Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5422/15 (M. B., J.B., M.B., M.D., J.F., LJ.J., G.K., B.M., S.M., S.M. i drugi)
Odluka donesena 01. 02. 2017.
- Pitanje o kojem je Ustavni sud već odlučivao
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-5422/15
Apelacija
Odluka o dopustivosti
01. 02. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 1. februara 2017. godine, u predmetu broj AP-5422/15, rješavajući apelacije M.B. i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka e), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
M.B., J.B., M.B., M.D., J.F., LJ.J., G.K., B.M., S.M., S.M., S.N., M.N., P.P., Z.P., O.S., K.S., S.T., R.Š., M.Z., D.Ž. i LJ.S. zbog neprovođenja rješenjā o izvršenju Osnovnog suda u Banjaluci broj I- 5107/01 od 13. decembra 2001. godine, broj I-3377/01 od 29. augusta 2001. godine, broj I-4278/01 od 12. februara 2002. godine, broj I- 605/05 od 6. aprila 2005. godine, broj I-4274/01 od 12. februara 2002.
godine, I-323/05 od 16. marta 2005. godine, broj I-4536/01 od 12.
februara 2002. godine, broj I-4542/01 od 12. februara 2002. godine, broj I-2705/04 od 10. novembra 2004. godine, broj I-4696/01 od 12.
februara 2002. godine, broj I-4540/01 od 12. februara 2002. godine, broj I-4556/01 od 12. februara 2002. godine, broj I-4698/01 od 12.
februara 2002. godine, broj I-4280/01 od 12. februara 2002. godine, broj I-5104/01 od 20. marta 2002. godine, I-4535/01 od 12. novembra 2001. godine, broj I-4282/01 od 12. februara 2002 godine, broj I- 2516/04 od 27. oktobra 2004. godine, broj I-1745/05 od 15. jula 2005.
godine i broj od I-2693/01 od 28. juna 2002. godine;
Zvonko Kompari, protiv presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 09 0 U 016479 15 Uvp od 15. septembra 2016. godine;
Muhidin Bašić, protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 1 K 007209 16 Krž 6 od 25. oktobra 2016. godine;
K-BENZ d.o.o. Ljubuški, protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 63 0 P 023666 16 Rev od 3. novembra 2016.
godine;
Bonus Bono d.o.o. Pribinić - Teslić, protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 87 0 Pr 020073 16 Prvlz od 22. novembra 2016. godine;
I.R., protiv presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 08 0 U 000197 12 Uvp 2 od 30. januara 2014. godine;
M.K., protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 49 0 P 023005 15 Rev od 16. augusta 2016. godine;
Denis Čuljak, protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 63 0 P 022948 16 Rev od 3. novembra 2016. godine;
zbog toga što je Ustavni sud Bosne i Hercegovine o istoj stvari ranije odlučio, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
OBRAZLOŽENJE
AP-5422/15
1. M. B., J.B., M.B., M.D., J.F., LJ.J., G.K., B.M., S.M., S.M., S.N., M.N., P.P., Z.P., O.S., K.S., S.T., R.Š., M.Z., D.Ž. i LJ.S. (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Rato Runjevac advokat iz Trebinja, podnijeli su 3. decembra 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neprovođenja rješenjā o izvršenju Osnovnog suda u Banjaluci broj I-5107/01 od 13. decembra 2001. godine, broj I-3377/01 od 29. augusta 2001. godine, broj I-4278/01 od 12. februara 2002. godine, broj I-605/05 od 6. aprila 2005. godine, broj I- 4274/01 od 12. februara 2002. godine, I-323/05 od 16. marta 2005. godine, broj I-4536/01 od 12. februara 2002. godine, broj I-4542/01 od 12. februara 2002. godine, broj I-2705/04 od 10. novembra 2004. godine, broj I-4696/01 od 12. februara 2002. godine, broj I-4540/01 od 12. februara 2002. godine, broj I-4556/01 od 12. februara 2002. godine, broj I-4698/01 od 12. februara 2002. godine, broj I-4280/01 od 12. februara 2002. godine, broj I-5104/01 od 20. marta 2002. godine, I-4535/01 od 12. novembra 2001. godine, broj I-4282/01 od 12. februara 2002 godine, broj I-2516/04 od 27. oktobra 2004. godine, broj I-1745/05 od 15. jula 2005. godine i broj od I-2693/01 od 28. juna 2002. godine.
2. Apelanti su prije podnošenja ove apelacije 14. jula 2006. godine podnijeli apelacije Ustavnom sudu koja se odnosila na ista pitanja koje se osporavaju i u predmetnim apelacijama. U vezi sa pitanjima koja se osporavaju Ustavni sud je na sjednici od 13. decembra 2007. godine, odlučujući o apelacijama podnesenim 14. jula 2006. godine, donio Odluku o dopustivosti i meritumu AP 1211/06, od 13. decembra 2007. godine kojom je usvojio apelacije, utvrdio povredu prava na pravično suđenje iz člana 6. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i naložio tuženoj Vladi Republike Srpske da preduzme odgovarajuće mjere kako bi apelanti u što kraćem roku naplatili svoja potraživanja. Ustavni sud zapaža da se apelanti žale na isto činjenično i pravno pitanje, odnosno na neizvršenje iste pravosnažne presude kao i u ranije podnesenoj apelaciji o kojoj je Ustavni sud već donio Odluku o dopustivosti i meritumu.
AP-4537/16
3. Zvonko Kompari (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 2. decembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 09 0 U 016479 15 Uvp od 15. septembra 2016. godine kojom je odbijen apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 U 0016479 12 U od 10. septembra 2015. godine.
4. Apelant je prije podnošenja ove apelacije 19. oktobra 2015. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu koja se odnosila na ista pitanja i odluke koje se osporavaju i u predmetnoj apelaciji. Ustavni sud je 20. aprila 2016. godine donio Odluku o dopustivosti broj AP 4674/15 kojom je apelaciju podnesenu protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 U 0016479 12 U od 10. septembra 2015. godine, odbacio kao očigledno (prima facie) neosnovanu, a iz navoda i dokaza iznesenih u predmetnoj apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje. AP-4572/16
5. Muhidin Bašić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 7. decembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 1 K 007209 16 Krž 6 od 25. oktobar 2016. godine, kojim je odbijena kao neosnovana žalba apelanta protiv rješenja Suda BiH broj S1 1 K 007209 16 Kvl4 od 20. septembra 2016. godine kojim je odbačen zahtjev apelanta za ponavljanje postupka okonačnog pravosnažnom presudom Suda BiH broj S1 1 K 007029 13 Krž od 5. novembra 2013. godine.
6. Apelant je prije podnošenja ove apelacije 10. juna 2016. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu koja se odnosila na ista pitanja i odluke koje se osporavaju i u predmetnoj apelaciji. Ustavni sud je na sjednici 15. septembra 2016. godine donio grupnu Odluku o dopustivosti broj AP 1866/15, u okviru koje je apelaciju AP 2405/16 podnesenu 10. juna 2016. godine odbacio kao ratione materiae nedopuštenu, jer predmetni postupci (ponavljanje postupka) ne ulaze u opseg prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, a iz navoda i dokaza iznesenih u predmetnoj apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje. Naime, u navedenoj odluci predmet ispitivanje je bilo Rješenje Suda BiH S1 1 K 007209 16 Krž 5 od 23. maja 2016. godine kojim je odbijena žalba apelanta kao neosnovana i potvrđeno rješenje Suda BiH broj broj S1 1 K 007209 16 Kvl3 od 28. aprila 2014. godine (kojim je odbijen kao neosnovan apelantov zahtjev za ponavljanje postupka okonačnog pravosnažnom presudom Suda BiH broj S1 1 K 007029 13 Krž od 5. novembra 2013. godine).
AP-4730/16
7. K-BENZ d.o.o. Ljubuški (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Jerko Čilić advokat iz Ljubuškog, podnio je 12. decembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 63 0 P 023666 16 Rev od 3. novembra 2016. godine, kojim je odbačena revizija apelanta protiv presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 63 0 P 023666 15 Gž od 16. februara 2016. godine, u postupku radi naknade štete.
8. Apelant je prije podnošenja ove apelacije 26. aprila 2016. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu koja se odnosila na ista pitanja i odluku koje se osporavaju i u predmetnoj apelaciji. Ustavni sud je na sjednici 7. juna 2016. godine donio grupnu Odluku o dopustivosti broj AP 452/15, u okviru koje je apelaciju AP 1884/16 podnesenu 26. aprila 2016. godine protiv presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 63 0 P 023666 15 Gž od 16. februara 2016. godine, odbacio kao očigledno (prima facie) neosnovanu, a iz navoda i dokaza iznesenih u predmetnoj apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
AP-4771/16
9. Bonus Bono d.o.o. Pribinić - Teslić (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Marijan Savić advokat iz Teslića, podnio je 14. decembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 87 0 Pr 020073 16 Prvlz od 22. novembra 2016. godine, kojim je odbijen kao neosnovan zahtjev za zaštitu zakonitosti protiv pravosnažnog rješenja Osnovnog suda u Tesliću broj 87 0 Pr 020073 15 Pr od 15. januara 2016. godine. Apelant je 28. decembra 2016. godine dopunio apelaciju.
10. Apelant je prije podnošenja ove apelacije 1. septembra 2016. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu koja se odnosila na ista pitanja i odluke koje se osporavaju i u predmetnoj apelaciji. Ustavni sud je na sjednici 10. oktobra 2016. godine donio Odluku o dopustivosti broj AP 3641/16, kojom je apelaciju podnesenu 1. septembra 2016. godine protiv rješenja Okružnog suda u Doboju broj 87 0 Pr 020073 16 Pžp od 27. jula 2016. godine, kojim je odbijena žalba protiv rješenja Osnovnog suda u Tesliću broj 87 0 Pr 020073 15 Pr od 15. januara 2016. godine, odbacio kao očigledno (prima facie) neosnovanu, a iz navoda i dokaza iznesenih u predmetnoj apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
AP-4824/16
11. I.R. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Širokog Brijega, podnio je 16. decembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 08 0 U 000197 12 Uvp 2 od 30. januar 2014. godine.
12. Apelant je prije podnošenja ove apelacije 8. maja 2014. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu koja se odnosila na ista pitanja i odluku koje se osporavaju i u predmetnoj apelaciji. Ustavni sud je na sjednici 17. juna 2015. godine, donio Odluku o dopustivosti broj AP-2092/14, kojom je apelaciju podnesenu 8. maja 2014. godine protiv presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 08 0 U 000197 12 Uvp 2 od 30. januar 2014. godine, odbacio kao očigledno (prima facie) neosnovanu, a iz navoda i dokaza iznesenih u predmetnoj apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
AP-4879/16
13. M.K. iz Fojnice (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 19. decembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 49 0 P 023005 15 Rev od 16. august 2016. godine i presude Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 49 0 P 023005 15 Gž od 3. juna 2015. godine.
14. Apelant je prije podnošenja ove apelacije 20. oktobra 2016. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu koja se odnosila na ista pitanja i odluke koje se osporavaju i u predmetnoj apelaciji. Ustavni sud je na sjednici 6. decembra 2016. godine, donio grupnu Odluku o dopustivosti broj AP 2020/14, u okviru koje je apelaciju AP 4237/16 podnesenu 20. oktobra 2016. godine protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 49 0 P 023005 15 Rev od 16. august 2016. godine i presude Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 49 0 P 023005 15 Gž od 3. juna 2015. godine, odbacio zbog proteka roka za podnošenje apelacije, a iz navoda i dokaza iznesenih u predmetnoj apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
AP-4887/16
15. Denis Čuljak iz Ljubuškog (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Jerko Čilić advokat iz Ljubuškog, podnio je 19. decembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 63 0 P 022948 16 Rev od 3. novembar 2016. godine, kojim je odbačena revizija apelanta protiv presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 63 0 P 022948 15 Gž od 2. marta 2016. godine, u postupku radi naknade štete.
16. Apelant je prije podnošenja ove apelacije 22. marta 2016. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu koja se odnosila na ista pitanja i odluku koje se osporava i u predmetnoj apelaciji. Ustavni sud je na sjednici 20. juna 2016. godine, donio Odluku o dopustivosti broj AP 1322/16, kojom je apelaciju podnesenu 22. marta 2016. godine protiv presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 63 0 P 022948 15 Gž od 2. marta 2016. godine, odbacio kao očigledno (prima facie) neosnovanu, a iz navoda i dokaza iznesenih u predmetnoj apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
Spajanje predmeta
17. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP 5422/15. Apelacioni navodi
18. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., pravo na djelotvoran pravni lijek, pravo na žalbu u krivi nim stvarima, č pravo na kažnjavanje samo na osnovu zakona, pravo na zabranu diskriminacije, itd.).
19. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka e) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 18. stav (3) tačka e) Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
e) radi se o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima temelja za ponovno odlučivanje;
20. Ustavni sud zapaža da su apelanti ovim apelacijama ponovo osporili iste odluke redovnih sudova koje su već bile osporene u ranijim apelacijama i o kojim je Ustavni sud već donio odluke. Ustavni sud zaključuje da su apelacije podnesene po pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima temelja za ponovno odlučivanje.
21. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka e) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je podnesena po pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima osnova za ponovno odlučivanje o istoj stvari o kojoj je Ustavni sud ranije odlučio, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
22. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman