Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4546/15 (Konzorcij "EIB Internationale" AD – PJ "Centar za motorna vozila" Banjaluka, "Institut za saobraćaj i komunikacije" d.o.o. Sarajevo i "Centar motor" d.o.o Široki Brijeg)

Odluka donesena 01. 02. 2017.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4546/15

Apelacija

Odluka o dopustivosti

01. 02. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 1. februara 2017. godine, u predmetu broj AP-4546/15, rješavajući apelaciju Konzorcija "EIB Internationale" AD – PJ "Centar za motorna vozila" Banjaluka, "Institut za saobraćaj i komunikacije" d.o.o. Sarajevo i "Centar motor" d.o.o Široki Brijeg, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Konzorcija "EIB Internationale" AD – PJ "Centar za motorna vozila" Banjaluka, "Institut za saobraćaj i komunikacije" d.o.o. Sarajevo i "Centar motor" d.o.o Široki Brijeg podnesena protiv presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 012785 15 Uvp od 24. juli 2015. godine zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Konzorcij "EIB Internationale" AD – PJ "Centar za motorna vozila" Banjaluka, "Institut za saobraćaj i komunikacije" d.o.o. Sarajevo i "Centar motor" d.o.o Široki Brijeg (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Advokatska kancelarija Kebo i Guzin iz Mostara, podnio je 6. oktobra 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 U 012785 15 Uvp od 24. jula 2015. godine.

2. Ministarstvo komunikacija i saobraćaja Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) 2. juna 2009. godine objavilo je Javni konkurs za odabir organizacije za obavljanje administrativnih poslova u obalsti homolagacije vozila, dijelova uređaja i opreme vozila.

3. Odlukom Ministarstva broj 01-05-02-2-1204/11 od 21. februara 2011. godine, koja je potvrđena Rješenjem Žalbenog vijeća Vijeća Ministara (daljnjem tekstu: Žalbeno vijeće) broj UP2ŽV-09-07-3-47/11 od 2. juna 2011. godine, apelant je odabran za organizaciju koja će obavljati administrativne poslove u oblasti homologacije vozila, dijelova uređaja i opreme.

4. Odlukom Ministarstva broj 01-02-2-5944/12 od 22. novembra 2011. godine, koja je potvrđena Rješenjem Žalbenog vijeća broj UP2ŽV-09-07-2-94/12 od 15. januara 2013. godine, poništen je Javni konkurs za odabir organizacije za obavljanje administrativnih poslova u oblasti homologacije vozila, dijelova uređaja i opreme objavljen u sredstvima javnog informisanja 2. juna 2009. godine.

5. Presudom Suda BiH broj S1 3 U 012785 13 U od 22. maja 2015. godine apelantova tužba radi poništenja Rješenja Žalbenog vijeća broj UP2ŽV-09-07-2-94/12 od 15. januara 2013. godine odbijena je kao neosnovana. U obrazloženju presude Sud BiH je naveo da je pravilan zaključak Ministarstva da su ispunjeni uslovi za poništenje Javnog konkursa za obavljanje administrativnih poslova u oblasti homologacije vozila, dijelova uređaja i opreme objavljen u sredstvima javnog informisanja 2. juna 2009. godine. Sud BiH je naveo da su pravilno Ministarstvo i Žalbeno vijeće zaključili da uslovi Javnog konkursa nisu u saglasnosti sa članom 18. stav 2. Pravilnika o homologaciji. Sud BiH je naveo da je Ministarstvo pravilno zaključilo da je u postupku izbora organizacije za obavljanje administrativnih poslova u oblasti homologacije vozila, dijelova uređaja i opreme povrijeđeno načelo zakonitosti rada organa uprave i načelo vladavine prava. Takođe, Sud BIH je naveo da je Ministarstvo pravilo zaključilo da je došlo do direktnog sukoba interesa s obzirom da su članovi imenovani u Komisiju za provođenje konkursa ponovo imenovani u Komisiju za utvrđivanje kriterija. Sud BiH je naveo da administrativni poslovi iz člana 17. Pravilnika o homologaciji kao zastupanje organa, preuzimanje pravnih propisa nisu administrativni poslovi iz oblasti homologacije već osnovni poslovi uprave, a za čiju dodjelu privatnim privrednim društvima ne postoji zakonsko ovlaštenje. Sud je naveo da se samo zakonom, a ne podzakonskim aktima u koje spada i Pravilnik o homologaciji određeni poslovi mogu biti povjereni preduzećima. Sud je utvrdio da je osporeno rješenje pravilno i zakonito zbog čega je apelantovu tužbu odbio kao neosnovanu.

6. Apelant je podnio zahtjev Sudu BiH za preispitivanje Presude Suda BiH broj S1 3 U 012785 13 U od 22. maja 2015. godine.

7. Presudom Suda BiH broj S1 3 U 012785 15 Uvp od 24. jula 2015. godine apelantov zahtjev za preispitivanje odbijen je kao neosnovan. U obrazloženju presude Sud BiH je naveo da je pravilno Vijeće za upravne sporove tog suda ocijenilo da su Žalbeno vijeće i Ministarstva pravilno zaključili da uslovi Javnog konkursa nisu u saglasnosti sa članom 18. stav 2. Pravilnika o homologaciji zbog čega su u konkretnom slučaju ispunjeni uslovi za poništenje Javnog konkursa objavljen u sredstvima dnevnog informisanja. Sud BiH je naveo da je Ministarstvo kao prvostepeni organ pravilno zaključilo da je u provedenom postupku izbora organizacije za obavljanje administrativnih poslova u oblasti homologacije vozila, dijelova uređaja i opreme vozila povrijeđeno načelo zakonitosti rada organa uprave i načelo vladavine prava s obzirom da u vrijeme objavljivanja konkursa nisu se znali kriteriji po kojima će se prijave bodovati, odnosno podnosioci prijava nisu znali mjerila po kojima će se prijave bodovati, odnosno podnosioci prijava nisu znali mjerila po kojima će se donijeti odluka, s obzirom da je Komisija imenovana 28. jula 2009. godine, a javni konkurs objavljen 2. juna 2009. godine. Sud je naveo da je pravilan zaključak Vijeća za upravne sporove tog suda da je došlo do direktnog sukoba interesa, s obzirom da su četiri člana Komisije za provođenje konkursa nakon imenovanja u komisiju ponovo imenovani u Komisiju za utvrđivanje kriterija. Sud BiH je naveo da je pravilan zaključak Žalbenog vijeća i Ministarstva da poslovi iz člana 17. Pravilnika o homologaciji kao što je zastupanje organa uprave, preuzimanje pravnih propisa, ocjena primjenjivosti Pravilnika nisu administrativni poslovi iz oblasti homolagacije. Sud je naveo da je odredbom člana 2. stav 1. Zakona o upravi propisano da poslove iz nadležnosti Bosne i Hercegovine obavljaju ministarstva i upravne organizacije kao samostalne upravne organizacije, upravne organizacije u sastavu ministarstva kao i druge institucije BiH osnovane posebnim zakonom oovjereno obavljanje poslova uprave, a stavom 2. propoisano da određene poslove uprave mogu obavljati preduzeća ustanove i druga pravna lica kad im je zakonom povjereno vršenje javnih ovlaštenja. Sud BiH je zaključio da samo zakonom, a nikako podzakonskim aktima u koje spada i Pravilnik određeni poslovi mogu biti povjereni preduzećima.

Apelacioni navodi

8. Apelant smatra da mu je osporenom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav 3. tačka h). Pravila Ustavnog suda glasi:

«Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h). apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»

10. U pogledu apelantovih navoda o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud, prije svega, mora utvrditi da li su garancije predviđene navedenim članom uopšte primjenjive na apelantov slučaj.

11. Ustavni sud ukazuje da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije garantuju svakom pravo na pravičan postupak prilikom određivanja njegovih građanskih prava i obaveza. Shodno navedenom, ovo pravo se ne može primijeniti na sve postupke u kojim je neka osoba stranka u postupku, već je primjenjivo na postupke koji se odnose na građanska prava i obaveze te stranke. Stoga je u konkretnom slučaju zadatak Ustavnog suda da odgovori na pitanje da li je osporenim presudom Suda BiH odlučivano o apelantovim građanskim pravima i obavezama. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da je osporenom presudom Suda BiH u konačnici potvrđena kao pravilna odluka Ministarstva broj 01-02-2-5944/12 od 22. novembra 2011. godine o poništenju Javnog konkursa, jer je utvrđeno da uslovi Javnog konkursa nisu u saglasnosti sa članom 18. stav 2. Pravilnika o homologaciji. Ustavni sud ukazuje da iz navedenog jasno proizlazi da se u predmetnom postupku odlučivalo o tome da li su uslovi Javnog konkursa u saglasnosti sa članom 18. stav 2. Pravilnikom o homologaciji, dakle, nije odlučivalo o bilo kakvim apelantovim građanskim pravima ili obavezama. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o povredi člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materie inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

12. Apelant, takođe navodi da je osporenom odlukom povrijeđeno i njegovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da se u predmetnom postupku nije odlučivalo o bilo kakvim apelantovim imovinskim pravima, već da se odlučivalo, kako je već navedeno, o tome da li su uslovi Javnog konkursa u saglasnosti sa članom 18. stav 2. Pravilnika o homologaciji. Stoga, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o povredi člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju, takođe, ratione materie inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

13. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4546/15 (Konzorcij "EIB Internationale" AD… | Sudska praksa | Aktio