Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1842/16 (S. J.)
Odluka donesena 01. 02. 2017.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
- Radni spor
- Prava iz radnog odnosa
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1842/16
Apelacija
Odluka o meritumu
01. 02. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1842/16, rješavajući apelaciju Slavke Javorac na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2), člana 62 stav (7) i člana 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 1. februara 2017. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Slavke Javorac.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci u predmetu broj 71 0 P 049666 03 P.
Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci da, u skladu sa članom 62 stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku donese odluku u predmetu broj 71 0 P 049666 03 P u skladu sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vladi Republike Srpske, u skladu sa članom 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da Slavki Javorac u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati iznos od 900,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku uz obavezu da, nakon isteka ovog roka, plati apelantkinji Slavki Javorac zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Nalaže se Vladi Republike Srpske i Osnovnom sudu u Banjoj Luci u skladu sa članom 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Slavka Javorac (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Banje Luke podnijela je 27. aprila 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se vodi pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) u predmetu broj 71 0 P 049666 03 P.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda je zatraženo 16. juna 2016. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Osnovni sud je 24. juna 2016. godine dostavio odgovor na apelaciju.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantkinjinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.
5. Apelantkinjin pokojni suprug je 25. decembra 2003. godine Osnovnom sudu podnio tužbu protiv AD „Termomontaža“ Banjaluka radi zaštite prava iz radnog odnosa.
6. Osnovni sud je rješenjem od 27. novembra 2008. godine prekinuo postupak zbog smrti tužioca (apelantkinjinog muža).
7. Punomoćnik tužioca je podneskom od 20. marta 2009. godine podnio zahtjev za nastavak postupka u ovoj pravnoj stvari, označavajući na strani tužioca lica koja su rješenjem Osnovnog suda od 13. juna 2008. godine proglašena za nasljednike iza pokojnog N. J., i to: apelantkinju, tj. njegovu suprugu, te ostale nasljednike S. J., B. K., M. K., M. U., Lj. V., S. P., mldb. N. J. i mldb. D. J. Osnovni sud je 27. novembra 2008. godine donio rješenje o nastavku postupka u predmetnoj pravnoj stvari.
8. Ustavni sud je Odlukom o dopustivosti i meritumu broj AP 2156/11 od 17. septembra 2013. godine (dostupna na internet stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) utvrdio da je apelantkinji povrijeđeno pravo na pravično suđenje u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) u postupku pred Osnovnim sudom u predmetu broj 71 0 P 049666 03 P i naloženo okončanje predmetnog postupka.
9. Ustavni sud je rješenjem od 21. oktobra 2014. godine utvrdio da Osnovni sud nije izvršio Odluku Ustavnog suda broj AP 2156/11 od 17. septembra 2013. godine.
10. Osnovni sud je 9. decembra 2014. godine donio rješenje kojim je utvrdio da se tužba u predmetnoj pravnoj stvari smatra povučenom.
11. Navedeno rješenje je ukinuto rješenjem Okružnog suda u Banjoj Luci od 23. aprila 2015. godine i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak.
12. U ponovnom postupku pred Osnovnim sudom pripremno ročište zakazano za 10. decembar 2015. godine je odgođeno zato što pojedini tužioci nisu pristupili (neuredna dostava).
13. Osnovni sud je, s obzirom na veći broj tužilaca u konkretnoj pravnoj stvari i nemogućnost istovremenog pravilnog i blagovremenog dostavljanja poziva, rješenjem od 10. februara 2016. godine tužioce pozvao da imenuju zajedničkog punomoćnika za primanje pismena, što oni nisu učinili, ali su zaključno sa 17. junom 2016. godine sudu dostavili uredne punomoći za zastupanje.
14. Osnovni sud je nastavak pripremnog ročišta u ovoj pravnoj stvari zakazao za 11. juli 2016. godine, o čemu su punomoćnici stranaka uredno obaviješteni.
15. Iz stanja spisa proizlazi da predmetni parnični postupak nije okončan. IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
16. Apelantkinja smatra da je zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka došlo do povrede njenog prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Apelantkinja je navela da je parnični postupak pokrenuo njen pokojni suprug tužbom 25. decembra 2003. godine, koji Osnovni sud do dana podnošenja apelacije nije okončao. Apelantkinja je, takođe, istakla da je 20. marta 2009. godine urgirala kod Osnovnog suda da postupi po predmetnoj tužbi. Najzad, apelantkinja je zbog navedenog tražila da Ustavni sud utvrdi povredu prava na suđenje u razumnom roku i da joj dosudi naknadu na ime nematerijalne štete u iznosu utvrđenom prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda za svaku godinu kašnjenja.
b) Odgovor na apelaciju
17. U odgovoru na apelaciju, Osnovni sud je opisao hronološki tok predmetnog postupka i naveo da nema prepreka da se već na idućem ročištu odredi termin za glavnu raspravu ili čak eventualno zaključi sudsko poravnanje.
V.Relevantni propisi
18. Zakon o parničnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik RS“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
(2) Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 420.
U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a naročito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati naročitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.
VI.Dopustivost
19. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
20. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
21. U skladu sa članom 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
22. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno, okolnost da predmetni parnični postupak nije okončan, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
23. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
24. Apelantkinja ukazuje da je zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka došlo do povrede njenog prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
25. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.
26. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom.
27. Ustavni sud prvenstveno smatra neophodnim podsjetiti na to da su apelanti, u smislu člana 21 stav (6) Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi sa apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje na to da apelantkinja nije obavijestila Ustavni sud o tome da li je Osnovni sud okončao postupak. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 31 Pravila Ustavnog suda, dužinu postupka ocijeniti isključivo prema apelantkinjinim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa. Period koji se uzima u obzir
28. Ustavni sud nalazi da je postupak pred redovnim sudom pokrenut 25. decembra 2003. godine. Budući da postupak u predmetnoj pravnoj stvari još nije okončan, proizlazi da postupak u konkretnom slučaju traje duže od 13 godina.
29. Međutim, imajući u vidu Odluku broj AP 2156/11, te podržavajući praksu u predmetima koji su sa ovog aspekta - ocjene trajanja postupka nakon odluke Ustavnog suda - pokretali identična pravna pitanja (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1497/08 od 8. decembra 2010. godine, stav 43, dostupna na internet stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba), rukovodeći se pravilom ne bis in idem, Ustavni sud će razmotriti apelantkinjine navode vezane za eventualnu povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku u periodu od donošenja ranije odluke Ustavnog suda, koja je Osnovnom sudu dostavljena 4. oktobra 2013. godine, do donošenja ove odluke Ustavnog suda, a to je period duži od tri godine i tri mjeseca.
Analiza razumnosti trajanja postupka
30. Ustavni sud, prije svega, ističe da se prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
31. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom, da se radi o postupku koji je po zakonu hitan, te da se ne radi o naročito složenom postupku.
32. Ocjenjujući apelantkinjino ponašanje, Ustavni sud ne nalazi da je apelantkinja svojim postupcima uticala na dužinu trajanja postupka.
33. Ocjenjujući ponašanje Osnovnog suda i Okružnog suda, Ustavni sud zapaža da su u periodu dužem od tri godine i tri mjeseca ovi sudovi donijeli dvije odluke i da je Osnovni sud zakazao pripremno ročište. Dakle, proizlazi da je dužini trajanja postupka od više od tri godine i tri mjeseca nakon donošenja ranije odluke Ustavnog suda u odlučujućoj mjeri doprinio Osnovni sud. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da zato što predmetni parnični postupak traje duže od tri godine i tri mjeseca od donošenja ranije odluke Ustavnog suda nije zadovoljen zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, zbog čega postoji povreda apelantkinjinog prava na suđenje u „razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
34. Imajući u vidu navedeno i uzevši u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju zbog dužine trajanja postupka povrijeđeno apelantkinjino pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
35. Apelantkinja je zbog dužine trajanja predmetnog postupka tražila naknadu nematerijalne štete u iznosu utvrđenom prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda za svaku godinu kašnjenja. U skladu sa članom 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
36. Prilikom odlučivanja o naknadi nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu nepostupanja suda u predmetu, odnosno nedonošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost.
37. U konkretnom slučaju, s obzirom da se radi o predmetu koji zahtijeva posebnu hitnost, Ustavni sud smatra da bi apelantkinji za svaku godinu odlaganja donošenja odluke trebalo da se isplati iznos od približno 300,00 KM. Dakle, ukupan iznos koji apelantkinji treba da se isplati je 900,00 KM, koji je dužna da plati Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.
38. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VIII.Zaključak
39. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kada parnični postupak radi zaštite prava iz radnog odnosa nije okončan ni nakon tri godine i tri mjeseca, a u okolnostima konkretnog slučaja ne može se zaključiti da se radilo o predmetu koji pokreće naročito složena činjenična i pravna pitanja, niti je Osnovni sud ponudio razloge ili obrazloženja zbog kojih nije blagovremeno postupao.
40. Na osnovu člana 59 st. (1) i (2), člana 62 stav (7) i člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
41. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman