Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2515/15 (Grupa glasača Opštine Kotor Varoš, M. P., R. P. i O. P. i drugi)

Odluka donesena 01. 02. 2017.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izbori
  • Nije dopunjena/precizirana apelacija
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2515/15

Apelacija

Odluka o dopustivosti

01. 02. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 1. februara 2017. godine, u predmetu broj AP-2515/15, rješavajući apelaciju Grupe glasača Opštine Kotor Varoš i drugih, na osnovu člana 18. stav (3) tačka k), stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Grupa glasača Opštine Kotor Varoš, Miodrag Petrović, Radislav Petrušić i Obrenko Pucarević protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 Iž 018525 15 Iž od 19. marta 2015. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Miodrag Petrović u ime drugih lica koji čine Grupu glasača Opštine Kotor Varoš (ostalih 236) protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 Iž 018525 15 Iž od 19. marta 2015. godine, zato što je apelant propustio da u ostavljenom roku dopuni/precizira apelaciju.

OBRAZLOŽENJE

1. Grupa glasača Opštine Kotor Varoš, Miodrag Petrović, Radislav Petrušić i Obrenko Pucarević (u daljnjem tekstu: prvoapelanti), te Miodrag Petrović u ime drugih lica koji čine Grupu glasača Opštine Kotor Varoš (uz apelaciju dostavljen spisak još 236 glasača nečitko napisan) (u daljnjem tekstu: drugoapelanti), podnijeli su 19. maja 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 Iž 018525 15 Iž od 19. marta 2015. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijena je žalba apelanata podnesena protiv odluke Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: CIK BiH), kojom je utvrđeno da postupak opoziva načelnika Opštine Kotor Varoš, D. V. nije sproveden u skladu sa zakonom.

2. Budući da apelacija nije sadržavala neophodne elemente u smislu člana 21. stav (2) tačka e) Pravila Ustavnog suda, odnosno potpis drugoapelanata kao podnosioca apelacije ili ovlaštenog punomoćnika, niti su u apelaciji bila napisana imena i prezimena drugoapelanata već je dostavljen spisak glasača nečitko napisan, od Miodraga Petrovića, koji je označen kao kontakt osoba za prepisku sa Ustavnim sudom, je 18. novembra 2016. godine, u smislu člana 22. stav (1) Pravila Ustavnog suda, zatraženo da u odnosu na drugoapelante precizira, odnosno tačno navede ko su apelanti u konkretnom slučaju, koji u ostavljenom roku nije dostavio dopunu apelacije.

3. Sud BiH je naveo, da je CIK BiH, u ponovljenom postupku, koji je prethodio donošenju predmetne odluke, postupajući po uputama iz rješenja Suda BiH od 12. februara 2015. godine, ponovno razmotrio sve činjenice i dokaze predmetne stvari, razmotrio Izvještaj Republičke izborne komisije Republike Srpske u kojem je navedeno da postupak opoziva načelnika Opštine Kotor Varoš, D. V. nije proveden u skladu sa zakonom, prvenstveno radi propusta prilikom dostavljanja glasačkog materijala glasačima koji glasaju putem pošte, kao i nelogičnostima u biračkom spisku. Nadalje je navedeno, da je i po shvatanju Suda BiH, CIK BiH u svojoj odluci, pravilno ukazao, suprotno navodima apelanata, da 1070 birača koji glasaju izvan BiH nije imalo prilike da se izjasni o opozivu načelnika, čime je njihovo biračko pravo očigledno povrijeđeno. Sud BiH je konstatovao, da je nesporno, u ponovljenom postupku, utvrđeno da je Komisija za opoziv glasačke listiće putem Pošte Kotor Varoš uputila 28. novembra 2014. godine, samo dva dana prije dana određenog za izjašnjavanje glasača o opozivu načelnika Opštine Kotor Varoš, a za pojedine zemlje najveći dio glasačkih paketa za glasanje izvan BiH otpremljen je 1. decembra 2014. godine, dakle poslije izjašnjavanja građana o opozivu načelnika Opštine Kotor Varoš koje je održano 30. novembra 2014. godine. Dalje je navedeno, da je prema utvrđenim rezultatima opoziva načelnika Opštine Kotor Varoš utvrđena razlika u glasovima ZA i PROTIV opoziva od 491 glas više ZA opoziv. Sud BiH je istakao, da su nepravilnosti koje su nesporno utvrđene o glasanju birača putem pošte nesumnjivo mogle, u konačnici, odlučujuće uticati na rezultate glasanja o opozivu, pod utvrđenom činjenicom da je broju od 1070 birača onemogućeno da glasaju, a čije bi glasanje moglo bitno uticati na konačan rezultat glasanja o opozivu. Sud BiH je zaključio, da je CIK BiH, u ostavljenom roku od 30 dana od donošenja rješenja Suda BiH od 12. februara 2015. godine, ponovno preispitao čitav predmetni materijal, da je pravilno utvrdio činjenično stanje odnosno pravilno ocijenio utvrđeno činjenično stanje prema stanju u spisu predmeta, te je na pravilno ocijenjeno utvrđeno činjenično stanje primijenio odgovarajuće odredbe materijalnog i procesnog prava i donio pravilnu i zakonitu odluku.

Apelacioni navodi

4. U predmetnoj apelaciji apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Povredu ovog prava apelanti posebno ne obrazlažu osim što, u suštini, smatraju da je u odluci koju su osporili pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da je pogrešno primijenjeno pozitivno-pravne propise. Osim toga, apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih prava (nediskriminacija, člana 25. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima), ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentirali, već su ih zasnovali na istim tvrdnjama o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka k) i stav (4) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka k) i stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

k) apelant je propustio da u ostavljenom roku dopuni/precizira apelaciju;

(4) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

I.Dopustivost prima facie (u odnosu na prvoapelante)

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose isključivo na način na koji su nadležni organi utvrdili činjenično stanje i primijenili pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da je Sud BiH u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, tako da Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u tom pogledu. Ustavni sud naročito ukazuje da prvoapelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi prvoapelanata u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da prvoapelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav

4. Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

II.Apelacija nije dopunjena/precizirana (u odnosu na drugoapelante)

9. Ispitujući dopustivost apelacije u odnosu na drugoapelante, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelacija nije sadržavale neophodne elemente iz člana 21. stav 2. tačka e) Pravila Ustavnog suda, a u ostavljenom roku apelant Miodrag Petrović nije dopunio/precizirao apelaciju, na način kako mu je traženo.

10. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka k), stav (4) i člana 22. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je apelant propustio da u ostavljenom roku dopuni/precizira apelaciju, odnosno ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2515/15 (Grupa glasača Opštine Kotor… | Sudska praksa | Aktio