Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-394/14 („Telrad.Net“ doo Bijeljina)
Odluka donesena 15. 02. 2017.
- Povreda
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Propisano zakonom
- Miješanje u imovinu
- Upravni spor
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-394/14
Apelacija
Odluka o meritumu
15. 02. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 394/14, rješavajući apelaciju „Telrad.Net“ d.o.o. Bijeljina, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2) i člana 62 stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 15. februara 2017. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija „Telrad.Net“ d.o.o. Bijeljina.
Utvrđuje se povreda člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Ukida se Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske broj 12 0 U 003598 13 Uvp od 31. oktobra 2013. godine.
Predmet se vraća Vrhovnom sudu Republike Srpske koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku u skladu sa članom II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vrhovnom sudu Republike Srpske da, u skladu sa članom 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. „Telrad.Net“ d.o.o. Bijeljina (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bijeljine, kojeg zastupa Zoran Perić, advokat iz Bijeljine, podnio je 27. januara 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 12 0 U 003598 13 Uvp od 31. oktobra 2013. godine i Presude Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 12 0 U 003598 13 U od 20. februara 2013. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda, Okružnog suda i Ministarstva saobraćaja i veza Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo ili tuženi) i Republičke uprave za inspekcijske poslove, Sektora inspekcija za saobraćaj i veze, Odjeljenje Banja Luka (u daljnjem tekstu: Inspekcija) kao učesnika u postupku, zatraženo je 28. septembra 2016. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Vrhovni sud, Okružni sud i Ministarstvo su dostavili odgovor na apelaciju u vremenskom periodu od 3. do 10. oktobra 2016. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.
5. Rješenjem Inspekcije broj 24.080/346-154-74-12/12 od 19. oktobra 2012. godine koje je potvrđeno rješenjem Ministarstva broj 13.05/343-2394/12 od 23. novembra 2012. godine naređeno je apelantu da dostavljanje svojih računa za naplatu izvršenih usluga kablovske televizije, interneta i telefona, koje ispostavlja korisnicima svojih usluga, vrši putem preduzeća za poštanski saobraćaj Republike Srpske AD „Pošte Srpske“ Banja Luka (u daljnjem tekstu: Pošta) kao javnog poštanskog operatera. Iz obrazloženja navedenih rješenja proizlazi da su rješenja zasnovana na zaključku da računi za usluge kablovske televizije, interneta i telefona koje tužilac ispostavlja svojim korisnicima predstavljaju pismonosnu pošiljku u smislu člana 5 stav 7 Zakona o poštanskim uslugama Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Zakon o poštanskim uslugama). Slijedom toga, prema zaključku navedenih rješenja, apelant ima obavezu da dostavljanje računa za naplatu izvršenih usluga kablovske televizije, interneta i telefona vrši putem poštanskog operatera u smislu člana 9 Zakona o poštanskim uslugama.
6. Okružni sud je, odlučujući u upravnom sporu protiv rješenja Ministarstva od 23. novembra 2012. godine, donio Presudu broj 12 0 U 003598 13 U od 20. februara 2013. godine kojom je tužba odbijena kao neosnovana. U obrazloženju presude Okružni sud je naveo da je osporeno rješenje zasnovano na odredbama člana 5 stav 7 Zakona o poštanskim uslugama kojim je propisano da je pismonosna pošiljka svaka poštanska koja sadrži neko saopštenje u pisanoj formi na svakoj vrsti fizičkog medija, koju treba uručiti i prenijeti naznačenom primaocu, kao i računi za režije, drugi računi, finansijski i drugi izvještaji i sva druga korespondencija. S tim u vezi navedeno je da iz sadržaja naprijed navedene zakonske odredbe proizlazi da su računi za kablovsku televiziju, internet i telefon računi koje tužilac izdaje za svoje usluge koje pruža u okviru svoje djelatnosti, te Okružni sud nalazi da ti računi predstavljaju oblik pismonosne pošiljke u smislu odredbe člana 5 stav 7 Zakona o poštanskim uslugama. Shodno navedenom, Okružni sud je zaključio da apelant ima obavezu da postupa u skladu s tim odredbama, te da vrši dostavljanje svojih pismonosnih pošiljki putem javnog poštanskog operatera preduzeća AD „Pošte Republike Srpske“. Pored toga, Okružni sud je ukazao da iz odredaba člana 5 stav 7 Zakona o poštanskim uslugama proizlazi obaveza tužioca da za prenos i uručenje računa svojim korisnicima treba da ima odgovarajuću dozvolu - licencu da bi stekao svojstvo poštanskog operatera kada bi imao zakonsku mogućnost za obavljanje poštanskih usluga. Budući da je tokom postupka dokazano da apelant nema to svojstvo i ovlašćenje, Okružni sud je zaključio da je Inspekcija pravilno postupila kada je apelantu naredila da dostavljanje računa za izvršene usluge vrši putem javnog poštanskog operatera u smislu člana 9 Zakona o poštanskim uslugama Republike Srpske.
7. S obzirom na navedeno, Okružni sud je zaključio da je zakonito i pravilno prvostepeno rješenje, kao i osporeno drugostepeno rješenje od 23. novembra 2012. godine, te je odlučio kao u izreci presude shodno odredbama člana 31 stav 1 Zakona o upravnim sporovima.
8. Odlučujući o apelantovom zahtjevu za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda od 20. februara 2013. godine, Vrhovni sud je donio Presudu broj 12 0 U 003598 13 Uvp od 31. oktobra 2013. godine kojom je zahtjev odbijen kao neosnovan.
9. U obrazloženju presude, Vrhovni sud je ukazao da je odredbom člana 5 stav 7 Zakona o poštanskim uslugama propisano da se pismonosnom pošiljkom smatra i račun za režije, drugi račun, finansijski i drugi izvještaj i sva druga korespondencija. Nadalje, Vrhovni sud je istakao da iz člana 6 stav 1 Zakona o poštanskim uslugama slijedi da se poštanske usluge vrše po osnovu ugovora po pristupu, pod uslovima definisanim tim zakonom. Takav ugovor se smatra zaključenim danom označenim na otisku poštanskog žiga na potvrdi o prijemu pošiljke, odnosno na pošiljci (stav 3). Pojašnjeno je šta su univerzalne poštanske usluge, te da se one razvrstavaju na rezervisane i nerezervisane poštanske usluge (član 8 stav 5 Zakona o poštanskim uslugama). Ukazano je da u skladu sa članom 9 stav 1 Zakona o poštanskim uslugama univerzalne rezervisane poštanske usluge može obavljati samo pošta i one obuhvataju prenos pismonosnih pošiljki do 1000 g.
10. S obzirom na ovakav sadržaj odredaba Zakona o poštanskim uslugama, prema stavu Vrhovnog suda, jasno proizlazi da sporni računi za izvršene apelantove usluge predstavljaju univerzalnu rezervisanu poštansku pismonosnu pošiljku, čiji prenos može obavljati samo pošta kao nosilac ekskluzivnog prava prenosa te usluge, pa postojanje ili nepostojanje prethodno zaključenog ugovora između tužioca i pošte nije od značaja za zakonitost prvostepenog i osporenog rješenja. S obzirom na navedeno, Vrhovni sud je zaključio da je apelant bio dužan da sve račune korisnicima svojih usluga dostavlja putem pošte, a ne putem svojih radnika, a u času predaje pošti takve pošiljke, ugovor o vršenju poštanskih usluga se smatra zaključenim (član 6 stav 3 Zakona o poštanskim uslugama), pa stoga posebno zaključivanje ugovora za predaju ovih pošiljki, nije potrebno. S tim u vezi, Vrhovni sud je naveo da račun za izvršene apelantove usluge ne samo da može biti pismonosna pošiljka već on to jeste u smislu odredaba člana 5 stav 7 Zakona o poštanskim uslugama, i to u času njegovog izdavanja, nezavisno od činjenice da li ga je izdavalac predao pošti radi uručenja primaocu.
11. S obzirom na navedeno, Vrhovni sud je zaključio da nisu osnovani apelantovi navodi o proizvoljnoj primjeni odredaba čl. 5 i 9 Zakona o poštanskim uslugama, te je cijeneći da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi za poništenje iz člana 35 stav 2 Zakona o upravnim sporovima (u daljnjem tekstu: ZUS), Vrhovni sud je odbio apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje presude.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
12. Apelant smatra da su mu osporenim odlukama povrijeđena prava iz člana II/3e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, te prava iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Smatra da je pogrešan stav redovnih sudova kada su u osporenim odlukama, pozivajući se na odredbe člana 5 stav 7 Zakona o poštanskim uslugama zaključili da je apelant dužan da račune za izvršene usluge kablovske televizije, interneta i telefona, koje dostavlja korisnicima svojih usluga, dostavlja korisnicima putem pošte. Ukazao je da je odredbama člana 5 stav 7 Zakona o poštanskim uslugama definisano šta sve može biti pismonosna pošiljka, a ni u kom slučaju da se računi i druga korespondencija ne mogu uručivati primaocima od strane izdavaoca, odnosno da računi postaju pismonosna pošiljka u trenutku njihovog izdavanja. Pored toga, apelant smatra da u konkretnom slučaju redovni sudovi nisu imali u vidu „odredbe člana 9. stav 1. tačka đ) Zakona o poštanskim uslugama kojim je propisano da apelant može slati svoje račune korisnicima putem kurirskih usluga jer je navedenim odredbama izričito navedeno da postoji mogućnost da pravna i fizička lica šalju pošiljke kurirskom službom“. Navedeno je da odredbama Zakona o poštanskim uslugama i Zakona o poštama Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Zakon o poštama) nigdje nije zabranjeno da ono što je definisano kao pismonosna pošiljka ne može biti dostavljeno primaocu od strane izdavaoca računa jer, kako apelant navodi, kod apelanta inkasanti-dostavljači, pored dostavljanja računa korisnicima usluga, vrše i registraciju korisnika, te kontrolu i naplatu svojih usluga. S obzirom na navedeno, apelant smatra da su osporenim odlukama povrijeđena
b) Odgovor na apelaciju
13. Vrhovni sud je naveo da su razlozi za donošenje osporene presude navedeni u njenom obrazloženju i da je iz tih razloga apelacija neosnovana.
14. Okružni sud je naveo da su osporene presude donesene pravilnom primjenom materijalnog prava, te da nisu povrijeđena Ustavom zagarantovana prava na čiju povredu ukazuje apelant. Okružni sud je predložio da se apelacija odbije kao neosnovana.
15. Ministarstvo je citiralo odredbe člana 3, člana 5 stav 7, člana 7, člana 8 stav 5 i člana 9 Zakona o poštanskim uslugama, kao i odredbe člana 6 stav 2 Zakona o poštama, te naglasilo da iz tih odredaba proizlazi da „rezervisanu poštansku uslugu kao uslugu može da pruža samo javni poštanski operater“. Ministarstvo je, takođe, navelo da je i Ustavni sud Republike Srpske svojom Odlukom broj U-57/10 od 18. maja 2011. godine odbio prijedlog za utvrđivanje neustavnosti čl. 9 i 12, te člana 22 stav 3 Zakona o poštanskim uslugama u kojoj je zaključio da te odredbe nisu u nesaglasnosti sa Ustavom Republike Srpske jer je zakonsko uređivanje uslova za obavljanje poštanskih usluga i funkcionisanje poštanskog saobraćaja u okviru ovlašćenja zakonodavnog organa utvrđenog tač. 6, 8 i 11 Amandmana XXXII na Ustav Republike Srpske.
V.Relevantni propisi
16. Zakon o poštanskim uslugama Republike Srpske („Službene novine Republike Srpske“ broj 30/10) u relevantnom dijelu glasi:
Član 2. stav 1.
(1) Poštanske usluge u Republici Srpskoj vrše se u skladu sa uslovima koji su utvrđeni Zakonom o poštama Bosne i Hercegovine, ovim zakonom, […].
Član 5. st. 1, 6. i 7.
(1) Poštanske usluge su usluge prenosa poštanskih pošiljaka i sve druge usluge utvrđene Nomenklaturom poštanskih usluga.
(6) Poštanske pošiljke su pismonosne pošiljke i uputnice u klasičnoj i elektronskoj formi i paketi na kojima je označena adresa ili pošiljke koje su na drugi način označene tako da se neposredno može utvrditi primalac.
(7) Pismonosna pošiljka je svaka poštanska pošiljka koja sadrži neko saopštenje u pisanoj formi na svakoj vrsti fizičkog medija, koju treba uručiti–prenijeti naznačenom primaocu, kao i računi za režije, drugi računi, finansijski i drugi izvještaji, i sva druga korespondencija.
Član 6. st. 1. i 3.
(1) Poštanske usluge se vrše po osnovu ugovora po pristupu, pod uslovima određenim ovim zakonom, Opštim i Posebnim uslovima za vršenje poštanskih usluga.
(3) Ugovor iz stava 1. ovog člana smatra se zaključenim danom označenim na otisku poštanskog žiga na potvrdi o prijemu pošiljke, odnosno na pošiljci.
Član 9.
Rezervisane poštanske usluge su one vrste univerzalnih poštanskih usluga koje može pružati samo Pošta, a obuhvataju prenos:
a) pismonosnih pošiljaka do 1000 gr,
b) tiskovina, novina i časopisa,
v) paketskih pošiljaka do deset kg,
g) poštanskih i telegrafskih uputnica u klasičnoj i elektronskoj formi i isplate novčanih doznaka na kućnu adresu,
d) direktne pošte,
đ) kurirske usluge ukoliko iznos tarife nije deset puta veći od obične tarife,
e) preporučenih i vrijednosnih pošiljaka, bez obzira na težinu i
ž) sudskih pisama i pisama po upravnom i prekršajnom postupku, bez obzira na težinu.
Član 16. stav 1.
(1) Za pruženu poštansku uslugu korisnik usluga plaća poštarinu, kao cijenu usluge, prema Cjenovniku operatera poštanskog saobraćaja.
17. Zakon o poštama Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 33/05) u relevantnom dijelu glasi:
Član 2.
Svi izrazi koji se koriste u ovom zakonu imaju sljedeća značenja:
a) „poštanske usluge“ znače usluge prenosa poštanskih pošiljaka i sve druge usluge koje su navedene u nomenklaturi poštanskih usluga;
b) „poštanske pošiljke“ znače sve pošiljke koje primi na prenos i za koje odgovara operater poštanskog saobraćaja;
c) „pismonosna pošiljka“ znači svaku poštansku pošiljku koja sadrži neko saopštenje u pisanoj formi, na svakoj vrsti fizičkog medija, koju treba dostaviti naznačenom primaocu. Računi za režije, drugi računi, finansijski i drugi izvještaji smatraju se pismonosnim pošiljkama;
[…]
f) „rezervisane poštanske usluge“ znače one vrste univerzalnih poštanskih usluga koje može pružati samo javni poštanski operater;
[… ].
VI.Dopustivost
18. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
19. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
20. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Vrhovnog suda broj 12 0 U 003598 13 Uvp od 31. oktobra 2013. godine, protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je primio 2. decembra 2013. godine, a apelacija je podnesena 27. januara 2014. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
21. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
22. Apelant pobija navedene presude, tvrdeći da su mu tim presudama povrijeđena njegova prava iz člana II/3e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, te prava iz člana 6 Evropske konvencije i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na imovinu
23. Član II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
k) Pravo na imovinu
24. Član 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju u relevantnom dijelu glasi: Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na mirno uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uslovima predviđenim zakonom i opštim principima međunarodnog prava.
Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne umanjuju pravo države da primjenjuje zakone koje smatra potrebnim da bi regulisala korišćenje imovine u skladu s opštim interesom, ili da bi obezbijedila plaćanje poreza ili drugih doprinosa ili kazni.
25. Ustavni sud prvenstveno zapaža da je osporenim odlukama redovnih sudova odlučivano u upravnom sporu po apelantovoj tužbi u predmetu izvršenja rješenja inspekcijskog nadzora. U konkretnom slučaju, apelant je odlukama nadležnih organa uprave, odnosno u konačnici osporenim odlukama redovnih sudova obavezan da dostavljanje računa za naplatu izvršenih usluga kablovske televizije, interneta i telefona koje pruža svojim korisnicima vrši putem Pošte, koja je kao javni operater registrovana za obavljanje poštanskih usluga.
26. Ustavni sud u tom kontekstu, a u vezi i sa apelantovim postavljenim zahtjevom i odlučenjem redovnih sudova, podsjeća da je gotovo identično činjenično i pravno pitanje razmatrao u predmetu broj AP 3405/12 (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 3405/12 od 27. oktobra 2015. godine). Ustavni sud podsjeća na to da je u citiranoj odluci utvrdio da je osporenom odlukom Vrhovnog suda kao konačnom odlukom u tom postupku, povrijeđeno apelantovo pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju usljed proizvoljne primjene materijalnog prava - odredbe člana 5 stav 7 i člana 9 stav 1 Zakona o poštanskim uslugama tako što je zaključeno da je apelant dužan da svoje račune potrošačima za potrošnju vode dostavlja putem Pošte.
27. Dovodeći navedeno u kontekst s predmetnim slučajem, te budući da su redovni sudovi i u konkretnom slučaju zaključili da je apelant dužan da dostavljanje svojih računa za naplatu izvršenih usluga kablovske televizije, interneta i telefona, koje pruža svojim korisnicima, vrši putem Pošte, i pri tome su se pozvali na odredbe člana 5 stav 7 i člana 9 stav 1 Zakona o poštanskim uslugama iz kojih, prema njihovom stavu, ta obaveza proizlazi, Ustavni sud zaključuje da se razlozi navedeni u Odluci Ustavnog suda broj AP 3405/12 od 27. oktobra 2015. godine u cijelosti odnose i na odlučivanje povodom predmetne apelacije, pa se Ustavni sud, umjesto posebnog obrazloženja konkretne odluke, u cijelosti poziva na razloge navedene u citiranoj odluci Ustavnog suda. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da je i u konkretnom slučaju osporenom odlukom Vrhovnog suda prekršeno apelantovo pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Ostali navodi
28. S obzirom na utvrđenu povredu člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud smatra da nije potrebno razmatrati apelantove navode o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
VIII.Zaključak
29. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine kada je sudska odluka zasnovana na proizvoljnoj primjeni materijalnog prava.
30. Na osnovu člana 59 st. (1) i (2) i člana 62 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
31. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman