Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3325/16 (E.S.)
Odluka donesena 22. 03. 2017.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
- Naknada štete
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3325/16
Apelacija
Odluka o meritumu
22. 03. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3325/16, rješavajući apelaciju E.S., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 22. marta 2017. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija E.S.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Lukavcu u predmetu broj 126 0 P 150259 13 P.
Nalaže se Općinskom sudu u Lukavcu da, u skladu sa članom 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku donese odluku u predmetu broj 126 0 P 150259 13 P, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav
1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da, u skladu sa članom 74.
Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, apelantici E.S. u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati iznos od 600,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku uz obavezu da, nakon isteka ovog roka, plati apelantici E.S. zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Nalaže se Općinskom sudu u Lukavcu i Vladi Tuzlanskog kantona da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. E.S. (u daljem tekstu: apelantica) iz Lukavca, koju zastupa Aida Smajić, advokat iz Tuzle, podnijela je 4. augusta 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Lukavcu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 126 0 P 150259 13 P. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 6. oktobra 2016. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 26. oktobra 2016. godine.
4. Ustavni sud je 7. marta 2017. godine telefonskim putem zatražio dodatne informacije u predmetu.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
6. Apelantica je 28. januara 2013. godine podnijela tužbu Općinskom sudu protiv tuženih Tuzlanskog kantona - Ministarstvo trgovine, turizma i saobraćaja - Direkcija cesta i „Reweusa“ d.o.o. Lukavac (u daljnjem tekstu: tuženi) radi naknade štete, vrijednost spora 5.520,90 KM.
7. Općinski sud je održao pripremno ročište 25. oktobra 2016. godine, te zakazao ročište za glavnu raspravu u predmetnom postupku za 18. novembar 2016. godine.
8. Prema stanju spisa i informacijama kojima raspolaže Ustavni sud, proizlazi da Općinski sud nije donio odluku, odnosno da predmetni parnični postupak nije okončan.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
9. Apelantica smatra da je, zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka, došlo do povrede njenog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Evropska konvencija), kao i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica je zbog navedenog tražila naknadu nematerijalne štete u iznosu od po 150,00 KM za svaku godinu čekanja do donošenja presude.
b) Odgovor na apelaciju
10. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo da je tužba podnesena 28. januara 2013. godine. Također, imajući u vidu činjenicu da nema dovoljan broj sudija u odnosu na broj predmeta u radu, te činjenicu da je u konkretnom predmetu zakazano i održano pripremno ročište prije nego što je od suda zatraženo izjašnjenje, a sve u skladu sa Planom rješavanja starih predmeta, Općinski sud je istakao da smatra da će prvostepeni postupak biti okončan, tj. da će presuda biti donesena u razumnom roku, odnosno najdalje do kraja tekuće godine.
V.Relevantni propisi
11. Zakon o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
(2) Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI.Dopustivost
12. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
13. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
14. U skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
15. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da predmetni parnični postupak i nakon vremenskog perioda dužeg od četiri godine od podnošenja tužbe nije okončan, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
VII.Meritum
16. Apelantica ukazuje da je, zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka, došlo do povrede njenog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje
17. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
18. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.
Relevantni principi
19. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
Period koji se uzima u obzir
20. Ustavni sud prvenstveno smatra neophodnim podsjetiti da je apelantica, u smislu člana 21. stav 6. Pravila Ustavnog suda, dužna obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi sa apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje na to da apelantica nije obavijestila Ustavni sud da li je u međuvremenu Općinski sud donio odluku u predmetnom postupku. Ustavni sud konstatira da, prema dobijenim informacijama od 7. marta 2017. godine, Općinski sud nije donio odluku. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 31. Pravila Ustavnog suda, dužinu postupka ocijeniti isključivo prema apelanticinim navodima, raspoloživim dokazima iz spisa i dobijenim informacijama.
21. Apelantica je podnijela tužbu 28. januara 2013. godine. S tim u vezi, Ustavni sud će razmatrati period od podnošenja tužbe do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, postupak koji traje duže od četiri godine.
Analiza razumnosti trajanja postupka
22. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku koji se vodi pred Općinskim sudom, da se radi o postupku koji po zakonu nije hitan, te da se ne radi o složenom postupku.
23. Ocjenjujući apelanticino ponašanje, Ustavni sud ne nalazi da je apelantica svojim postupcima utjecala na dužinu trajanja postupka u kojem traži naknadu štete.
24. Ocjenjujući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u periodu dužem od četiri godine održao pripremno ročište, te zakazao ročište za glavnu raspravu. Kao opravdanje za nedonošenje odluke Općinski sud naveo je da nema dovoljan broj sudija u odnosu na broj predmeta u radu, kao i da je u predmetu apelantice zakazao i održao pripremno ročište, u skladu sa Planom rješavanja starih predmeta. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi, Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, Serija A broj 194, stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Osim toga, prema praksi Evropskog suda, hronična opterećenost sudova nije opravdanje, dok se trenutni zastoj, koji za sistem predstavlja iznenađenje, uzrokovan, naprimjer, recesijom, može opravdati efikasnim mjerama koje se preduzimaju za njegovo otklanjanje (vidi, Evropski sud, Buchholz protiv Njemačke, presuda od 6. maja 1981. godine). Naime, prema praksi Evropskog suda, države ugovornice nisu odgovorne u slučaju privremenog zaostatka svojih sudova pod uvjetom da preduzmu odgovarajuće mjere da se takva vanredna situacija popravi (vidi, Evropski sud, Zimmermann i Steiner protiv Švajcarske, presuda od 13. jula 1983. godine, Serija A broj 66, st. 25-32). Međutim, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, preopterećenost suda velikim brojem predmeta i nedostatak odgovarajućeg broja sudija ne može se smatrati vanrednom okolnošću, nego sistemskim problemom koji je doveo do hronične opterećenosti suda, pa i svaki novi predmet postaje stari dok dođe na red za rješavanje, što stvara pozitivnu obavezu javne vlasti da taj problem adekvatno riješi. Evidentno je da je javna vlast preduzela određene korake na organiziranju svog rada donošenjem Plana rješavanja starih predmeta. Međutim, postupanje prema navedenom Planu rezultiralo je time da predmet apelantice u prvom stepenu ne bude okončan ni nakon četiri godine od podnošenja tužbe. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da navedene mjere nisu bile efikasne, jer nisu dovele do otklanjanja zaostataka u radu s obzirom na to da konkretni zastoj nije privremen, nego predstavlja hronično preopterećenje suda.
25. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog parničnog postupka, koji u prvom stepenu traje duže od četiri godine, ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji povreda apelanticinog prava na suđenje u „razumnom roku“ kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
26. Apelantica je, zbog dužine trajanja predmetnog postupka, tražila naknadu nematerijalne štete u iznosu od po 150,00 KM za svaku godinu čekanja do donošenja presude. U skladu s članom 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
27. Prilikom odlučivanja o naknadi nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom načelu, apelantu bi za svaku godinu nepostupanja suda u predmetu, odnosno nedonošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost. S obzirom na to da se predmetni parnični postupak prema zakonu ne smatra hitnim, te da pred Općinskim sudom traje duže od četiri godine, Ustavni sud smatra da apelantici treba na ime nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, isplatiti iznos od 600,00 KM. Ovaj iznos je apelantu dužna isplatiti Vlada Tuzlanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana prijema ove odluke.
28. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
Ostali navodi
29. Apelantica je ukazala da joj je, zbog dužine trajanja postupka pred Općinskim sudom, povrijeđeno pravo na imovinu. S obzirom na to da povredu ovoga prava temelji na identičnim navodima koji su već detaljno ispitani u ovoj odluci, u odnosu na pravo na pravično suđenje u razumnom roku u parničnom postupku, Ustavni sud smatra da nema potrebe posebno ih ispitivati u odnosu na pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju VIII.Zaključak
30. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelanticinog prava na donošenje odluke u razumnom roku, kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer predmetni parnični postupak nakon četiri godine od podnošenja tužbe pred Općinskim sudom nije okončan, a u odgovoru na apelaciju Općinski sud nije ponudio opravdane razloge za neblagovremeno postupanje u predmetnom postupku.
31. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
32. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman