Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1977/14 (E. N.)

Odluka donesena 15. 02. 2017.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Dokazni postupak
  • Dokaz
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Pravično suđenje – obrazložena presuda
  • Krivični postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1977/14

Apelacija

Odluka o meritumu

15. 02. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1977/14, rješavajući apelaciju Emira Nožića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 15. februara 2017. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Emira Nožića podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 53 0 K 044320 13 Kž od 17. februara 2014. godine i Presude Općinskog suda u Čapljini broj 53 0 K 044320 11 K od 12. juna 2013. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Emir Nožić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, kojeg zastupa Aid Glavović, advokat iz Zajedničkog advokatskog ureda „Glavović & Humačkić“ iz Mostara, podnio je 29. aprila 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 53 0 K 044320 13 Kž od 17. februara 2014. godine i Presude Općinskog suda u Čapljini (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 53 0 K 044320 11 K od 12. juna 2013. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. st. (2) i (3) Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda i Kantonalnog tužiteljstva Mostar (u daljnjem tekstu: Kantonalno tužiteljstvo) zatraženo je 8. augusta 2016. godine da u roku od osam dana od prijema dopisa dostave odgovore na apelaciju.

3. Kantonalno tužiteljstvo i Općinski sud dostavili su odgovor na apelaciju 10. i 17. augusta 2016. godine.

4. Kantonalni sud nije dostavio odgovor na apelaciju.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sažeti na sljedeći način:

6. Presudom Općinskog suda broj 53 0 K 044320 11 K od 12. juna 2013. godine apelant je proglašen krivim zato što je, u vrijeme i na način pobliže opisanim u izreci presude, počinio krivično djelo neovlaštena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 238. stav 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZFBiH). Općinski sud je izrekao apelantu uvjetnu osudu kojom mu je utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 12 mjeseci, koja se neće izvršiti ukoliko apelant u roku od tri godine od pravomoćnosti presude ne počini novo krivično djelo. Istom presudom, na osnovu člana 238. stav 4. KZFBiH, određeno je da se od apelanta oduzimaju predmeti koji su oduzeti prema potvrdama o privremenom oduzimanju predmeta, preciznije označenim u izreci presude, te da navedene predmete imaju uništiti nadležni organi. Osim toga, apelant je obavezan na plaćanje troškova krivičnog postupka, čija je vrsta i visina pobliže određena u izreci presude.

7. U obrazloženju presude Općinski sud je iscrpno pobrojao svjedoke koje je saslušao i okolnosti na koje su svjedočili, te naveo materijalne dokaze koje je proveo na glavnom pretresu. Naime, u obrazloženju presude Općinski sud je naveo da zaključak da je apelant počinio krivično djelo koje mu se stavlja na teret, prvenstveno, proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka, i to ovlaštenih službenih lica S.Č., S.A., D.P. i E.G, koji su svjedočili da su, saznavši po ranijim operativnim saznanjima da se apelant bavi uzgojem nedozvoljenih supstanci, odlučili da prate apelanta, njegovo ponašanje i kretanje, te da su svi svjedoci precizno i jasno izjavili da je apelant zatečen na licu mjesta kako zalijeva stabljike koje je prethodno posadio. Navedeno je potvrđeno iskazom svjedoka R.P., koji je prilikom prvog saslušanja istakao da je apelant zajedno s njim dolazio na lice mjesta i da je tražio od njega da odu da obiđu baraku i parcelu, jer se, navodno, oko te parcele „motaju“ neki ljudi, da je apelant bio vrlo i vidno uznemiren, da su skrenuli sa glavnog puta na puteljak koji je vodio prema parceli gdje su bile zasađene stabljike marihuane, te da su ih tom prilikom opkolili policajci koji su ih zatekli na licu mjesta. Također, Općinski sud je naveo da su iskazi ovlaštenih službenih lica potkrijepljeni iskazom svjedoka Š.P. (zaposlen u Odjelu za posebne namjene kao viši kriminalistički tehničar) koji je obavljao kompletnu obradu ovog slučaja zajedno sa navedenim službenim licima (fotografirao lice mjesta, sačinio zapisnik i fotodokumentaciju i obavio uviđaj, na osnovu čijeg iskaza je utvrđeno da su stabljike posječene i oduzete). Iz njegovog iskaza slijedi da je apelant odbio potpisati zapisnike o privremenom oduzimanju predmeta, bez navođenja razloga zbog kojih je to odbio. Općinski sud je utvrdio da je o preduzetim radnjama obaviještena dežurna tužiteljica V.P., koja je ovlastila službena lica da izvrše uviđaj na licu mjesta. Iz zapisnika o uviđaju proizlazi da je na licu mjesta, unutar gustog raslinja, pronađen određeni broj stabljika koje svojim izgledom asociraju na stabljike kanabisa, predmeti za polijevanje i zalijevanje sadnica, da je uviđaju bio prisutan i apelant, te da je uz uviđaj obavljeno kompletno fotografiranje mjesta događaja. Također, Općinski sud je naveo da je činjenica da se radi o opojnoj drogi nesporno utvrđena vještačenjem, i to na osnovu zapisnika o vještačenju Uprave policije - Centar za kriminalističko-tehnička vještačenja od 16. augusta 2011. godine i iskaza vještaka.

8. U vezi sa prigovorima apelantove odbrane o nezakonitosti dokaza, Općinski sud je istakao da je na okolnosti otvaranja i pregleda privremeno oduzetih predmeta ispitao i svjedoka D.M. (sudija za prethodni postupak) koji je u iskazu naveo da je telefonski obaviješten od uredujućeg tužitelja o otvaranju i pregledu privremeno oduzetih predmeta, te da je u to vrijeme bila uobičajena praksa da tužitelj i policija obavijeste sudiju za prethodni postupak da će se izvršiti otvaranje i pregled, a sudije nisu imale obavezu da prisustvuju. U vezi sa navedenim, Općinski sud je naveo da Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZKPFBiH) ne obavezuje ni tužiteljstvo ni policiju da na nekakav posebno formalan način pozivaju sudiju za prethodni postupak, te da je dovoljno da sudija bude obaviješten o otvaranju i pregledu i da se ta radnja može izvršiti i bez njegove prisutnosti, zbog čega je poziv telefonom sasvim dovoljan da bi sudija bio obaviješten i da bi koristio svoju mogućnost da bude prisutan otvaranju i pregledu privremeno oduzetih predmeta. Općinski sud je, također, naveo da činjenica da je sudija za prethodni postupak D.M. bio obaviješten o radnji otvaranja privremeno oduzetih predmeta proizlazi i iz zapisnika o otvaranju i pregledu MUP-a HNK- Uprava policije - Sektor kriminalističke policije u kojem je navedeno da je o toj radnji obaviješten sudija za prethodni postupak i da se otvaranje i pregled predmeta vrši uz usmeno odobrenje i saglasnost apelantovog opunomoćenika i apelanta kao osumnjičenog i bez njihove prisutnosti. Zbog navedenog, Općinski sud je ocijenio da nisu utemeljeni prigovori apelantovih branitelja da nije obaviješten o vršenju navedene radnje. Općinski sud je zaključio da je provedenim dokazima dokazano da je apelant počinio krivično djelo neovlaštena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga na način opisan u dispozitivu presude.

9. Presudom Kantonalnog suda broj 53 0 K 044320 13 Kž od 17. februara 2014. godine odbijena je apelantova žalba, a žalba Kantonalnog tužiteljstva je uvažena i prvostepena presuda preinačena u odluci o krivičnoj sankciji tako da je apelantu izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine. U obrazloženju presude, u vezi sa žalbenim navodima o nezakonitosti dokaza, Kantonalni sud je naveo da su ovlaštena službena lica operativnim radom saznala da se na predmetnoj parceli uzgajaju stabljike koje su izgledom asocirale na stabljike opojne droge, te da su ovlaštena službena lica, u smislu člana 85. ZKPFBiH, stabljike poslala na vještačenje, sačinile fotodokumentaciju i zapisnik o uviđaju po ovlaštenju tužitelja. U kontekstu navedenoga, Kantonalni sud je naveo da su predmetne stabljike bile zasađene i jasno vidljive, da njihova sječa i izuzimanje nije rezultat pretresanja, odnosno postupanja prema članu 65. ZKPFBiH, već da je takvo postupanje bilo u okviru ovlaštenja koja proizlaze iz odredbe člana 233. ZKPFBiH. Odlučujući o apelantovim prigovorima kojima je osporavao postupanje ovlaštenih službenih lica prilikom određivanja vještačenja, Kantonalni sud je naveo da je takvo postupanje bilo u okviru ovlaštenja koja proizlaze iz odredbe člana 233. ZKPFBiH. Naime, ovlaštena službena lica su obavijestila tužitelja o postojanju osnova sumnje o predmetnom krivičnom djelu i pod njegovim nadzorom su preduzimala dalje radnje između kojih su i radnje vršenja uviđaja i određivanje potrebnog vještačenja koja proizlaze iz odredbe člana 236. ZKPFBiH. Kantonalni sud je zaključio da su neosnovani prigovori apelantove odbrane kojima je ukazivano da su redovni sudovi postupali bez naredbe suda i da su dokazi pribavljeni tim radnjama nezakoniti s obzirom na to da izuzimanje predmetnih stabljika nije rezultat radnje pretresanja, već da se radilo o predmetima koji su pronađeni uviđajem na licu mjesta, o čemu je sačinjen zapisnik u kome je to i navedeno. Kantonalni sud je, također, naveo da je neosnovan apelantov prigovor da nije dobrovoljno predao predmete i da je zbog toga odbio potpisati potvrdu, te da je zbog toga postojala obaveza tužitelja da postupi u smislu odredbe člana 80. stav 1. ZKPFBiH, odnosno da u roku od 72 sata podnese zahtjev sudiji za prethodni postupak za naknadno odobrenje oduzimanja predmeta. S tim u vezi, Kantonalni sud je naveo da odbijanje potpisivanja potvrde, inače potpuno suvišno s obzirom da su predmeti pronađeni, a ne oduzeti, što nužno ne znači i protivljenje kako apelantova žalba neosnovano izjednačava. U smislu člana 80. ZKPFBiH mora se postupiti samo u slučaju ako se lice koje se pretresa izričito protivi oduzimanju predmeta, a to znači da mora biti u pitanju predmet pribavljen pretresanjem. Otvaranje i pregled oduzetih predmeta u smislu odredbe člana 85. ZKPFBiH se vrši u slučaju kada predmet nije uočljiv, jer je upakiran ili slično, tako da je onemogućena njegova identifikacija i tek nakon otvaranja omota on se može identificirati, zbog čega su, prema ocjeni Kantonalnog suda, sve radnje na koje se odnosi ovaj žalbeni prigovor nepotrebno izvođene, te dokazi o tome ne treba ni da se ocjenjuju kao zakoniti ili nezakoniti dokazi. Kantonalni sud je i u ovom dijelu apelantove žalbene navode ocijenio kao neosnovane.

IV.Apelacija I.Navodi iz apelacije

10. Apelant smatra da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant tvrdi da su osporene presude zasnovane na nezakonitim dokazima. Naime, apelant ističe da nije dobrovoljno predao privremeno oduzete predmete zbog čega je odbio potpisati povrede o njihovom privremenom oduzimanju, te da, nezavisno od toga da li su predmetne stabljike pribavljene pretresanjem ili uviđajem na licu mjesta, oni u smislu odredbe člana 78. KZFBiH predstavljaju predmet nastao činjenjem krivičnog djela koji se po zakonu mora oduzeti. Tužitelj i ovlaštena službena lica, u smislu odredbe člana 79. stav 2. ZKPFBiH, oduzimanje predmeta mogli su izvršiti samo na osnovu naloga suda, a bez naloga suda samo izuzetno u skladu sa člankom 80. ZKPFBiH. Također, apelant je naveo da Tužiteljstvo nije poštovalo obavezu obavještavanja njegovog branitelja prilikom otvaranja i pregleda privremeno oduzetih predmeta, niti mu je ostavilo razuman rok da bi se osiguralo njegovo prisustvo prilikom obavljanja ove radnje. Apelant navodi da su zahtjev za vještačenje, kao i zapisnik o vještačenju nezakoniti dokazi, jer u spisu ne postoji pisana naredba za vještačenje koju izdaje tužitelj ili sud, kako je propisano članom 110. ZKPFBiH. Imajući u vidu navedeno, apelant je predložio da Ustavni sud usvoji predmetnu apelaciju i utvrdi povredu prava na pravično suđenje.

II.Odgovor na apelaciju

11. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo da odluka toga suda ni u jednom segmentu nije ugrozila apelantova prava zagarantirana Ustavom i Evropskom konvencijom na koja se apelant poziva u apelaciji.

12. Kantonalno tužiteljstvo je u odgovoru na apelaciju navelo da je Općinski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, detaljno razmotrio i obrazložio razloge za donošenje svoje odluke i donio presudu koja je zasnovana na zakonu, kao i da je Kantonalni sud pravilno postupio kada je odbio apelantovu žalbu kao neosnovanu, a uvažio žalbu Tužiteljstva i prvostepenu presudu preinačio u odluci o krivičnopravnoj sankciji.

V.Relevantni propisi

13. Krivični zakon Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 36/03, 37/03, 21/04, 69/04, 18/05 i 42/10 ) u relevantnom dijelu glasi:

KRIVIČNA DJELA PROTIV ZDRAVLJA LJUDI

Član 238. st. 1. i 4.

Neovlaštena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga (1) ko neovlašteno proizvodi, prerađuje, prodaje ili nudi na prodaju ili radi prodaje kupuje, drži ili prenosi ili posreduje u prodaji ili kupovini ili na drugi način neovlašteno stavlja u promet tvari ili pripravke propisom proglašene opojnim drogama, kaznit će se kaznom zatvora od jedne do deset godina.

(4) Opojne droge i sredstva za njihovo pripravljanje oduzet će se.

Član 78.

Oduzimanje predmeta (1) Predmeti koji su upotrijebljeni ili su bili namijenjeni za počinjenje krivičnog djela ili koji su nastali počinjenjem krivičnog djela oduzet će se, kada postoji opasnost da će ponovno biti upotrijebljeni za počinjenje krivičnog djela ili kada se radi zaštite opće sigurnosti ili iz razloga ćudoređa oduzimanje čini prijeko potrebnim, ako su vlasništvo počinitelja.

(2) Predmeti iz stava 1. ovoga člana mogu se oduzeti i ako nisu vlasništvo počinitelja kada to zahtijevaju interesi opće sigurnosti i razlozi ćudoređa, ali se time ne dira u prava trećih lica na naknadu štete od počinitelja.

(3) U slučajevima iz stava 2. ovoga člana, zakonom se može propisati obavezno oduzimanje predmeta.

14. Zakon o krivičnom postupku FBiH („Službene novine FBiH“ br. 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 9/09, 12/10 i 8/13), u tekstu koji je važio u vrijeme vođenja postupka, u relevantnom dijelu glasi:

Član 11.

Zakonitost dokaza (1) Zabranjeno je od osumnjičenog, optuženog ili bilo kojeg drugog lica koje učestvuje u postupku iznuđivati priznanje ili kakvu drugu izjavu.

(2) Sud ne može zasnivati svoju odluku na dokazima pribavljenim povredama ljudskih prava i sloboda propisanih Ustavom i međunarodnim ugovorima koje je Bosna i Hercegovina ratificirala, niti na dokazima koji su pribavljeni bitnim povredama ovoga Zakona.

(3) Sud ne može zasnivati svoju odluku na dokazima koji su dobiveni na osnovu dokaza iz stava 2. ovoga člana.

Član 79. st. 1. i 2.

Nalog o oduzimanju predmeta (1) Predmeti koji se po KZFBiH imaju oduzeti ili koji mogu poslužiti kao dokaz u krivičnom postupku privremeno će se oduzeti i na osnovu sudske odluke će se osigurati njihovo čuvanje.

(2) Nalog o oduzimanju predmeta izdaje sud, na prijedlog tužitelja ili na prijedlog ovlaštenog službenog lica koje je dobilo odobrenje od tužitelja.

Član 80. stav 1.

Privremeno oduzimanje predmeta bez naloga (1) Predmeti iz člana 79. stav 1. ovoga Zakona, mogu se privremeno oduzeti i bez naloga suda ukoliko postoji opasnost od odgode. Ukoliko se lice koje se pretražuje izričito usprotivi oduzimanju predmeta, tužitelj će u roku od 72 sata od izvršene pretrage podnijeti zahtjev sudiji za prijašnji postupak za naknadno odobrenje oduzimanja predmeta.

(2) Ukoliko sudija za prethodni postupak odbije zahtjev tužitelja, oduzeti se predmeti ne mogu koristiti kao dokaz u krivičnom postupku. Privremeno oduzeti predmeti će se odmah vratiti licu od kojeg su oduzeti.

Član 85.

Otvaranje i pregled privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije (1) Otvaranje i pregled privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije obavlja tužitelj.

(2) O otvaranju privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije tužitelj je dužan obavijestiti lice ili preduzeće kojem su predmeti oduzeti, sudiju za prijašnji postupak i branitelja.

(3) Pri otvaranju i pregledu oduzetih predmeta i dokumentacije mora se voditi računa da njihov sadržaj ne saznaju neovlaštena lica.

Član 110. stav 1.

Nalog o vještačenju (1) Pisani nalog za vještačenje izdaje tužitelj ili sud. U nalogu će se navesti činjenice o kojima se obavlja vještačenje.

Član 233. stav 1.

Nadzor tužitelja nad radom ovlaštenih službenih lica (1) Ako postoje osnove sumnje da je počinjeno krivično djelo s propisanom kaznom zatvora preko pet godina, ovlašteno službeno lice dužno je odmah obavijestiti tužitelja i pod njegovim nadzorom preduzeti potrebne mjere na pronalaženju počinitelja krivičnog djela, sprječavanju skrivanja ili bijega osumnjičenog ili učesnika, otkrivanju i očuvanju tragova krivičnog djela i predmeta koji mogu poslužiti kao dokazi, te prikupljanju svih podataka koji mogu biti korisni u krivičnom postupku.

Član 234. stav 1.

Uzimanje izjava i prikupljanje drugih dokaza (1) Radi obavljanja zadataka iz člana 233. ovoga Zakona, ovlašteno službeno lice može: prikupljati potrebne izjave od lica; obaviti potreban pregled prijevoznih sredstava, putnika i prtljage; ograničiti kretanje na određenom prostoru za vrijeme potrebno da se obavi određena radnja; preduzeti potrebne mjere u vezi s utvrđivanjem istovjetnosti lica i predmeta; raspisati potragu za licem i stvarima za kojima se traga; u prisustvu odgovornog lica pretražiti određene objekte i prostorije državnih tijela, javnih preduzeća i ustanova, obaviti uvid u određenu njihovu dokumentaciju, kao i preduzeti druge potrebne mjere i radnje. O činjenicama i okolnostima koje su utvrđene pri preduzimanju pojedinih radnji, te o predmetima koji su pronađeni ili oduzeti, sastavit će se zapisnik ili službena zabilješka.

Član 236.

Uviđaj i vještačenje Ovlašteno službeno lice, nakon obavještavanja tužitelja, dužno je obaviti uviđaj i odrediti potrebna vještačenja, osim obdukcije i ekshumacije tijela. Ako je tužitelj prisutan na mjestu i tokom obavljanja uviđaja od ovlaštenih službenih lica, može tražiti da ovlašteno službeno lice preduzme određene radnje koje on smatra potrebnim. Sve radnje preduzete tokom uviđaja moraju se zabilježiti i potanje obrazložiti kako u zapisniku, tako i u posebnom službenom izvještaju.

VI.Dopustivost

15. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

16. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

17. U konkretnom slučaju apelant je apelacijom osporio Presudu Kantonalnog suda broj 53 0 K 044320 13 Kž od 17. februara 2014. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Imajući u vidu da je osporenu presudu apelant primio 3. marta 2014. godine, a da je podnio apelaciju 29. aprila 2014. godine, proizlazi da je apelacija podnesena u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očito (prima facie) neosnovana.

18. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. VII.Meritum

19. Apelant osporava navedene presude tvrdeći da je tim presudama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

20. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz ovog člana, stav 2, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.

21. Član 6. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1) Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

22. Ustavni sud zapaža da se postupak odnosi na utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta u vezi sa izvršenjem krivičnog djela neovlaštena proizvodnja i stavljanje u promet opojne droge, te je nesporno da apelant u postupku uživa garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije. S obzirom na to, Ustavni sud će u konkretnom slučaju ispitati da li je postupak bio pravičan na način na koji to zahtijevaju navedene odredbe.

23. Apelantovi navodi o kršenju prava na pravično suđenje se svode na tvrdnje da se pobijane presude temelje na nezakonitim dokazima. U vezi sa ovim apelantovim navodima, Ustavni sud ukazuje da je u svojoj dosadašnjoj praksi slijedio stav Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojem njegov zadatak nije da preispituje pogrešno utvrđeno činjenično stanje ili pogrešnu primjenu materijalnog prava ukoliko i sve dok to ne dovede u pitanje prava i slobode koji su zaštićeni Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom. Osim toga, Ustavni sud napominje da član 6. Evropske konvencije garantira pravo na pravično suđenje, ali ne postavlja bilo kakva pravila o prihvatljivosti dokaza. To je prvenstveno pitanje koje se regulira domaćim zakonodavstvom (vidi, Evropski sud, Schenk protiv Švajcarske, 12. juli 1988. godine, st. 45-46, Serija A broj 140, i Teixeira de Castro protiv Portugala, 9. juni 1998. godine, stav 34, Izvještaji 1998-IV). Zbog toga, kao stvar načela, Evropski sud smatra da njegova uloga nije da utvrđuje da li određena vrsta dokaza – naprimjer dokazi koji su pribavljeni nezakonito u smislu domaćeg prava, mogu biti prihvatljivi ili, upravo, da li je aplikant kriv ili ne. U tom smislu, pitanje na koje se mora odgovoriti jeste da li je postupak kao cjelina, uključujući i način na koji su dokazi pribavljeni, bio pravičan. Ovo uključuje ispitivanje „nezakonitosti“ koja je u pitanju i, tamo gdje je u pitanju povreda drugih prava iz Konvencije, priroda utvrđene povrede (vidi, Evropski sud, Bykov protiv Rusije [GC], aplikacija broj 4378/02, stav 89, 10. marta 2009. godine, i Lee Davies protiv Belgije, aplikacija broj 18704/05, stav 41, 28. jula 2009. godine).

24. Zatim, prema stavu Evropskog suda, pri ocjeni da li je postupak kao cjelina bio pravičan, također se mora imati u vidu da li su poštovana prava odbrane. Mora se ispitati da li je aplikantu bila data mogućnost da osporava zakonitost dokaza i da se protivi njegovom korištenju (vidi, Evropski sud, Szilagyi protiv Rumunije (dec.), aplikacija broj 30164/04, 17. decembra 2013. godine). Pored toga, mora se uzeti u obzir kvalitet dokaza, uključujući da li okolnosti u kojim je pribavljen ukazuju na sumnju o njegovoj pouzdanosti ili tačnosti (vidi, pored ostalih, već citiranu Bykov, stav 90, i Lisica protiv Hrvatske, aplikacija broj 20100/06, stav 49, 25. februar 2010. godine). Mada se problem pravičnosti neće neophodno pojaviti tamo gdje pribavljeni dokaz nije podržan drugim materijalima, treba imati u vidu da, kada je dokaz veoma jak i nema rizika da je nepouzdan, analogno tome potreba za dokazima koji ga podržavaju je slabija (vidi, Evropski sud, već citirane, Lee Davies, stav 42, i Bykov, stav 90).

25. Dovodeći prethodno iznesene stavove u vezu s konkretnim slučajem, Ustavni sud zapaža da je apelant u apelaciji, kao i u postupku po žalbi prvenstveno isticao da nije dobrovoljno predao privremeno oduzete predmete, te da su ovlaštena službena lica mogla izvršiti oduzimanje predmeta (stabljika kanabisa) samo na osnovu naredbe suda, a bez naredbe samo u skladu sa članom 80. ZKPFBiH, zbog čega je oduzimanje predmeta izvršeno na nezakonit način. Ustavni sud nalazi da je Kantonalni sud, ocjenjujući apelantove žalbene navode, zaključio da je postupanje ovlaštenih službenih lica bilo u okviru ovlaštenja koja proizlaze iz odredbe člana 233. ZKPFBiH, te da su ovlaštena službena lica obavijestila tužitelja o postojanju osnova sumnje o predmetnom krivičnom djelu i pod tužiteljevim nadzorom su preduzimali dalje radnje, između kojih su i radnje vršenja uviđaja i određivanje potrebnog vještačenja, te da, imajući u vidu da oduzimanje predmetnih stabljika nije bilo rezultat radnje pretresanja, već da se radilo o predmetima koji su pronađeni uviđajem na licu mjesta, nije postojala obaveza pribavljanja naloga sudije za prethodni postupak. Također, Kantonalni sud je naveo da apelantovo odbijanje potpisivanja potvrde o privremenom oduzimanju, koja je inače potpuno suvišna s obzirom na to da su predmeti pronađeni, a ne oduzeti, nužno ne znači i apelantovo protivljenje, već da se, u smislu člana 80. ZKPFBiH, mora postupiti samo u slučaju ako se izričito protivi oduzimanju lice koje se pretresa, a to znači da mora biti u pitanju predmet pribavljen pretresanjem i da je tokom pretresanja došlo do oduzimanja nađenog predmeta. U vezi sa navedenim, i Ustavni sud uočava da je odredbom člana 80. stav 1. ZKPFBiH propisana mogućnost oduzimanja predmeta i bez naredbe suda, prema kojoj se predmeti koji se po KZFBiH imaju oduzeti ili koji mogu poslužiti kao dokaz u krivičnom postupku mogu privremeno oduzeti i bez naloga suda ukoliko postoji opasnost od odgode. Također, navedenom odredbom je propisana obaveza tužitelja da, ukoliko se lice koje se pretražuje izričito usprotivi oduzimanju predmeta, u roku od 72 sata od izvršene pretrage podnese zahtjev sudiji za prethodni postupak za naknadno odobrenje oduzimanja predmeta. Dakle, iz navedenog proizlazi da obaveza pribavljanja naknadnog odobrenja za oduzimanje predmeta postoji samo u slučaju ako je oduzimanje predmeta rezultat vršenja radnje pretresanja lica, što u konkretnom predmetu, a to ni sam apelant ne spori, očigledno nije bio slučaj s obzirom na to da su predmeti pronađeni uviđajem na licu mjesta i da prema apelantu nije vršena radnja pretresanja. Stoga, imajući u vidu navedene procesne odredbe ZKPFBiH, Ustavni sud nalazi da u apelantovim navodima nema ništa što bi ukazivalo da je u postupku koji je rezultirao osporenom presudom postupano suprotno relevantnim odredbama ZKP.

26. Ustavni sud dalje zapaža da je apelant ukazao da je radnja otvaranja i pregleda oduzetih predmeta izvršena na nezakonit način, jer tužitelj nije poštovao obavezu obavještavanja branitelja, niti mu je ostavio razuman rok da bi se osiguralo njegovo prisustvo prilikom otvaranja predmeta, kao i da o vršenju navedene radnje nije obaviješten sudija za prethodni postupak. U vezi sa navedenim, Ustavni sud ukazuje da je odredbom člana 85. ZKPFBiH propisano da otvaranje i pregledanje privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije obavlja tužitelj, te da je njegova dužnost da o tom postupku (otvaranju i pregledu) obavijesti fizičko ili pravno lice od kojeg je predmet oduzet, sudiju za prethodni postupak i branitelja. Međutim, Ustavni sud ponovno zapaža da su redovni sudovi u konkretnom predmetu zaključili da predmeti na koje apelant ukazuje (stabljike kanabisa) nisu bili oduzeti prilikom vršenja radnje pretresanja, već da se radilo o predmetima koji su pronađeni uviđajem na licu mjesta, koji su bili jasno vidljivi i koji su se prostim opažanjem mogli identificirati. Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud dao jasno i logično obrazloženje kada je prilikom ocjene apelantovih žalbenih navoda zaključio da je u konkretnom slučaju izdavanje potvrde o privremenom oduzimanju predmeta bilo suvišno s obzirom na to da su predmeti pronađeni, a ne oduzeti (od apelanta). Zbog toga, kod nesporne činjenice da se u konkretnom slučaju nije radilo o predmetima koji su oduzeti od apelanta, Ustavni sud smatra da nije bilo potrebno vršiti radnju otvaranja i pregleda privremeno oduzetih predmeta u smislu odredbe člana 85. ZKPFBiH i o toj radnji obavještavati apelanta i njegovog branitelja, koji su i tokom postupka tvrdili da pronađeni predmeti ne pripadaju apelantu. Tim više, kako je Kantonalni sud jasno i logično obrazložio, jer se otvaranje i pregled oduzetih predmeta u smislu odredbe člana 85. ZKPFBiH vrši u slučaju kada predmet nije uočljiv, a u konkretnom slučaju se radilo o predmetima koji su bili jasno vidljivi i koji su se mogli identificirati prostim opažanjem, zbog čega su sve radnje na koje se odnosio taj apelantov žalbeni prigovor nepotrebno izvođene, pa se dokazi o vršenju te radnje ne treba da ocjenjuju kao zakoniti ili nezakoniti. Stoga, Ustavni sud nije mogao zaključiti da je Kantonalni sud davanjem navedenog obrazloženja proizvoljno tumačio relevantne odredbe ZKP.

27. Najzad, apelant smatra da su zahtjev za vještačenje, kao i zapisnik o vještačenju nezakoniti dokazi, jer u spisu ne postoji pisana naredba za vještačenje koju izdaje tužitelj ili sud u smislu člana

110. ZKPFBiH. Iz obrazloženja presude Kantonalnog suda slijedi da je postupanje ovlaštenih službenih lica bilo u okviru ovlaštenja koja proizlaze iz odredbe člana 233. ZKPFBiH s obzirom na to da su ovlaštena službena lica obavijestila tužitelja o postojanju osnova sumnje o predmetnom krivičnom djelu i pod njegovim nadzorom su preduzimala dalje radnje između kojih je i određivanje potrebnog vještačenja koje proizlazi iz odredbe člana 236. ZKPFBiH. Ustavni sud prvenstveno ukazuje da, u skladu sa članom 233. stav 1. ZKPFBiH, u slučaju kada postoji utemeljena sumnja da je počinjeno krivično djelo s propisanom kaznom zatvora više od pet godina, ovlašteno službeno lice je dužno odmah obavijestiti tužitelja i pod njegovim nadzorom preduzeti potrebne mjere kako bi se pronašao učinitelj krivičnoga djela, spriječilo skrivanje ili bjekstvo osumnjičenog ili saučesnika, te otkrili i sačuvali tragovi krivičnog djela i predmeti koji mogu poslužiti kao dokazi, te prikupiti sve informacije koje mogu biti korisne u krivičnom postupku. Potom, članom 236. toga zakona je određeno da su ovlaštena službena lica, nakon što obavijeste tužitelja, dužna obaviti uviđaj i odrediti potrebna vještačenja. Ovom odredbom jedino je određeno kako ne može biti određen pregled, ekshumacija i obdukcija leša bez naredbe suda. Najzad, prema članu 234. ZKPFBiH, u izvršenju zadataka koji su im povjereni članom 233. istog zakona, ovlaštena službena lica preduzimaju, pored ostaloga, radnju identifikacije predmeta i u tu svrhu, kako proizlazi iz člana

236. ZKPFBiH, mogu odrediti i vještačenje. Ustavni sud primjećuje da iz obrazloženja osporenih odluka proizlazi da su ovlaštena službena lica, u skladu sa članom 233. stav 1. ZKPFBiH, obavijestila tužitelja o postojanju osnova sumnje da je počinjeno krivično djelo neovlaštena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 238. stav 1. KZFBiH za koje je propisana kazna zatvora od jedne do deset godina, dakle, proizlazi da se može izreći kazna zatvora od jedne do deset godina. Također, proizlazi da su ovlaštena službena lica pod nadzorom tužitelja preduzimala dalje radnje, između kojih je i određivanje potrebnog vještačenja, i da je, što i apelant ističe u navodima apelacije, vještačenje oduzetih predmeta - stabljika kanabisa izvršeno na osnovu zahtjeva za vještačenje MUP-a HNK - Odjeljenja za posebne namjene. Imajući u vidu navedeno, a oprečno apelantovim tvrdnjama, proizlazi da zakonitost vještačenja nije uvjetovana izdavanjem pismene naredbe suda ili tužitelja u smislu člana 110. ZKPFBiH, kada su vještačenje, prema ovlaštenju iz člana 236. ZKPFBiH, odredila ovlaštena službena lica, zbog čega ne postoji ni prepreka da takav dokaz sud prihvati kao zakonit i na njemu zasnuje svoju odluku.

28. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud nalazi da su redovni sudovi za svoje odluke dali detaljno, jasno i argumentirano obrazloženje u pogledu izvedenih dokaza i njihove pravne valjanosti, zbog čega Ustavni sud smatra da u okolnostima konkretnog slučaja nema ništa što bi uputilo na zaključak da postupak, sagledan u cjelini, nije bio pravičan. Stoga, Ustavni sud zaključuje da su apelantovi navodi da je presuda utemeljena na nezakonitim dokazima i da mu je, zbog toga, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije neosnovani.

VIII.Zaključak

29. Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije budući da su redovni sudovi za svoje odluke dali detaljno, jasno i argumentirano obrazloženje u pogledu izvedenih dokaza i njihove pravne valjanosti, te kada u okolnostima konkretnog slučaja nema ništa što bi uputilo na zaključak da postupak, sagledan u cjelini, nije bio pravičan.

30. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

31. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-1977/14 (E. N.) | Sudska praksa | Aktio