Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-5020/15 (H. Č.)
Odluka donesena 01. 02. 2017.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Apelacija preuranjena
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 62
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-5020/15
Apelacija
Odluka o meritumu
01. 02. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 5020/15, rješavajući apelaciju Hajrudina Čampare na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka l), člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 1. februara 2017. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Djelimično se usvaja apelacija Hajrudina Čampare.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što u razumnom roku nije okončan izvršni postupak koji se trenutno nalazi na rješavanju po tužbi pred Općinskim sudom u Sarajevu – Odjeljenjem za sporove male vrijednosti Ilidža.
Nalaže se Općinskom sudu u Sarajevu – Odjeljenju za sporove male vrijednosti Ilidža da, u skladu sa članom 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku okonča predmetni postupak, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Općinskom sudu u Sarajevu – Odjeljenju za sporove male vrijednosti Ilidža da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Hajrudina Čampare u odnosu na povredu ostalih aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1.
Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u izvršnom postupku koji se trenutno nalazi na rješavanju po tužbi pred Općinskim sudom u Sarajevu – Odjeljenjem za sporove male vrijednosti Ilidža, zbog toga što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Hajrudin Čampara (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 16. novembra 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka, koji je odgođen do okončanja parničnog postupka po tužbi, koji se vodi pred Općinskim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) – Odjeljenjem za sporove male vrijednosti, te pogrešno i proizvoljno utvrđenog činjeničnog stanja i proizvoljne primjene materijalnog prava.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda i Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) zatraženo je 7. novembra 2016. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Općinski sud 14. novembra 2016. godine dostavio je odgovor na apelaciju, a Kantonalni sud 18. novembra 2016. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Tražitelj izvršenja KJKP „Toplane - Sarajevo” (u daljnjem tekstu: tražitelj izvršenja) 30. decembra 2010. godine podnio je protiv apelanta prijedlog za izvršenje, na osnovu vjerodostojne isprave, a radi namirenja novčanog potraživanja u iznosu od 330,24 KM.
6. Općinski sud 4. februara 2011. godine donio je rješenje o izvršenju kojim je odredio predloženo izvršenje.
7. Apelant je 23. februara 2011. godine protiv rješenja o izvršenju podnio prigovor, koji je Općinski sud usvojio Rješenjem broj 065 0 It 20080860 11 It od 6. septembra 2011. godine, te odredio da se prijedlog za izvršenje ima smatrati tužbom, a nakon pravomoćnosti tog rješenja predmet će biti dostavljen Parničnom odjeljenju Općinskog suda na daljnji postupak. Nadalje, konstatirano je da se izvršenje određeno rješenjem o izvršenju odgađa do okončanja parničnog postupka po tužbi, te da će se izvršenje nastaviti na prijedlog tražitelja izvršenja nakon pravomoćnosti odluke parničnog suda, ako tražitelj izvršenja uspije sa tužbom.
8. Apelant je 11. oktobra 2011. godine podnio žalbu protiv rješenja od 6. septembra 2011. godine, koju je Kantonalni sud odbio Rješenjem broj 09 0 I 021907 14 Gž od 9. septembra 2015. godine i potvrdio prvostepeno rješenje.
9. Predmetni spis je 18. novembra 2015. godine dostavljen na postupanje Odjeljenju za sporove male vrijednosti Ilidža Općinskog suda (u daljnjem tekstu: Odjeljenje).
10. Rješenjem Odjeljenja od 8. novembra 2016. godine naloženo je tražitelju izvršenja da podneseni prijedlog za izvršenje označi kao tužbu, kako bi se dalji tok postupka mogao nastaviti po odredbama parničnog postupka, a u skladu sa Zakonom o parničnom postupku.
11. Prema stanju spisa, predmetni postupak je u toku.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
12. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja izvršnog postupka, te pogrešno i proizvoljno utvrđenog činjeničnog stanja i proizvoljne primjene materijalnog prava povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant potražuje i naknadu nematerijalne štete u iznosu od 1.350,00 KM. Uz to, apelant traži od Ustavnog suda da ukine rješenje Kantonalnog suda i predmet vrati tom sudu na ponovni postupak.
b) Odgovor na apelaciju
13. Općinski sud u odgovoru na apelaciju naveo je hronologiju postupka, koja je navedena u činjeničnom dijelu odluke. Općinski sud istakao je da referat postupajućeg stručnog saradnika trenutno broji više od 6.300 predmeta, te se, u skladu sa takvom obimnošću referata, u konkretnom predmetu postupa u skladu sa Zakonom o parničnom postupku i u rokovima koliko je to objektivno moguće. Dalje je navedeno da prednost u rješavanju imaju predmeti koji su obuhvaćeni Planom rješavanja starih predmeta, a koji obuhvata najstarije predmete u referatu.
14. Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju naveo je da je postupajuća sutkinja počela raditi u tom sudu 5. januara 2015. godine i da je tada zadužila referat od više od 1.000 predmeta. Zbog velikog broja predmeta, Visoko sudsko i tužilačko vijeće je sačinilo Plan rješavanja predmeta po kojem taj sud postupa. U apelantovom predmetu sutkinja je 9. septembra 2015. godine donijela rješenje kojim je odbila apelantovu žalbu i potvrdila prvostepeno rješenje.
V.Relevantni propisi
15. Zakon o izvršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) u relevantnom dijelu glasi:
Član 5. stav 1.
Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
VI.Dopustivost
16. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
17. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio. Dopustivost apelacije u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje i pravo na imovinu
18. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje i navode o povredi prava na imovinu, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
l) apelacija je preuranjena;
19. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
20. U vezi s apelantovim navodima iz apelacije, Ustavni sud zapaža da postupak pred nadležnim organima o ovom pitanju nije okončan, odnosno da se nalazi pred Odjeljenjem, iz čega slijedi da je apelacija u tom dijelu preuranjena.
Dopustivost apelacije u odnosu na dužinu trajanja postupka
21. U kontekstu apelacione nadležnosti Ustavnog suda iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, izraz „presuda“ mora se široko tumačiti. Taj izraz ne treba samo uključivati sve vrste odluka i rješenja već i nedostatak donošenja odluke kada se za takav nedostatak utvrdi da je neustavan (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 23/00 od 2. februara 2001. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 10/01). Ustavni sud ističe da, u skladu sa članom II/1. Ustava Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina i oba entiteta treba da osiguraju najviši nivo građanskih prava i osnovnih sloboda i da se, u skladu sa članom II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, prava i slobode određeni Evropskom konvencijom i njenim protokolima direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
22. Budući da navodi iz apelacije ukazuju na to da apelant pred Ustavnim sudom prvenstveno pokreće pitanje dužine trajanja izvršnog postupka, pokrenutog na osnovu vjerodostojne isprave, a koji se nakon usvajanja apelantovog prigovora nalazi u fazi parničnog postupka, gdje apelant ima procesnu poziciju tuženog, Ustavni sud apelaciju tumači tako da se apelant poziva na pravo na pravično suđenje u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, čije se garancije u građanskopravnim stvarima protežu i na fazu izvršnog postupka.
23. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
VII.Meritum
24. Apelant smatra da mu je, zbog neokončanja postupka u kojem se odlučuje o osnovanosti potraživanja podnositelja prijedloga za izvršenje, odnosno tužitelja protiv apelanta, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
25. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
26. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom.
27. U konkretnom slučaju apelant smatra da je do povrede njegovog prava na pravično suđenje došlo zbog neokončanja izvršnog postupka koji je u toku pred Općinskim sudom i koji se trenutno nalazi u fazi parničnog postupka nakon usvajanja apelantovog prigovora, gdje apelant ima procesnu poziciju tuženog.
28. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
Period koji se uzima u obzir
29. Ustavni sud zapaža da je tražitelj izvršenja 30. decembra 2010. godine podnio prijedlog za izvršenje protiv apelanta i da taj postupak, prema stanju spisa, još traje. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir pri ocjeni dužine postupka jeste period od šest godina. Analiza razumnosti trajanja postupka
30. U konkretnom slučaju se radi o izvršnom postupku pokrenutom na osnovu vjerodostojne isprave, a radi namirenja novčanog potraživanja u iznosu od 330,24 KM. Prema stanju spisa, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju ne radi o naročito složenom predmetu.
31. U vezi s predmetom postupka, Ustavni sud ističe da u izvršnom postupku, zbog same njegove prirode, treba postupati hitno (vidi Evropski sud, Comingersoll S. A. protiv Portugala, stav 23, 2000. godina).
32. U pogledu ponašanja Općinskog suda, Ustavni sud primjećuje da je taj sud donio rješenje o izvršenju 4. februara 2011. godine, odnosno jedan mjesec nakon što je prijedlog podnesen. Isto tako, Općinski sud je o apelantovom prigovoru riješio 6. septembra 2011. godine, odnosno šest mjeseci nakon što je prigovor podnesen. Odlučujući o apelantovoj žalbi od 11. oktobra 2011. godine protiv rješenja Općinskog suda, kojim je apelantov prigovor usvojen, pa se prijedlog od 30. decembra 2010. godine ima smatrati tužbom, Kantonalni sud je žalbu odbio rješenjem od 9. septembra 2015. godine i potvrdio prvostepeno rješenje. Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud o apelantovoj žalbi odlučivao tri godine i jedanaest mjeseci. U trenutku donošenja ove odluke predmetni postupak se nalazi u postupanju pred Odjeljenjem.
33. Očitujući se o dužini predmetnog izvršnog postupka, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju kao opravdanje za svoju neaktivnost naveo Plan rješavanja starih predmeta, ukazavši na enormno visok broj predmeta koji se nalaze pred tim sudovima. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, Serija A broj 194, stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Pored toga, prema praksi Evropskog suda, hronična opterećenost sudova ne opravdava, dok trenutni zastoj, koji za sistem predstavlja iznenađenje, uzrokovan naprimjer recesijom, može se opravdati efikasnim mjerama koje se preduzimaju za njegovo otklanjanje (vidi Evropski sud, Buchholz protiv Njemačke, presuda od 6. maja 1981. godine). Naime, prema praksi Evropskog suda, države ugovornice nisu odgovorne u slučaju privremenog zaostatka svojih sudova pod uvjetom da preduzmu odgovarajuće mjere da se takva vanredna situacija popravi (vidi Evropski sud, Zimmermann i Steiner protiv Švicarske, presuda od 13. jula 1983. godine, Serija A broj 66, st. 25–32). Međutim, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, preopterećenost suda velikim brojem predmeta i nedostatak odgovarajućeg broja sudija ne može se smatrati vanrednom okolnošću, nego sistemskim problemom koji je doveo do hronične opterećenosti suda, pa i svaki novi predmet postaje stari dok dođe na red za rješavanje, što stvara pozitivnu obavezu javne vlasti da taj problem adekvatno riješi. Evidentno je da je Kantonalni sud preduzeo određene korake na organiziranju svog rada donošenjem Plana rješavanja starih predmeta. Međutim, postupanje po navedenom planu rezultiralo je nedonošenjem odluke po žalbi tri godine i jedanaest mjeseci, odnosno neokončavanjem predmetnog izvršnog postupka u periodu od šest godina. Imajući u vidu navedeno, u okolnostima konkretnog slučaja Ustavni sud ne može prihvatiti ovakvo objašnjenje kao opravdanje za uočeno nepostupanje, odnosno neokončavanje predmetnog izvršnog postupka u periodu od šest godina.
34. Iako su u međuvremenu nastupile okolnosti zbog kojih Općinski sud ne može nastaviti započeti izvršni postupak, budući da je predmet upućen Odjeljenju na rješavanje po tužbi, nesporno je da je do tog trenutka postupak trajao vrlo dugo i da argumenti izneseni u odgovoru na apelaciju ne mogu opravdati ovako dugo trajanje postupka.
35. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud konstatira da su postupku provedene određene radnje, međutim, Ustavni sud nalazi da su Kantonalnom sudu trebale tri godine i jedanaest mjeseci da odluči o apelantovoj žalbi, čime je na odlučujući način doprinio dužini trajanja predmetnog postupka, a što je sve rezultiralo neokončanjem izvršnog postupka u višegodišnjem trajanju, Ustavni sud zapaža da se cjelokupni period od 2010. godine do dana donošenja ove odluke ne može smatrati razumnim u pogledu člana 6. Evropske konvencije.
36. Imajući u vidu navedeno i uzimajući u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka, povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
37. Iako nije utvrdio odgovornost Odjeljenja za dužinu trajanja postupka, Ustavni sud smatra svrsishodnim naložiti Odjeljenju da po hitnom postupku donese odluku u apelantovom predmetu, posebno zbog toga što je utvrđeno kršenje prava na pravično suđenje i kada se ne bi bez daljnjeg odgađanja donijela konačna odluka, svrha apelacije kao efektivnog pravnog lijeka bila bi dovedena u pitanje.
Pitanje naknade nematerijalne štete
38. Apelant je zatražio da mu se naknadi šteta zbog dužine trajanja izvršnog postupka u iznosu od 1.350,00 KM. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda. Ustavni sud smatra da je utvrđivanje kršenja apelantovih prava i izdavanje naloga Odjeljenju da po hitnom postupku okonča predmetni postupak dovoljna satisfakcija za apelanta.
VIII.Zaključak
39. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada izvršni postupak pred redovnim sudovima traje šest godina i kada još nije okončan, iako se, prema pozitivnom zakonodavstvu i prema Evropskoj konvenciji, izvršni postupak smatra postupkom hitne prirode, pri čemu su Kantonalnom sudu trebale tri godine i jedanaest mjeseci da odluči o apelantovoj žalbi, čime je na odlučujući način doprinio dužini trajanja predmetnog postupka.
40. Na osnovu člana 18. stav (3) tačka l), 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
41. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman