinskim sudom nije okončan, a u odgovoru na apelaciju Općinski sud nije ponudio opravdane razloge za nepravodobno postupanje u predmetnom postupku.
31. Na temelju članka 59. st. (1) i (2), članka 62. stavak (7) i članka 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
32. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman