Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2443/14 (N. K.)
Odluka donesena 07. 03. 2017.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Isplata duga
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2443/14
Apelacija
Odluka o meritumu
07. 03. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2443/14, rješavajući apelaciju Neđe Kajiša, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b) i člana 59 st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
- prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 7. marta 2017. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Neđe Kajiša.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Presudom Okružnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 Mal 052165 14 Gž od 9. aprila 2014. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Neđo Kajiš (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke podnio je 28. maja 2014. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 Mal 052165 14 Gž od 9. aprila 2014. godine i Presude Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 Mal 052165 02 Mal od 12. novembra 2013. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog i Okružnog suda, Zavoda za izgradnju a.d. - Banja Luka (u daljnjem tekstu: prvotužilac) kao i od Grada Banja Luka (u daljnjem tekstu: drugotužilac) zatraženo je 13. januara 2017. godine da dostave odgovor na apelaciju. Od Osnovnog suda je, takođe, 13. januara 2017. godine zatraženo da dostavi predmetni spis.
3. Drugotužilac je 2. februara 2017. godine dostavio odgovor na apelaciju, dok prvotužilac, Osnovni i Okružni sud nisu dostavili odgovor na apelaciju. Osnovni sud, takođe, nije dostavio na uvid predmetni spis.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.
5. Prvotužilac je 6. septembra 2002. godine podnio Osnovnom sudu prijedlog za izvršenje na osnovu vjerodostojne isprave protiv apelanta radi namirenja potraživanja u iznosu od 1.700,76 KM koji se odnosi na stanarinu, komunalnu naknadu i naknadu za korišćenje građevinskog zemljišta.
6. Nakon toga, Osnovni sud je donio Rješenje o izvršenju broj 1-5704/02 od 14. jula 2003. godine.
7. Prema stanju spisa i dostupnoj dokumentaciji, apelant je na navedeno rješenje 11. maja 2004. godine uložio prigovor.
8. Osnovni sud je 23. februara 2005. godine donio Rješenje broj 1-5704/02 kojim se odgađa izvršenje Rješenja Osnovnog suda broj 1-5704/02 od 14. jula 2003. godine, te je predmet zaveden na parnični referat.
9. Zatim, Rješenjem Osnovnog suda broj 71 0 Mal 052165 02 Mal od 15. maja 2013. godine Osnovni sud je vratio tužiocu tužbu, tj. prijedlog za izvršenje zato što je u međuvremenu stupio na snagu Zakon o parničnom postupku RS („Službeni glasnik RS“ broj 58/ 03; u daljnjem tekstu: ZPP), a prema čijim odredbama prijedlog za izvršenje, tj. tužba nisu bili uredni.
10. Postupajući po navedenom rješenju Osnovnog suda, prvotužilac je blagovremeno u ostavljenom roku dostavio sudu podnesak od 30. maja 2013. godine kojim je uredio tužbu i tužbeni zahtjev. Uređenom tužbom i preciziranim tužbenim zahtjevom prvotužilac je tražio da sud obaveže apelanta da mu na ime duga po osnovu neplaćene stanarine isplati iznos od 1.195,90 KM, po osnovu neplaćene naknade za građevinsko zemljište isplati iznos od 347,29 KM i po osnovu neplaćene komunalne naknade iznos od 238,66 KM, sve sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom na svaki od spomenutih iznosa počev od 6. septembra 2002. godine pa do isplate. Istim podneskom prvotužilac je ispravio tužbu u pogledu tačnog označavanja naziva ovog tužioca, tako da on glasi: „Zavod za izgradnju“ a.d. Banja Luka.
11. Na ročištu od 21. oktobra 2013. godine prvotužilac je povukao tužbu u dijelu u kojem je potraživao naknadu za građevinsko zemljište i komunalnu naknadu.
12. Na istom ročištu od 21. oktobra 2013. godine prvotužilac je uredio tužbeni zahtjev u pogledu potraživanja koja se odnose na dug po osnovu stanarine tako da je, uvažavajući istaknuti prigovor zastarjelosti potraživanja, smanjio tužbeni zahtjev, pa konačno uređenim i preciziranim tužbenim zahtjevom tražio da sud obaveže apelanta da prvotužiocu na ime duga po osnovu neplaćene stanarine isplati iznos od 713,43 KM za period od 1. septembra 1999. do 31. maja 2002. godine, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 6. septembra 2002. godine pa do isplate, te da apelantu nadoknadi troškove postupka sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja pa do konačne isplate, sve u roku od 15 dana od dana donošenja odluke, pod prijetnjom izvršenja.
13. Presudom Osnovnog suda broj 71 0 Mal 052165 02 Mal od 12. novembra 2013. godine obavezan je apelant da prvotužiocu na ime glavnog duga po osnovu neplaćene stanarine isplati iznos od 713,43 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 6. septembra 2002. godine pa do isplate, a sve u roku od 15 dana od dana donošenja presude pod prijetnjom izvršenja. Stavom II iste presude je utvrđeno da se tužbeni zahtjev drugotužioca, kojim zahtijeva da sud obaveže apelanta da mu isplati dug na ime naknade za korišćenje gradskog građevinskog zemljišta u iznosu od 299,59 KM i komunalne naknade u iznosu od 193,26 KM sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom od 6. septembra 2002. godine do isplate, odbija kao neosnovan. Stavom III navedene odluke je utvrđeno povlačenje tužbe prvotužioca u dijelu u kojem on potražuje komunalnu naknadu i naknadu za gradsko građevinsko zemljište. Obavezuje se apelant da nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 50,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja pa do isplate u roku od 15 dana od dana donošenja presude, pod prijetnjom izvršenja.
14. Sud je u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev prvotužioca za neplaćenu stanarinu koja potiče iz perioda od 1. septembra 1999. zaključno do 31. maja 2002. godine u iznosu od 713,43 KM. Osnovni sud je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev drugotužioca usvajajući istaknuti prigovor zastarjelosti potraživanja. Naime, drugotužilac u ovoj pravnoj stvari u konačnici potražuje naknadu za korišćenje gradskog građevinskog zemljišta u iznosu od 299,59 KM i komunalnu naknadu u iznosu od 193,26 KM, koji dug je po osnovu navedenih naknada nastao zaključno sa 30. junom 2002. godine. Imajući u vidu da je drugotužilac rješenjem Osnovnog suda sa ročišta od 21. oktobra 2013. godine stupio u parnicu kao novi tužilac, a da je podneskom od 18. jula 2013. godine postavio i opredijelio tužbeni zahtjev, koji se od tada smatra novom tužbom, sud je navedeni prigovor u cijelosti usvojio u pogledu potraživanja drugotužioca, a u skladu sa odredbom člana 372 ZOO koja određuje trogodišnji rok zastarjelosti potraživanja u pogledu ove vrste potraživanja. Imajući u vidu da je istaknuti prigovor zastarjelosti potraživanja u odnosu na drugotužioca osnovan, te da je on usvojen, to je Osnovni sud u cijelosti odbio tužbeni zahtjev drugotužioca kao neosnovan jer su u vrijeme podnošenja tužbe drugotužioca 18. jula 2013. godine njegova potraživanja u cijelosti bila zastarjela.
15. Presudom Okružnog suda broj 71 0 Mal 052165 14 Gž od 9. aprila 2014. godine apelantova žalba je odbijena i prvostepena presuda u pobijanom dosuđujućem dijelu je potvrđena.
16. Okružni sud navodi da je na osnovu utvrđenog činjeničnog stanja prvostepeni sud našao da je tužbeni zahtjev prvotužioca u dijelu zahtjeva za isplatu po osnovu neplaćene stanarine osnovan, pa je, pozivanjem na odredbe čl. 372 i 388 u vezi sa članom 277 ZOO, u tom dijelu odlučio kao u stavu 1 izreke. U dijelu tužbenog zahtjeva drugotuženog koji se odnosi na naknadu za korišćenje gradskog građevinskog zemljišta i naknadu na ime komunalne naknade, tužbeni zahtjev je odbijen u cijelosti (stav 2 izreke). O troškovima postupka (st. 3 i 4 izreke) prvostepeni sud je odlučio na osnovu odredbi člana 386 stav 3 ZPP i Zakona o sudskim taksama („Službeni glasnik RS” broj 73/08). Okružni sud je ispitao prvostepenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava i na povrede odredaba parničnog postupka koje se odnose na stranačku sposobnost i zastupanje shodno odredbi člana 221 ZPP, pa je sudio kao u izreci prvostepene presude.
17. Okružni sud je u žalbi naveo da prvostepeni sud nije pravilno cijenio prigovor zastarjelosti potraživanja, te da je trebao primijeniti odredbu člana 360 stav 1 ZOO. Međutim, kako je prvotužilac potraživao stanarinu koja, kao potraživanje, dospijeva svakog mjeseca, te kako za svako dospjelo povremeno potraživanje koje se tretira kao samostalno potraživanje teče poseban rok zastarjelosti od tri godine, računajući od momenta njegove dospjelosti, to je, prema ocjeni Okružnog suda, prvostepeni sud pravilno postupio kada je primijenio gore navedenu odredbu ZOO, a ne odredbu člana 360 istog zakona.
18. Naime, prvotužilac je tužbenim zahtjevom potraživao naknadu za neisplaćenu stanarinu u iznosu od 713,42 KM, koji dug je nastao u periodu od 1. septembra 1999. do 31. maja 2002. godine. Kako je prvotužilac podnio prijedlog za izvršenje 6. septembra 2002. godine radi naplate duga, a kako se radi o potraživanjima koja se odnose na neplaćenu stanarinu kao povremeno potraživanje, to je Okružni sud mišljenja da je prvostepeni sud pravilno postupio kada je odbio prigovor zastarjelosti jer je prijedlog za izvršenje, to jest tužba podnijeta 6. septembra 2002. godine, prije isteka roka od tri godine. Odluka o zakonskoj zateznoj kamati na dosuđene iznose duga donesena je, prema ocjeni Okružnog suda, pravilnom primjenom odredbe člana 277 ZOO za koju je prvostepeni sud dao dovoljne i jasne razloge koje prihvata i Okružni sud. Ispitujući odluku o troškovima parničnog postupka, Okružni sud nalazi da je ona donesena pravilnom primjenom materijalnog prava, odnosno odredbi čl. 386 i 387 ZPP. Slijedom navedenog, kako žalbeni navodi nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost prvostepene odluke, to je Okružni sud apelantovu žalbu odbio i pobijanu presudu potvrdio primjenom odredbe čl. 226 i 235 tačka 2 ZPP. U žalbom nepobijanom odbijajućem dijelu prvostepena presuda je ostala neizmijenjena. IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
19. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja izvršnog postupka osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
20. Apelant navodi da je od pokretanja izvršnog postupka do donošenja pravosnažne presude prošlo skoro 12 godina, te smatra da je zbog toga (nedonošenja odluke u razumnom roku) apelantov dug po osnovu kamata dostigao iznos glavnog duga, pa je apelant doveden u tešku materijalnu situaciju zbog obaveze da prvotužiocu isplati visok iznos glavnog duga i kamate. Zbog svega navedenog, apelant traži da se naloži Vladi Republike Srpske da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja odluke po ovoj apelaciji isplati iznos od 300 KM po godini kašnjenja u rješavanju ovog predmeta.
b) odgovor na apelaciju
21. U odgovoru na apelaciju drugotužioca se navodi da je po prijemu obavještenja od Zavoda za izgradnju Banja Luka o postojanju predmetnog spora drugotužilac Osnovnom sudu 18. jula 2013. godine podnio zahtjev za pristupanje u parnicu u predmetu tog suda broj 71 0 Mal 052165 02 Mal sa podneskom kojim je uredio tužbu.
22. Nakon sprovedenog postupka Osnovni sud je donio Presudu broj 71 0 Mal 052165 02 Mal od 12. novembra 2013. godine kojom je tužbeni zahtjev drugotužioca u cijelosti odbio kao neosnovan, usvajajući istaknuti prigovor zastare potraživanja. Za svoju odluku Osnovni sud je dao jasno i nedvosmisleno obrazloženje, te je drugotužilac ocijenio da nema pravnog osnova za osporavanje navedene prvostepene sudske odluke. Protiv prvostepene presude apelant je izjavio žalbu koja je odbijena Presudom Okružnog suda broj 71 0 Mal 052165 14 Gž od 9. aprila 2014. godine.
23. Drugotužilac zaključuje da je imajući u vidu naprijed navedeno nesporno da on sam nije mogao uticati na dužinu trajanja ovog postupka, niti je bilo kojom radnjom, na bilo koji način, doprinio da predmetni postupak, tj. izvršni i parnični u predmetnoj pravnoj stvari traje od 2002. do 2014. godine.
V.Relevantni propisi
24. U Zakonu o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 105/08 ) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
25. U Zakonu o izvršnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 59/03, 85/03. 64/05, 118/07 118/07, 29/10, 57/12 i 67/13) u relevantnom dijelu glasi:
Hitnost i redoslijed odlučivanja Član 5. stav 1.
(1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drugačije.
Rokovi za postupanje Član 15.
Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči.
Dovršenje izvršenja Član 64.
Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
VI.Dopustivost
26. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
27. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
28. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Okružnog suda broj 71 0 Mal 052165 14 Gž od 9. aprila 2014. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporena presuda je donesena 9. aprila 2014. godine, a apelacija je podnesena 28. maja 2014. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
29. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
30. Apelant smatra da je izvršni postupak u kojem se odlučivalo o osnovanosti potraživanja podnosioca prijedloga za izvršenje trajao predugo i da mu je zbog toga povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, s tim da Ustavni sud šture apelacione navode shvata na način da se njima ukazuje samo na donošenje odluke u razumnom roku.
Pravo na pravično suđenje
31. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
[…]
e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.
32. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1) Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]
33. U konkretnom slučaju apelant smatra da je do povrede njegovog prava na pravično suđenje došlo zbog predugog trajanja izvršnog postupka koji je okončan pred Okružnim sudom, gdje apelant ima procesnu poziciju tuženog.
34. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
a) Period koji se uzima u obzir
35. Ustavni sud zapaža da je tražilac izvršenja 6. septembra 2002. godine podnio prijedlog za izvršenje na osnovu vjerodostojne isprave protiv apelanta radi namirenja potraživanja, te da je taj postupak okončan Presudom Okružnog suda broj 71 0 Mal 052165 14 Gž od 9. aprila 2014. godine. Dakle, predmetni postupak je trajao više od 11 godina i sedam mjeseci i to je period koji će Ustavni sud da ispita.
b) Analiza dužine trajanja postupka
36. U konkretnom slučaju se radi o izvršnom postupku pokrenutom na osnovu vjerodostojne isprave, a radi namirenja novčanog potraživanja. Prema stanju spisa, Ustavni sud smatra da se nije radilo o složenim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su redovni sudovi trebali da razmotre.
37. U vezi s predmetom postupka, Ustavni sud ističe da u izvršnom postupku, zbog same njegove prirode, treba postupati hitno (vidi, Evropski sud, Comingersoll S. A. protiv Portugala, stav 23, 2000. godina).
38. Analizirajući dužinu postupka, iz spisa slijedi da je Osnovni sud donio Rješenje o izvršenju broj 1-5704/02 od 11. maja 2004. godine kojim je usvojen prijedlog tražioca izvršenja (prvotužilac). Prema navodima apelacije i dostupnoj dokumentaciji, apelant je na navedeno rješenje 11. maja 2004. godine uložio prigovor. Osnovni sud je 23. februara 2005. godine donio Rješenje broj 1-5704/02 kojim se odgađa izvršenje Rješenja Osnovnog suda broj 1-5704/02 od 14. jula 2003. godine, te je predmet zaveden na parnični referat. Nadalje, od 23. februara 2005. godine do 9. aprila 2012. godine je vidljivo da Osnovni sud nije preduzimao nikakve pravne radnje za okončanje spora. Nakon toga, Rješenjem Osnovnog suda broj 71 0 Mal 052165 02 Mal od 15. maja 2013. godine sud je vratio prvotužiocu tužbu, tj. prijedlog za izvršenje zato što je u međuvremenu stupio na snagu ZPP prema čijim odredbama prijedlog za izvršenje, tj. tužba nisu bili uredni.
39. Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i sopstvenu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uslovima iz Evropske konvencije (vidi, Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, Serija A, broj 194, stav 21 i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Pored toga, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, trenutni zastoj, koji za sistem predstavlja iznenađenje može se opravdati efikasnim mjerama koje se preduzimaju za njegovo otklanjanje (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Buchholz protiv Njemačke, presuda od 6. maja 1981. godine). Naime, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, države ugovornice nisu odgovorne u slučaju privremenog zaostatka svojih sudova, pod uslovom da preduzmu odgovarajuće mjere da se takva vanredna situacija popravi (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Zimmermann i Steiner protiv Švicarske, presuda od 13. jula 1983. godine, Serija A, broj 66, st. 25-32).
40. Imajući u vidu navedeno, a prije svega, činjenicu da su Osnovni i Okružni sud u toku postupanja u apelantovom predmetu sprovodili određene radnje, ali je vremenski razmak između njih bio relativno dug, što je sve rezultovalo neokončanjem izvršnog postupka u višegodišnjem trajanju, Ustavni sud zapaža da se cjelokupni period u trajanju od 11 godina i sedam mjeseci ne može smatrati razumnim u pogledu člana 6 Evropske konvencije (vidi odluke Ustavnog suda br. AP 1868/16 i AP 2750/15 od 1. februara 2017. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba).
41. Imajući u vidu navedeno i uzimajući u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka, povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3(e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
42. Apelant je zatražio da mu se naknadi šteta zbog dužine trajanja izvršnog postupka. U smislu člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da je utvrđivanje kršenja apelantovih prava dovoljna satisfakcija za apelanta. VIII.Zaključak
43. Ustavni sud utvrđuje da u konkretnom predmetu postoji kršenje prava na suđenje u razumnom roku kao segmenta prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije kada je postupak u kojem je rješavano pitanje apelantovog duga na ime stanarine i drugih komunalnih obaveza i u kojem nije trebalo utvrditi posebno složene činjenice i pravna pitanja trajao 11 godina i sedam mjeseci.
44. Na osnovu čl. 57 stav (2) tačka b) i 59 st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
45. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman