Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-260/16 (D. P.)
Odluka donesena 01. 02. 2017.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Prava iz radnog odnosa
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-260/16
Apelacija
Odluka o meritumu
01. 02. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 260/16, rješavajući apelaciju Dragana Pajića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 1. februara 2017. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Dragana Pajića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se povodom izjavljene revizije protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Rs 055092 14 Rsž od 15. septembra 2016. godine trenutno nalazi na odlučivanju pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine.
Nalaže se Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine, u skladu sa članom 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da po hitnom postupku donese odluku o reviziji izjavljenoj protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Rs 055092 14 Rsž od 15. septembra 2016. godine u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona, u skladu sa članom 74.
Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da apelantu Draganu Pajiću u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati iznos od 1.800,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati apelantu Draganu Pajiću zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Nalaže se Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine i Vladi Tuzlanskog kantona da u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Dragan Pajić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, kojeg zastupa Amir Mešić, advokat iz Tuzle, podnio je 15. januara 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se vodio pred Općinskim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) kao predmet broj 32 0 Rs 055092 11 Rs, a koji se u trenutku podnošenja apelacije vodio pred Kantonalnim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) kao predmet broj 32 0 Rs 055092 14 Rsž.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda zatraženo je 10. februara 2016. godine da dostavi odgovor na apelaciju, a od Općinskog suda 5. decembra 2016. godine.
3. Kantonalni sud je 25. februara 2016. godine dostavio odgovor na apelaciju, a Općinski sud 19. decembra 2016. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelant je 31. januara 2011. godine podnio tužbu Općinskom sudu protiv tuženog JP Elektroprivreda BiH d.d. Sarajevo, Podružnica Termoelektrana „Tuzla“ (u daljnjem tekstu: tuženi) radi potraživanja iz radnog odnosa, vs. 1.200,00 KM.
6. Općinski sud je donio Presudu broj 32 0 Rs 055092 11 Rs od 10. januara 2014. godine kojom je odbio apelantov tužbeni zahtjev kao neosnovan.
7. Iz stanja spisa proizlazi da je apelant protiv navedene presude podnio žalbu 24. januara 2014. godine, te da je spis 14. aprila 2014. godine dostavljen Kantonalnom sudu na nadležno postupanje.
8. Kantonalni sud je donio Presudu broj 32 0 Rs 055092 14 Rsž od 15. septembra 2016. godine kojom je žalbu odbio i prvostepenu presudu u cijelosti potvrdio.
9. Iz odgovora na apelaciju Općinskog suda proizlazi da je 17. oktobra 2016. godine zaprimljena apelantova revizija koja je 10. novembra 2016. godine dostavljena na odgovor tuženom, a odgovor na reviziju je zaprimljen 22. novembra 2016. godine, te je predmet 8. decembra 2016. godine upućen Vrhovnom sudu Federacije (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud).
10. Prema stanju spisa, predmetni postupak je u toku pred Vrhovnim sudom.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
11. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja parničnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Apelant je naveo da punih pet godina po pokretanju sudskog postupka nije u prilici da ostvari svoje pravo na naknadu štete jer ne raspolaže pravomoćnom sudskom odlukom. Apelant potražuje i naknadu štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u iznosu od 1.500,00 KM.
b) Odgovor na apelaciju
12. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju od 25. februara 2016. godine naveo da mu je predmet po žalbi dostavljen 14. aprila 2014. godine. Pored toga, Kantonalni sud je istakao da: „Odluka o žalbi apelanta u ovom predmetu još nije donesena jer predmet do sada još nije bio obuhvaćen Planom rješavanja starih predmeta, koji plan sačinjava predsjednik suda za svakog pojedinog sudiju, za svaku kalendarsku godinu i za svaki kvartal u godini. S tim u vezi, [Kantonalni sud je napomenuo] da se predmeti rješavaju prema donesenom Planu, a donošenje odluke o žalbi u konkretnom predmetu, s obzirom na datum podnošenja inicijalnog akta-tužbe prvostepenom sudu (31. januara 2011. godine), orijentaciono bi se moglo očekivati u toku ove godine s obzirom na veliki broj neriješenih predmeta na drugostepenom parničnom referatu u Kantonalnom sudu u Tuzli, te s obzirom na nedovoljan broj sudija, kao i s obzirom na to da na ovaj sud, radi odlučivanja o žalbama, kontinuirano pristižu predmeti sa starijim datumima inicijalnog akta u odnosu na datum inicijalnog akta u predmetu apelanta, a koji predmeti automatski ulaze u Plan rješavanja starih predmeta prije određenog broja predmeta koji se već nalaze kod ovog suda radi odlučivanja o žalbi. S obzirom na sve navedeno, [Kantonalni sud je predložio] da se apelacija odbije kao neosnovana.“
13. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju od 19. decembra 2016. godine opisao hronologiju predmetnog postupka kako je navedeno u činjeničnom dijelu odluke, te istakao da „ne nalazi da je u konkretnoj predmetnoj stvari opravdan zahtjev apelanta, odnosno da predočene činjenice mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i sloboda ili da se za stranke u postupku može utvrditi da snose posljedice kršenja [Evropske konvencije]. Nadalje, Općinski sud je naveo da je predmetni parnični postupak vođen načelom dispozicije stranaka, pokretanje postupka i teret dokazivanja je na podnosiocu predstavke, od kojeg u velikoj mjeri zavisi ekspeditivnost vođenja postupka. U toku postupka od strane apelanta je predloženo je da se kao dokaz provedu saslušanje svjedoka i vještačenje po vještaku ekonomske struke, što je svakako produžilo trajanje ovog postupka“. Imajući u vidu navedeno, Općinski sud je predložio da se, prilikom odlučivanja o osnovanosti apelacije, u smislu člana 59. Pravila Ustavnog suda BiH ona odbije kao neosnovana. V.Relevantni propisi
14. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:
Član 10.
(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
(2) Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 420.
U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a osobito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati osobitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova. VI.Dopustivost
15. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
16. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
17. U skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
18. U konkretnom slučaju, iako je apelacija podnesena prije nego što je postupak pravomoćno okončan, prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, konkretna apelacija je dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
19. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. VII.Meritum
20. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja parničnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
21. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
22. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]
23. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38). a)Period koji se uzima u obzir
24. Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak pokrenut 31. januara 2011. godine i da još uvijek traje. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir pri ocjeni dužine trajanja postupka jeste period od oko šest godina.
b)Analiza dužine trajanja postupka
25. Ustavni sud uočava da se u konkretnom slučaju radi o radnom sporu, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, ne radi o naročito složenom predmetu kako u činjeničnom tako i u pravnom aspektu. Osim toga, budući da apelant traži zaštitu prava iz radnog odnosa, može se zaključiti da je postupak za apelanta značajan, te da je prema zakonu hitne prirode.
26. U vezi s ponašanjem redovnih sudova, Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud u postupku donio odluku nakon dvije godine i jedanaest mjeseci, dok je Kantonalni sud u žalbenom postupku donio presudu nakon dvije godine i pet mjeseci. Nakon toga, apelant je protiv presude Kantonalnog suda izjavio reviziju Vrhovnom sudu koji, prema stanju spisa, nije donio odluku o izjavljenoj reviziji. Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u odgovoru na apelaciju naveo da nije opravdan apelantov zahtjev, odnosno da ne postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i sloboda. S druge strane, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju naveo da odluka o apelantovoj žalbi u ovom predmetu još nije donesena jer predmet do sada još nije bio obuhvaćen Planom rješavanja starih predmeta, da se predmeti rješavaju prema donesenom planu, te je ukazao na veliki broj neriješenih predmeta i nedovoljan broj sudija. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda za ljudska prava i vlastitu jurisprudenciju, prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi, Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, Serija A, broj 194, stav 21. i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Osim toga, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, hronična opterećenost sudova nije opravdanje, dok se trenutni zastoj, koji za sistem predstavlja iznenađenje, uzrokovan, naprimjer, recesijom, može opravdati efikasnim mjerama koje se preduzimaju za njegovo otklanjanje (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Buchholz protiv Njemačke, presuda od 6. maja 1981. godine). Naime, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, države ugovornice nisu odgovorne u slučaju privremenog zaostatka svojih sudova pod uvjetom da preduzmu odgovarajuće mjere da se takva vanredna situacija popravi (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Zimmermann i Steiner protiv Švicarske, presuda od 13. jula 1983. godine, Serija A, broj 66, st. 25-32). Međutim, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, preopterećenost suda velikim brojem predmeta ne može se smatrati vanrednom okolnošću, nego sistemskim problemom koji je doveo do hronične opterećenosti suda, pa i svaki novi predmet postaje stari dok dođe na red za rješavanje, što stvara pozitivnu obavezu javne vlasti da taj problem adekvatno riješi. Evidentno je da je javna vlast preduzela određene korake na organiziranju svog rada donošenjem Plana rješavanja starih predmeta. Međutim, postupanje prema navedenom planu rezultiralo je nepostupanjem povodom žalbe tuženog u periodu od oko dvije godine i pet mjeseci.
27. Imajući u vidu navedeno, činjenicu da apelant ni na koji način nije doprinio dužini postupka, za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da dužina parničnog postupka (radnog spora), koji ni nakon šest godina još uvijek nije okončan, ne zadovoljava standarde iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
28. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje apelantovog prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
29. Iako nije utvrdio odgovornost Vrhovnog suda pred kojim se predmet trenutno nalazi, Ustavni sud smatra svrsishodnim naložiti Vrhovnom sudu da po hitnom postupku donese odluku u predmetu. Naime, u postupku je utvrđeno kršenje prava na pravično suđenje i kada se ne bi bez daljnjeg odgađanja donijela konačna odluka svrha apelacije kao efektivnog pravnog lijeka u odnosu na navode o povredi prava na suđenje u razumnom roku bila bi dovedena u pitanje (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 2915/07 od 2. decembra 2009. godine, tačka 42).
Pitanje naknade nematerijalne štete
30. Apelant je zatražio da mu se naknadi šteta zbog dužine trajanja postupka. Prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može u odluci kojom usvaja apelaciju odrediti naknadu nematerijalne štete na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda.
31. Shodno navedenom, odlučujući o naknadi nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom načelu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost. Imajući u vidu činjenicu da postupak traje više od šest godina, te da se radi o hitnom postupku, apelantu se u konkretnom slučaju dodjeljuje naknada nematerijalne štete u iznosu od 1.800,00 KM. Taj iznos apelantu je dužna da isplati Vlada Tuzlanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
Ostali navodi
32. S obzirom na zaključak Ustavnog suda o kršenju prava na suđenje u razumnom roku iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te činjenicu da se navodi o povredi prava na imovinu i zabranu diskriminacije zasnivaju na navodima o povredi prava na pravično suđenje zbog nedonošenja odluke u razumnom roku,Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitivati apelantove navode o kršenju prava iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. VIII.Zaključak
33. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelantovog prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada postupak u sporu iz radnog odnosa, koji je prema zakonu hitan, traje gotovo šest godina i još uvijek nije okončan, pri čemu odgovornost za dužinu postupka snose isključivo Općinski sud i Kantonalni sud.
34. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
35. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman