Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4976/16 ("Almy-Transport" d.o.o. Zenica)

Odluka donesena 01. 02. 2017.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Naknada
  • Građevinsko zemljište
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Upravni postupak
  • Upravni spor
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4976/16

Apelacija

Odluka o dopustivosti

01. 02. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 1. februara 2017. godine, u predmetu broj AP-4976/16, rješavajući apelacije "Almy-Transport" d.o.o. Zenica, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka

a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje je podnio "Almy- Transport" d.o.o. Zenica protiv:

-Presude Kantonalnog suda u Zenici broj 04 0 U 008296 16 U 2 od 28. oktobra 2016. godine; i -Presude Kantonalnog suda u Zenici broj 04 0 U 008684 16 U od 6. decembra 2016. godine;

zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.

OBRAZLOŽENJE

AP-4976/16

1. "Almy-Transport" d.o.o. Zenica (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 26. decembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 04 0 U 008296 16 U 2 od 28. oktobra 2016. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijena je apelantova tužba podnesena protiv rješenja tuženog (Grad Zenica - Drugostepena komisija za rješavanje po žalbama protiv rješenja donesenih u prvostepenom postupku), kojim je odbijena apelantova žalba podnesena protiv prvostepenog upravnog akta, kojim je apelant, kao vlasnik i korisnik poslovnog prostora koji se nalazi u Zenici, obavezan na plaćanje naknade za korištenje gradskog građevinskog zemljišta za 2015. godinu.

AP-4977/16

2. Apelant je podnio 26. decembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda broj 04 0 U 008684 16 U od 6. decembra 2016. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijena je apelantova tužba podnesena protiv rješenja tuženog (Grad Zenica - Drugostepena komisija za rješavanje po žalbama protiv rješenja donesenih u prvostepenom postupku), kojim je odbijena apelantova žalba podnesena protiv prvostepenog upravnog akta, kojim je apelant, kao vlasnik i korisnik poslovnog prostora koji se nalazi u Zenici, obavezan na plaćanje naknade za korištenje gradskog građevinskog zemljišta za 2016. godinu. Spajanje predmeta

3. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-4976/16. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanta.

Činjenično stanje

4. U obrazloženju osporenih odluka Kantonalni sud je naveo, između ostalog, da iz sadržaja Zapisnika prvostepenog upravnog organa o izvršenom uviđaju na licu mjesta proizlazi da je ovlašteno službeno lice prvostepenog upravnog organa izvršenim uviđajem na licu mjesta, u prisustvu punomoćnika apelanta, pravilno utvrdilo da je apelant vlasnik i korisnik predmetnog poslovnog prostora u kojem obavlja registrovanu poslovnu djelatnost i zatvorenog skladišta. Kantonalni sud je, u osporenim odlukama, dalje naveo da se predmetne nekretnine nalaze u II (drugoj) poslovnoj zoni Grada Zenica, u obuhvatu granica gradskog građevinskog zemljišta utvrđenog urbanističkim planom Grada Zenica. Nadalje, Kantonalni sud je konstatovao, da je prvostepeni upravni organ na navedeno nesporno činjenično stanje pravilno primijenio važeće materijalne propise - odredbe člana 73., 74. i 75. Zakona o građevinskom zemljištu, te člana 2. u vezi s odredbama člana 53. - 67. Odluke o građevinskom zemljištu Općine Zenica, kada je pobijanim prvostepenim rješenjem utvrdio da je apelant obveznik plaćanja predmetnih naknada u utvrđenim iznosima. Kantonalni sud je ukazao, da je odredbom člana 73. stav 1. Zakona o građevinskom zemljištu, propisano da se odlukom općinskog vijeća uvodi obaveza plaćanja naknade za korištenje gradskog građevinskog zemljišta (renta), te osnovi i mjerila na osnovu kojih se utvrđuje visina naknade, a da je stavom 6. istog člana propisano da rješenje o određivanju naknade za korištenje gradskog građevinskog zemljišta donosi općinski organ uprave nadležan za komunalne poslove, odnosno organizacija koju je općinsko vijeće ovlastilo za obavljanje tih poslova. Također je navedeno, da je odredbom iz člana 75. stav 1. istog Zakona propisano da su obveznici naknade suvlasnici ili nosioci prava raspolaganja na stambenom, poslovnom ili sličnom prostoru, odnosno fizička i pravna lica koja su korisnici gradskog građevinskog zemljišta, a da je stavom 2. istog člana propisano da se obveznik naknade utvrđuje prema podacima iz urbanističke ili građevinske dokumentacije, katastra nekretnina, odnosno zemljišnih knjiga i uviđaja na licu mjesta. Kantonalni sud je ukazao, da je odredbom člana 2. Odluke o građevinskom zemljištu Općine Zenica, propisano da gradsko građevinsko zemljište i ostalo građevinsko zemljište može biti u državnom i privatnom vlasništvu, a da su odredbama članova 7. - 10. citirane Odluke regulisane granice gradskog građevinskog zemljišta podijeljenog po zonama sa opisnim dijelovima obuhvata istih. Nadalje je navedeno, da je odredbom člana 53. iste Odluke propisano da se za korištenje gradskog građevinskog zemljišta plaća naknada prema mjerilima za izgrađeno gradsko građevinsko zemljište, a da je odredbom člana 55. stav 2. iste Odluke propisano da se naknada utvrđuje rješenjem nadležnog organa i to ukupno godišnje zaduženje i mjesečni iznos naknade. Također je navedeno, da je odredbom člana 67. iste Odluke propisano, između ostalog da se „Javnom preduzeću za prostorno planiranje i uređenje grada Zenica,, d.o.o. Zenica dodjeljuju i poslovi donošenje rješenja o utvrđivanju naplate za korištenje gradskog građevinskog zemljišta, a sve u skladu s citiranom odredbom člana 73. stav 6. Zakona o građevinskom zemljištu. Kantonalni sud je konstatovao da imajući u vidu navedeno, da su po njegovoj ocjeni neosnovani apelantovi navodi tužbe da prvostepeni organ nije nadležan za donošenje rješenja kojim se utvrđuje obaveza plaćanja predmetne naknade, te da u konkretnom slučaju ne postoji pravni osnov za naplatu iste, jer upravo suprotno proizlazi iz sadržaja citiranih odredbi člana 2. u vezi sa članom 53. - 59. i 67. Odluke o građevinskom zemljištu, te odredbi člana 73., 74. i 75. Zakona o građevinskom zemljištu. Apelacioni navodi

5. Nakon brižljive, pojedinačne analize podnesenih apelacija, Ustavni sud je zaključio da se u navedenim apelacijama apelant poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant, u suštini, smatra da je u odlukama koje je osporio pogrešno primijenjeno materijalno pravo (Zakon o građevinskom zemljištu i Odluka o građevinskom zemljištu Općine Zenica ). Osim toga, apelant se pozvao i na povredu nekih drugih ustavnih prava (nediskriminacija), ali te navode je zasnovao na istim tvrdnjama o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni procesnog, odnosno materijalnog prava.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

7. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koje se apelant pozvao, u svim pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na način na koji je Kantonalni sud primijenio pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

9. U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženjima osporenih odluka dao detaljne i jasne razloge u pogledu primjene relevantnih odredaba Zakona o građevinskom zemljištu i Odluke o građevinskom zemljištu Općine Zenica na predmetnu situaciji, tako da Ustavni sud ne nalazi bilo šta što bi ukazalo na proizvoljno postupanje Kantonalnog suda u tom pogledu. Ustavni sud naročito ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupaka u kojima su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

10. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4976/16 ("Almy-Transport" d.o.o. Zenica) | Sudska praksa | Aktio