Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-721/16 („DIAMANT“ d.o.o. Kiseljak)
Odluka donesena 01. 02. 2017.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Isplata duga
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-721/16
Apelacija
Odluka o meritumu
01. 02. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 721/16, rješavajući apelaciju „DIAMANTA“ d.o.o. Kiseljak, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2) i članka 62. stavak (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, dopredsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudac Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 1. veljače 2017. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija „DIAMANTA“ d.o.o. Kiseljak.
Utvrđuje se povreda članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu u predmetu broj 65 0 Ps 242388 13 Pž.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu da, u skladu sa člankom 62. stavak (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po žurnom postupku donese odluku u predmetu broj 65 0 Ps 242388 13 Pž u skladu sa člankom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 6.
stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu da, u skladu sa člankom 72. stavak (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. „DIAMANT“ d.o.o. Kiseljak (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kiseljaka, kojeg zastupa Vlado Slišković, odvjetnik iz Kiseljaka, podnio je 12. veljače 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog duljine trajanja postupka pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) u predmetu broj 65 0 Ps 242388 13 Pž.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda zatraženo je 11. ožujka 2016. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Kantonalni sud je 23. ožujka 2016. godine dostavio odgovor na apelaciju.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelant je 27. ožujka 2012. godine podnio tužbu Općinskom sudu protiv „ANS DRIVE“ d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: tuženi) radi isplate naknade za izvršeni rad, vsp. 83.362,09 KM.
6. Općinski sud je donio Presudu broj 65 0 Ps 242388 12 Ps od 11. lipnja 2013. godine kojom je usvojio apelantov tužbeni zahtjev.
7. Tuženi je 18. lipnja 2013. godine podnio priziv protiv navedene Presude Općinskog suda broj 65 0 Ps 242388 12 Ps od 11. lipnja 2013. godine, a apelant je 10. rujna 2013. godine Općinskom sudu dostavio odgovor na priziv tuženog.
8. Iz stanja spisa proizlazi da je kompletan spis dostavljen Kantonalnom sudu na odlučivanje o prizivu 27. studenog 2013. godine i zaveden pod poslovnim brojem 65 0 Ps 242388 13 Pž.
9. Apelant je podnescima od 4. i 30. prosinca 2013. godine urgirao kod Kantonalnog suda tražeći da taj sud konkretni predmet uzme u žurno rješavanje. Kantonalni sud je dopisom od 14. siječnja 2014. godine obavijestio apelanta da, nakon prethodno pribavljenog mišljenja predsjednika Građanskog odjeljenja tog suda, na temelju odredbe članka 55. Pravilnika o unutarnjem sudskom poslovanju ne postoje opravdani razlozi da se predmet tretira kao žuran, te da će po njemu postupati prema kronološkom redu.
10. Prema stanju spisa, postupak pred Kantonalnim sudom je još uvijek u tijeku.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
11. Apelant smatra da mu je zbog nedonošenja odluke o prizivu u razumnom roku prekršeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelant je predložio da Ustavni sud usvoji apelaciju i donese odluku kojom se utvrđuje povreda navedenog prava, te da naloži Kantonalnom sudu da bez daljnjeg odlaganja okonča postupak u konkretnom predmetu na način da odluku o prizivu donese u što kraćem roku.
b) Odgovor na apelaciju
12. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je 27. studenog 2013. godine primio predmet na postupanje po prizivu tuženog protiv Presude Općinskog suda broj 65 0 Ps 242388 12 Ps od 11.6.2013. godine. Nadalje, Kantonalni sud je istaknuo da se „predmet broj 65 0 Ps 242388 13 Pž još uvijek ne nalazi na listi predmeta koji se rješavaju prema Programu za rješavanje starih i zaostalih predmeta na Kantonalnom sudu, koji [...] donosi svaka tri mjeseca na temelju datuma podnošenja inicijalnog akta - tužbe, niti ima prioritet u odnosu na ostale neriješene predmete kojih u referatu suca na dan 17. ožujka 2016. godine ima 1.033, tako da još uvijek nije riješen“. Konačno, Kantonalni sud je naveo „da se prema Planu za I kvartal 2016. godine, kao najstariji rješavaju predmeti u kojima je inicijalni akt podnesen sudu u 2009. godini“.
V.Relevantni propisi
13. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:
Članak 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zlouporabu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI.Dopustivost
14. U skladu sa člankom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
15. U skladu sa člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku koji je koristio.
16. U skladu sa člankom 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ako apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
17. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da Kantonalni sud u razdoblju duljem od tri godine nije uzeo predmet u rad, odnosno nije odlučivao o prizivu na navedenu presudu, Ustavni sud smatra da je apelacija, u smislu članka 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
18. Na temelju odredbe članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete glede dopustivosti. VII.Meritum
19. Apelant smatra da mu je zbog duljine trajanja prizivnog postupka pred Kantonalnim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
20. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.
21. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. […]
22. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Europskog i Ustavnog suda, razumnost duljine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Europskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Europski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. veljače 2002. godine, Izvješće broj 2002-I, stavak 38.).
23. Ustavni sud, podržavajući praksu Europskog suda, podsjeća na to da članak 6. stavak 1. Europske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost organizirati svoje pravosudne sustave na način da sudovi mogu zadovoljiti uvjete tog članka, uključujući i obvezu da postupaju u predmetima u razumnom roku (vidi, Europski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. listopada 2005. godine, stavak 23.).
a)Razdoblje koje se uzima u obzir
24. Ustavni sud prvenstveno smatra neophodnim podsjetiti na to da su apelanti, u smislu članka 21. stavak (6) Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u svezi sa apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje na to da apelant nije obavijestio Ustavni sud o tome je li Kantonalni sud odlučio o prizivu tuženog, odnosno je li predmetni parnični postupak okončan. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom članka 31. Pravila Ustavnog suda, duljinu postupka ocijeniti isključivo prema apelantovim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.
25. Ustavni sud podsjeća na to da, u skladu sa člankom 31. Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacijskih navoda. U svezi s tim, Ustavni sud zapaža da apelant apelacijom osporava postupak po prizivu pred Kantonalnim sudom, pa će Ustavni sud ispitati duljinu trajanja tog postupka. Ustavni sud zapaža da je predmetni spis zajedno sa prizivom dostavljen Kantonalnom sudu 27. studenog 2013. godine. Iz stanja spisa proizlazi da Kantonalni sud nije riješio predmet po prizivu tuženog, odnosno predmet nije uzeo u rad. Dakle, relevantno razdoblje koje Ustavni sud treba uzeti pri razmatranju duljine postupka je razdoblje dulje od tri godine.
b)Analiza razumnosti trajanja postupka
26. Ustavni sud zapaža da se predmetni spor odnosi na isplatu naknade za izvršeni rad, te da se predmet, s obzirom na dokaze koje je trebalo provesti i broj sudionika u postupku, ne doima složenim.
27. Ustavni sud zapaža da je apelant, podnoseći tužbu protiv tuženog Općinskom sudu 27. ožujka 2012. godine, pokrenuo parnični postupak radi isplate naknade za izvršeni rad, gdje je Općinski sud donio Presudu broj 65 0 Ps 242388 12 Ps od 11. lipnja 2013. godine kojom je usvojio apelantov tužbeni zahtjev, protiv koje je tuženi podnio priziv, a cio spis je 27. studenog 2013. godine dostavljen Kantonalnom sudu na daljnje postupanje.
28. Ocjenjujući ponašanje Kantonalnog suda, Ustavni sud primjećuje da navedeni sud u ovoj pravnoj stvari, u razdoblju duljem od tri godine nakon dostavljanja predmeta na daljnje postupanje po prizivu, nije uzeo predmet u rad, odnosno nije razmatrao predmet po prizivu, a kao obrazloženje zašto predmet nije uzet u rad Kantonalni sud je, između ostalog, naveo da predmete rješava prema Planu rješavanja starih predmeta, da apelantov predmet nema prioritet u odnosu na ostale neriješene predmete, te da se prema Planu za I. kvartal 2016. godine kao najstariji rješavaju predmeti u kojima je inicijalni akt podnesen sudu u 2009. godini, a to opravdanje Ustavni sud ne može ocijeniti relevantnim. U svezi s tim, Ustavni sud podsjeća na praksu Europskog suda i vlastitu jurisprudenciju, prema kojima je dužnost države organizirati svoj pravni sustav tako da omogući sudovima i javnim vlastima povinovati se zahtjevima i uvjetima iz Europske konvencije (vidi, Europski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. veljače 1991. godine, Serija A, broj 194, stavak 21. i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. veljače 2006. godine, stavak 34.). Osim toga, prema praksi Europskog suda za ljudska prava, kronična opterećenost sudova nije opravdanje, dok se trenutni zastoj, koji za sustav predstavlja iznenađenje, uzrokovan, primjerice, recesijom, može opravdati efikasnim mjerama koje se poduzimaju za njegovo otklanjanje (vidi, Europski sud za ljudska prava, Buchholz protiv Njemačke, presuda od 6. svibnja 1981. godine). Naime, prema praksi Europskog suda za ljudska prava, države ugovornice nisu odgovorne u slučaju privremenog zaostatka svojih sudova, pod uvjetom da poduzmu odgovarajuće mjere da se takva izvanredna situacija popravi (vidi, Europski sud za ljudska prava, Zimmermann i Steiner protiv Švicarske, presuda od 13. srpnja 1983. godine, Serija A, broj 66, st. 25.˗32.). Međutim, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, preopterećenost suda velikim brojem predmeta i nedostatak odgovarajućeg broja sudaca ne može se smatrati izvanrednom okolnošću, nego sustavnim problemom koji je doveo do kronične opterećenosti suda, pa i svaki novi predmet postaje stari dok dođe na red za rješavanje, što stvara pozitivnu obvezu javne vlasti da taj problem adekvatno riješi. Evidentno je da je javna vlast poduzela određene korake na organiziranju svog rada donošenjem Plana rješavanja starih predmeta. Međutim, postupanje prema navedenom planu rezultiralo je nepostupanjem povodom priziva tuženog u razdoblju duljem od tri godine. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da navedene mjere nisu bile efikasne jer nisu dovele do otklanjanja zaostataka u radu s obzirom na to da konkretni zastoj nije privremen, nego predstavlja kronično preopterećenje suda.
29. Iz stanja spisa proizlazi da parnični postupak nije okončan, odnosno da apelant nije došao do pravomoćne i izvršne sudske odluke kojom bi bilo riješeno njegovo pravno pitanje.
30. Na temelju navedenog, Ustavni sud zaključuje da duljina parničnog postupka ne zadovoljava zahtjev razumnog roka iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije, te da postoji povreda apelantova prava na suđenje u „razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
VIII.Zaključak
31. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije u odnosu na donošenje odluke u „razumnom roku“ u situaciji kada apelant ni na koji način nije doprinio duljini predmetnog prizivnog postupka koji traje više od tri godine i koji, prema raspoloživim podacima, ne samo da nije okončan već je potpuno neizvjesno kada će biti uvršten u Plan rješavanja „starih“ predmeta, a takva duljina postupka se može u cijelosti staviti na teret Kantonalnom sudu koji, ni pored poduzetih mjera u organizaciji svog rada, nije postigao odgovarajuću efikasnost u radu tako da svaki novi predmet kontinuirano postaje „stari“ i čeka da bude uvršten u Plan rješavanja starih predmeta.
32. Na temelju članka 59. st. (1) i (2) i članka 62. stavak (7) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
33. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman