Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2626/16 (A.B.)
Odluka donesena 01. 02. 2017.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Građanski postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 57
- Uredba o izmjenama i dopunama uredbe o uslovima, kriterijima i postupku dodjele stanova iz člana 13. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima · čl. 13
- Uredba o uslovima, kriterijima i postupku dodjele stanova iz člana 13. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima · čl. 13
Predmeti (1)
AP-2626/16
Apelacija
Odluka o dopustivosti
01. 02. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 1. februara 2017. godine, u predmetu broj AP-2626/16, rješavajući apelaciju A.B., na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio A.B.
protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 172587 13 Gž 2 od 15. marta 2016. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. A.B. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Edina Jahić, advokat iz Sarajeva, podnio je 17. juna 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 P 172587 13 Gž 2 od 15. marta 2016. godine.
2. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijen je kao neosnovan apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se ponište kao nezakonita rješenjâ tuženog (FBiH - Ministarstvo unutrašnjih poslova) – Komisije za utvrđivanje rang liste za dodjelu stanova u skladu sa Uredbom o uslovima, kriterijima i postupku dodjele stanova iz člana 13. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima od 7. septembra 2010. godine i drugostepene Komisije za rješavanje prigovora protiv odluke kojom se donosi rang lista za davanje stanova i rješenje o dodjeli stanova od 27. oktobra 2010. godine, te da se naloži tuženom da ponovno utvrdi rang listu za dodjelu stanova i naknadi mu troškove postupka. Kantonalni sud navodi da je, na osnovu izvedenih dokaza, pravilno prvostepeni sud utvrdio da je apelant trenutno penzioner i da je to pravo ostvario 14. decembra 2004. godine, te da je rješenjem tuženog od 16. decembra 2004. godine apelantu prestao radni odnos po sili zakona sa danom 13. decembar 2004. godine, kada je dostavljena pravosnažna presuda kojom je apelant osuđen za krivično djelo na kaznu zatvora dužu od šest mjeseci. Naime, apelant je u momentu prestanka radnog odnosa kod tuženog imao 39 godina i dva mjeseca radnog staža, a nakon prestanka radnog odnosa kod tuženog apelant je izvršio upisivanje radnog staža na osnovu učešća u Oružanim snagama BiH te time ostvario uslove za panzionisanje, dakle ne kao uposlenik tuženog (što je vidljivo i iz rješenja Federalnog zavoda PIO/MIO od 22. februara 2007. godine). Kantonalni sud je istakao da je prvostepeni sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev apelanta, zaključivši da apelant ne spada u kategoriju lica iz člana 4. Uredbe o uslovima, kriterijima i postupku dodjele stanova iz člana 13. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima. Imajući u vidu navedeno, Kantonalni sud je odlučio kao u izreci osporene presude.
Apelacioni navodi
3. U predmetnoj apelaciji apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu ovih prava apelant posebno ne obrazlaže osim što, u suštini, smatra da je u odluci koju je osporio pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Osim toga, apelant se pozvao i na povredu nekih drugih ustavnih prava (pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku), ali te navode nije posebno obrazlagao niti argumentirao, već ih je zasnovao na istim tvrdnjama o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava. Relevantni propisi
4. U Uredbi o uslovima, kriterijima i postupku dodjele stanova iz člana 13. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 29/08, 52/08 i 58/08) relevantne odredbe glase:
Član 1.
Ovom Uredbom se utvrđuju uslovi, kriteriji i postupak dodjele stanova iz člana 13. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima koji su rješenjem nadležnog organa vraćeni Vladi Federacije Bosne i Hercegovine, u skladu sa Zakonom o vraćanju, dodjeli i prodaji stanova.
Član 4.
Stanovi iz člana 1. ove Uredbe koji su vraćeni rješenjem nadležnog organa, dodjeljuju se licima koja nemaju riješeno stambeno pitanje po slijedećem prioritetu:
•porodicama svojih radnika poginulih u odbrambenooslobodilačkom ratu;
•svojim radnicima - ratnim vojnim invalidima i invalidima rada;
•svojim radnicima - demobilisanim braniteljima;
•penzionisanim radnicima koji do dana stupanja na snagu ovog zakona nisu na drugi način riješili stambeno pitanje;
•deficitarnim kadrovima;
•ostalim radnicima koji do dana stupanja na snagu ove Uredbe nisu na drugi način riješili stambeno pitanje.
Licima iz alineje 5. i 6. ovog člana stanovi će biti dodijeljeni prioritetno u skladu sa odlukama i zaključcima nadležnih tijela i administrativnih komisija organa do donošenja ove Uredbe.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u osporenoj odluci dao detaljno i jasno obrazloženje u pogledu primjene odredaba člana 4. Uredbe o uslovima, kriterijima i postupku dodjele stanova iz člana 13. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima na predmetnu situaciju, tako da Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u postupanju Kantonalnog suda. Ustavni sud naročito ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman