Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4948/16 (S. B. i L. R.)

Odluka donesena 01. 02. 2017.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Invalid
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Upravni spor
  • Upravni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4948/16

Apelacija

Odluka o dopustivosti

01. 02. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 1. februara 2017. godine, u predmetu broj AP-4948/16, rješavajući apelacije Stipe Babića i drugih, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Stipe Babić protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 07 0 U 006553 12 Uvp od 23. septembra 2016.

godine; i Ljubo Rezo protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 07 0 U 006850 12 Uvp od 15. septembra 2016.

godine;

zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-4948/16

1. Stipe Babić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prozora, kojeg zastupa Zajednički odvjetnički ured Sesar-Ćurić-Miletić iz Mostara, podnio je 22. decembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 07 0 U 006553 12 Uvp od 23. septembra 2016. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom je odbijen apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje sudske presude (Kantonalnog suda od 5. juna 2012. godine) kojom je odbijena kao neosnovana apelantova tužba podnesena protiv akta upravnog organa u predmetu priznavanja svojstva ratnog vojnog invalida. U predmetnoj upravnoj stvari je odbijen apelantov zahtjev za priznavanje svojstva ratnog vojnog invalida. Vrhovni sud je, u obrazloženju osporene odluke, istakao da je pravilna odluka Kantonalnog suda kojom je odbijena tužba apelanta podnesena protiv rješenja upravnog organa koje je doneseno na osnovu nalaza i mišljenja prvostepene i drugostepene Ljekarske komisije za nadzor i medicinsko vještačenje lica obuhvaćenih Zakonom o pravima branilaca i članova njihovih porodica. Naime, navedena prvostepena i drugostepena komisija su svoj nalaz sačinili na osnovu neposrednog kliničkog pregleda i uvida u medicinsku dokumentaciju, te su po mišljenju Vrhovnog suda pravilno utvrdili da apelantov ukupni vojni invaliditet iznosi ispod 20%. Naime, kako pravilno zaključuje Kantonalni sud, nalazi komisije sačinjeni su u skladu sa odredbom člana 8. Pravilnika o radu ljekarskih komisija u postupku za ostvarivanje prava po Zakonu o pravima branilaca i članova njihovih porodica, tj. isti su jasni i dovoljno obrazloženi sa detaljnim opisom stanja oštećenja organizma i činjenicama koje su sa medicinskog stanovišta od značaja za donošenje pravilnog rješenja. S tim u vezi proizlazi da su organi uprave pravilno postupili kada su odbili apelantov zahtjev za priznanje statusa ratnog vojnog invalida iz razloga što ne ispunjava uslove propisane članom 3. Zakona o pravima branilaca i članova njihovih porodica. Imajući u vidu navedeno, odlučeno je kao u dispozitivu osporene konačne odluke primjenom odredbe člana 46. stav 1. Zakona o upravnim sporovima FBiH.

2. AP-4965/16

2. Ljubo Rezo (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, kojeg zastupa Ibro Nezić advokat iz Konjica, podnio je 23. decembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 07 0 U 006850 12 Uvp od 15. septembra 2016. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom je odbijen apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje sudske presude (Kantonalnog suda od 20. augusta 2012. godine) kojom je odbijena kao neosnovana apelantova tužba podnesena protiv akta upravnog organa u predmetu priznavanja svojstva ratnog vojnog invalida. U predmetnoj upravnoj stvari je, u obnovljenom postupku po službenoj dužnosti ukinuto prvostepeno rješenje organa uprave od 12. septembra 2006. godine (kojim je apelantu priznato svojstvo ratnog vojnog invalida). Vrhovni sud je, u obrazloženju osporene odluke, istakao da je pravilna odluka Kantonalnog suda kojom je odbijena tužba apelanta podnesena protiv rješenja upravnog organa koje je doneseno na osnovu nalaza i mišljenja Ljekarske komisije za nadzor i medicinsko vještačenje, a kojim je utvrđen drugačiji invaliditet apelanta u odnosu na raniji nalaz i mišljenje prvostepene i revizione ljekarske komisije, odnosno utvrđeno je da ukupni vojni invaliditet kod apelanta iznosi ispod 20%, zbog čega je organ uprave zaključio da apelant ne ispunjava uslove propisane članom 3. Zakona o pravima branilaca i članova njihovih porodica. Naime, kako pravilno zaključuje Kantonalni sud, nalaz posebne komisije, koja je najviši stručni (medicinski) organ vještačenja u ovoj oblasti, je jasan i dovoljno obrazložen sa detaljnim opisom stanja organizma apelanta u odnosu na oboljenja po kojima je ranije vršena ocjena invaliditeta. Također, Vrhovni sud je istakao da se u konkretnom predmetu radilo o obnovi postupka shodno članu 52. stav 2. Zakona o pravima branilaca i članova njihovih porodica, gdje je prvostepeni organ uprave, kao nadležan za rješavanje (o obnovi postupka okončanog ranijim prvostepenim rješenjem) pravilno riješio o pravu apelanta na osnovu nalaza i mišljenja posebne ljekarske komisije, pri čemu nije postojala potreba za ponovnim pregledom apelanta, jer je apelant pregledan u prvobitno vođenom postupku, a razlozi zbog kojih je prvobitno doneseno rješenje poništeno ranijom presudom su se odnosili na nedostatke u pogledu obrazloženja nalaza u odnosu na ocjenu izvršenu od strane prvostepene i revizione ljekarske komisije. Imajući u vidu navedeno, odlučeno je kao u dispozitivu osporene konačne odluke primjenom odredbe člana 46. stav 1. Zakona o upravnim sporovima FBiH.

Spajanje predmeta

3. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-4948/16. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.

Apelacioni navodi

4. Nakon brižljive, pojedinačne analize svih podnesenih apelacija, Ustavni sud je zaključio da se u svim navedenim apelacijama apelanti pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Imajući u vidu da postoje i razlike u pojedinim apelacionim navodima, Ustavni sud je zaključio da svi apelanti, u suštini, smatraju da je u odlukama koje su osporili pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da je pogrešno primijenjeno materijalno i procesno pravo.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje i prava na imovinu odnose isključivo na način na koji je utvrđeno činjenično stanje i primijenjeno materijalno i procesno pravo u predmetnoj pravnoj stvari. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

8. Na osnovu činjenica konkretnih predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da je Vrhovni sud u obrazloženjima osporenih odluka dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoj odlučenja, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna, niti da je primjena procesnih zakona i garancija bila na štetu apelanata. Ustavni sud naročito ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupaka u kojima su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4948/16 (S. B. i L. R.) | Sudska praksa | Aktio