Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-4953/16 (D. K. i Contrast d.o.o. Novi Travnik)
Odluka donesena 01. 02. 2017.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4953/16
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
01. 02. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman i potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 1. februara 2017. godine, u predmetu broj AP-4953/16, rješavajući zahtjev Dobroslava Kajića i Contrast d.o.o. Novi Travnik za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 94/14), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Dobroslava Kajića i Contrast d.o.o. Novi Travnik za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Dobroslav Kajić i Contrast d.o.o. Novi Travnik (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Novog Travnika, podnijeli su 20. decembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Zaključka Općinskog suda u Travniku (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 51 0 I 089819 14 I od 13. oktobra 2016. godine kojim je dozvoljen nastavak provođenja izvršnih radnji određenih rješenjem o izvršenju Općinskog suda broj I-944/05 od 30. novembra 2005. godine. Apelanti su također predložili donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud „odložio provođenje izvršnih radnji do donošenja odluke o apelaciji“ a podneskom od 7. januara 2017. godine dopunili su apelaciju i ukazali na neophodnost donošenja privremene mjere, smatrajući da su se u konkretnom slučaju ispunile pretpostavke da se izvršni postupak obustavi.
2. Hypo alpe adria bank dd Mostar (u daljnjem tekstu: tražilac izvršenja) podnio je 18. jula 2005. godine Općinskom sudu prijedlog za izvršenje protiv apelanata kao izvršenika, radi naplate novčanog potraživanja v.sp. 154.598,83 KM sa zateznim kamatama na osnovu sporazuma stranaka o osiguranju novčanog potraživanja, kojim je zasnovano založno pravo na nekretninama u vlasništvu apelanata. Također je određeno i izvršenje na pokretnim stvarima apelanata zapljenom, procjenom i prodajom stvari opisanih u rješenju, radi osiguranja novčanog potraživanja tražioca izvršenja po osnovu Ugovora o dugoročnom kreditu od 28. novembra 2000. godine u iznosu od 142.000,00 KM sa pripadajućom kamatom i troškovima postupka.
3. Na prijedlog tražioca izvršenja, Općinski sud je donio rješenje o izvršenju broj I-944/05 od 30. novembra 2005. godine, kojim je određeno predloženo izvršenje na založenim nekretninama u vlasništvu apelanata kao izvršenika. Rješenje je postalo pravosnažno 14. juna 2007. godine.
4. Zaključkom Općinskog suda broj I-944/05 od 12. maja 2008. godine određeno je ročište za javnu prodaju nekretnina apelanata kao izvršenika, radi naplate novčanog potraživanja u iznosu od 140.000,00 KM. Na ročištu nije bilo ponuđača pa je ono ponovljeno 23. juna 2008. godine.
5. Zaključkom Općinskog suda broj I-944/05 od 23. juna 2008. godine određeno je da će se drugo ročište za javnu prodaju nekretnina apelanata kao izvršenika održati 21. avgusta 2008. godine. Kako ni na tom ročištu nije bilo ponuđača, ponovo je određeno da će se ročište za drugu prodaju nekretnina održati 18. septembra 2008. godine.
6. Zaključkom Općinskog suda broj I.944/05 od 19. septembra 2008. godine, treća osoba D.K. je upućena da pokrene parnični postupak radi proglašenja nedopuštenim izvršenja na nekretninama apelanata kao izvršenika (bliže označenim u izreci rješenja).
7. Rješenjem Općinskog suda o privremenoj mjeri broj 51 0 V 014662 08 V od 2. oktobra 2008. godine odloženo je izvršenje u predmetu broj I.944/05 do okončanja parničnog postupka i donošenja odluke o tužbi treće osobe D.K.
8. Presudom Općinskog suda broj 51 0 P 014914 08 P od 30. decembra 2009. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 51 0 P 014914 10 Gž od 13. aprila 2011. godine, odbijen je tužbeni zahtjev treće osobe D.K. radi proglašenja nedopuštenim izvršenja na nekretninama apelanata kao izvršenika.
9. Tražitelj izvršenja je 13. jula 2016. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za nastavak započetog izvršnog postupka protiv apelanata.
10. Zaključkom Općinskog suda broj 51 0 I 089819 14 I od 13. oktobra 2016. godine je određeno da će se ročište za treću javnu prodaju nekretnina apelanata kao izvršenika održati 30. novembra 2016. godine.
11. Apelanti smatraju da su im osporenim zaključkom, kao i prethodnim kojima je u nekoliko navrata zakazivana javna prodaja nekretnina radi namirenja tražioca izvršenja, povrijeđena prava iz čl. II/3. f) i k) Ustava Bosne i Hercegovine odnosno člana 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu prava na dom i imovinu apelanti obrazlažu nepravilnim postupanjem suda u konkretnom postupku smatrajući da je sud bio u obavezi postupak obustaviti, budući da su ročišta za javnu prodaju nekretnina zakazivana nekoliko puta, ali bezuspješno. Također smatraju da nije bilo osnova da se osporenim zaključkom dozvoli nastavak izvršnog postupka, budući da je nastavak zatražen protekom šest godina od dana kada je tražilac izvršenja to pravo stekao. U pogledu zahtjeva za donošenje privremene mjere, apelanti su detaljno opisali postupanje Općinskog suda u konkretnom izvršnom postupku smatrajući ga nezakonitim, pozivajući se pri tom na stav Ustavnog suda izražen u Odluci broj AP-681/10 iz kog po mišljenju apelanata proizlazi zaključak da je predmetni postupak trebalo obustaviti a ne dozvoliti njegov nastavak, pogotovu što je u pitanju nekretnina u kojoj je prvoapelant živio s porodicom.
12. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
13. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju apelantovih ustavnih prava tokom postupka koji je rezultirao osporenim odlukama, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
14. Ustavni sud, prije svega, podsjeća da je u brojnim odlukama ukazao da pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja dio prava na "pristup sudu" što je neodvojiv element prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, odluka broj AP- 288/03 od 17 decembra 2004. godine, broj AP-464/04 od 17. februara 2005. godine i broj AP- 774/04 od 20. decembra 2005. godine). Stoga, zahtjev za donošenje privremene mjere kojom se traži odlaganje izvršenja pravosnažne sudske odluke mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se napravi izuzetak od navedenog stava. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da apelanti postavljenim zahtjevom za donošenje privremene mjere traže od Ustavnog suda da naloži Općinskom sudu da ne sprovodi izvršenje radnje, do donošenja odluke o apelaciji koju su podnijeli protiv zaključka kojim je određeno ročište za treću javnu prodaju nekretnina apelanata kao izvršenika.
15. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da apelanti svoj zahtjev za donošenje privremene mjere u suštini zasnivaju na navodima o kršenju ustavnih prava tokom postupka u kojem je donesen osporeni zaključak, što, kako je već navedeno, ne može predstavljati dovoljan osnov i razlog za donošenje privremene mjere. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da apelanti nisu ponudili razloge niti dokaze koji bi Ustavnom sudu bili dovoljni da bi donio privremenu mjeru kojom bi zabranio postupanje nadležnog suda po presudi koja je pravosnažna i izvršna, odnosno koji bi ukazivali da je u okolnostima konkretnog slučaja donošenje tražene privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, kako to propisuje član članu 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
16. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
17. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
18. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman