Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5005/16 (Pokret uspješna Srpska)
Odluka donesena 01. 02. 2017.
- Nema povrede
- Član 3. Protokola 1 uz EK (Pravo na slobodne izbore)
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Izbori
- Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-5005/16
Apelacija
Odluka o dopustivosti
01. 02. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 1. februara 2017. godine, u predmetu broj AP-5005/16, rješavajući apelaciju Pokreta uspješna Srpska, na osnovu člana 18. stav (3) tačka h) i stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Pokret uspješna Srpska protiv rješenjâ Suda Bosne i Hercegovine br. S1 3 Iž 023362 16 Iž od 26. oktobra 2016. godine, S1 3 Iž 023357 16 Iž od 27. oktobra 2016. godine, S1 3 Iž 023386 16 Iž od 28. oktobra 2016.
godine, S1 3 Iž 023443 16 Iž od 31. oktobra 2016. godine, S1 3 Iž 023444 16 Iž od 31. oktobra 2016. godine, S1 3 Iž 023446 16 Iž od 31. oktobra 2016. godine, S1 3 Iž 023448 16 Iž od 31. oktobra 2016.
godine i S1 3 Iž 023528 16 Iž od 3. novembra 2016. godine, u odnosu na navode o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava, zbog toga što su ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Pokret uspješna Srpska protiv rješenjâ Suda Bosne i Hercegovine br. S1 3 Iž 023362 16 Iž od 26. oktobra 2016. godine, S1 3 Iž 023357 16 Iž od 27. oktobra 2016. godine, S1 3 Iž 023386 16 Iž od 28. oktobra 2016.
godine, S1 3 Iž 023443 16 Iž od 31. oktobra 2016. godine, S1 3 Iž 023444 16 Iž od 31. oktobra 2016. godine, S1 3 Iž 023446 16 Iž od 31. oktobra 2016. godine, S1 3 Iž 023448 16 Iž od 31. oktobra 2016.
godine i S1 3 Iž 023528 16 Iž od 3. novembra 2016. godine, u odnosu na član 3. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Pokret uspješna Srpska (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bijeljine, podnio je 26. decembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenjâ Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) br. S1 3 Iž 023362 16 Iž od 26. oktobra 2016. godine, S1 3 Iž 023357 16 Iž od 27. oktobra 2016. godine, S1 3 Iž 023386 16 Iž od 28. oktobra 2016. godine, S1 3 Iž 023443 16 Iž od 31. oktobra 2016. godine, S1 3 Iž 023444 16 Iž od 31. oktobra 2016. godine, S1 3 Iž 023446 16 Iž od 31. oktobra 2016. godine, S1 3 Iž 023448 16 Iž od 31. oktobra 2016. godine i S1 3 Iž 023528 16 Iž od 3. novembra 2016. godine.
2. U konkretnim slučajevima, osporenim konačnim odlukama su odbijene apelantove žalbe izjavljene protiv odluka Centralne izborne komisije BiH (u daljnjem tekstu: CIK) donesenih po prigovorima apelanta koji su se odnosili na izborne nepravilnosti (koje se odnose na: dodavanje glasačkih listića na ime lica koja nisu izašla na biračka mjesta, nepravilno brojanje glasačkih listića za kandidate, podmićivanje, uticaj i nedozvoljeno pomaganje biračima, masovnu kupovinu glasova romske populacije, te navoda da je u blizini biračkog mjesta kružilo kombi vozilo oblijepljeno sa plakatima političkih subjekata). Sud BiH je u osporenim rješenjima naveo da je CIK u svim pojedinim slučajevima postupao na zakonit i pravilan način, da je u svakom pojedinačnom slučaju pravilno utvrdio i ocijeno činjenično stanje i donio pravilnu i zakonitu odluku, u skladu sa odredbama Izbornog zakona Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Izborni zakon). Naime, Sud BiH je naveo da je CIK, postupajući po žalbama apelanta podnesenim protiv rješenjâ Gradske izborne komisije Bijeljina (kojima su u dva slučaju apelantovi prigovori odbačeni kao neblagovremeni, a u jednom slučaju kao nepotpun), pravilno primijenio relevantne odredbe Izbornog zakona, te slijedom toga pravilno postupio kada je odbio kao neosnovane žalbe apelanta. Također, Sud BiH je naveo da je pravilan zaključak CIK-a u ostalim odlukama (donesenim po prigovorima apelanta) da su neosnovane žalbe apelanta i da je Gradska izborna komisija Bijeljina pravilno odbila prigovore apelanta u skladu sa odredbama čl. 5.19 i 6.8 Izbornog zakona, odnosno da u jednom slučaju nije konstatovana povreda člana 7.4 stav 1. tačka 2. Izbornog zakona. Imajući u vidu navedeno, odlučeno je kao u izrekama osporenih konačnih odluka primjenom odredbe člana 81. stav 1. Zakona o upravnim sporovima BiH.
Apelacioni navodi
3. U predmetnoj apelaciji apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na slobodne izbore iz člana 3. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu ovih prava apelant posebno ne obrazlaže osim što, u suštini, smatra da je u odlukama koju je osporio pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) i stav (4) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) i stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
(4) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
a) U odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje
5. S obzirom da apelant smatra da je osporenim rješenjima Suda BiH, kojim su odbijena njegove žalba protiv odluke Centralne izborne komisije BiH, dakle u sporu proizašlom iz izbornog procesa, povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje, koje je garantovano članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud prvo mora utvrditi da li su garancije predviđene navedenim članom primjenjive na predmetni postupak.
6. S tim u vezi, Ustavni sud, prije svega, podsjeća na ustaljenu praksu Europskog suda koja podržava stav da se politička prava ne smatraju građanskim pravima. Evropski sud je takav stav usvojio u predmetu Pierre-Bloch v. Francuske (vidi, Pierre-Bloch protiv Francuske, aplikacija broj 24194/94, presuda iz 1997. godine), koji u bitnom nije mijenjao ni u novijoj praksi, ostajući dosljedan stavu da sporovi u vezi sa pravima i obvezama koji izviru iz pasivnog biračkog prava, u pravilu, ne spadaju u okvire građanskog ni kaznenog aspekta člana 6. Evropske konvencije (vidi, između ostalih, Mutalibov protiv Azerbejdžana, aplikacija broj 31799/03, presuda iz 2004. godine, Paksas protiv Litvanije, aplikacija broj 34932/04, presuda iz 2011. godine, i Karimov protiv Azerbejdžana, aplikacija broj 12535/06, presuda iz 2014. godine). Ustavni sud zapaža da je u svojoj dosadašnjoj praksi usvajao sličan stav (vidi, između ostalih, Ustavni sud, odluke br. AP 3804/08 od 15. juna 2010. godine i AP 4702/11 od 23. februara 2012. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba).
7. Stoga, Ustavni sud zaključuje da se radi o sporu koji je izvan okvira člana 6. stav 1. Evropske konvencije, a član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u ovom slučaju ne pruža širi obim zaštite, zbog čega su navodi apelanta inkompatibilni ratione materiae sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
b) U odnosu na navode o povredi prava na slobodne izbore
8. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na slobodne izbore odnose isključivo na način na koji su nadležni organi i redovni sud utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
10. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da je Sud BiH u obrazloženju odlukâ osporenih predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, tako da Ustavni sud ne nalazi bilo šta što bi ukazalo na proizvoljnu primjenu relevantnih odredaba Izbornog zakona, koja bi mogla dovesti u pitanje apelantovo uživanje prava na slobodne izbore. Ustavni sud naročito ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
11. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) i stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman